Ode i Durmitor…

Fotografija hotela "Durmitor" na Windows 10 OS

Gusta zimzelena šuma, planine u pozadini i, u kotlini, sakriven u magli, hotel “Durmitor”. Pozadinska fotografija koja se pojavljuje prilikom zaključavanja ekrana na Windows 10 operativnom sistemu privlačila je pažnju korisnika, pa su se na forumima raspitivali gdje je snimljen prizor koji ih je, od toliko drugih, ostavljao bez daha.

Prizor sa Žabljaka snimljen u Ivan dolu, u dolini Pitomine, nakon što hotel, kako je planirano, bude srušen, svakako će ostati samo uspomena sa fotografije.

Hotel „Durmitor“ je sagrađen 1939. godine. Tokom rata, jedno vrijeme, predstavljao je partizansku bolnicu. Okupatori su ga zapalili, ali je, zgrada, nakon oslobođenja, obnovljena. O tome svjedoči spomen ploča postavljena nakon rata na njegovom zidu.

Hotel „Durmitor“ je prvi veći savremeni turističko-ugostiteljski objekat na Žabljaku i, prema riječima arhitekte Aleksandra Ašanina, predstavlja dobar primjer regionalne graditeljske baštine.

Građen u prepoznatljivom planinskom stilu, kakav se mogao sresti i na padinama Alpa, uprkos nekadašnjoj slavi, hotel je tokom petnaest godina stečaja, više puta bezuspješno nuđen na prodaju. Nakon tadašnje početne cijene od 6,5 miliona, lani je prodat grčkom biznismenu Petrosu Statisu za 650.000 eura.

Uz hotel, Statisu su pripale i renta vile i oko deset hektara zemljišta.

Dejan Dajković, autor serije fotografija oronule zgrade i njene unutrašnjosti, kaže da se „Durmitor“ nalazio na lokaciji sa naljepšim pogledom na planinu čije ime nosi.

Ipak, njegovo mjesto, nakon rušenja koje bi „Zeković company“ trebalo da završi do sredine juna, zauzeće “noviji i ljepši” objekat.

Odluka o rušenju hotela podijelila je crnogorsku javnost i otvorena su brojna pitanja – od onog koje se odnosi na estetiku objekta, njegove vrijednosti i da li zaslužuje zaštitu države, do toga da li u državi znaju šta rade, jer institucije iste države donose istovremeno i odluku o rušenju, ali i onu kojom bi objekat zapravo trebalo samo rekonstruisati.

Institucije iste države istovremeno i štite i ruše

Prema Nacrtu plana “Državna studija lokacije Ivan Do”, dokumentu koji je izrađen po odluci Ministarstva održivog razvoja i turizma i stavljen na javnu raspravu u martu, hotel “Durmitor” čini okosnicu vikend naselja Ivan do. Prostorni plan, prema istom dokumentu, predviđa rekonstrukciju, nikako rušenje “Durmitora”.

“Nije logično da se hotel ruši u trenutku kada ja izrada planskog dokumenta za predmetni prostor još u toku. Činjenica da je naručilac plana država Crna Gora govori o tome da je ovaj prostor, a sa njim i hotel ‘Durmitor’, za nju posebno važan. Ma kakav taj plan bio, čudi da se rušenju hotela pristupa dok je on u fazi nacrta. To znači da se jedna vizija prostora sabotira, urušava, prije nego što je i nastala”, kaže Ašanin.

Hotel je trebalo zaštiti, mišljenja su arhitekte iz NVO “Expeditio”, koja je još 2013. Upravi za zaštitu kulturnih dobara podnijela Inicijativu za uspostavljanje zaštite “Durmitora”. U Inicijativi navode da je riječ o “objektu koji predstavlja jedinstveni primjerak stvaralaštva svoga vremena i da posjeduje arhitektonske, ambijentalne i kulturne vrijednosti”.

I pod zaštitom, kako navodi Biljana Gligorić iz te NVO, ne podrazumijeva se konzervacija sadašnjeg stanja, već rekonstrukcija i stavljanje u funkciju hotela.

“Jeste skuplje i sporije, ali investitor dobija jedinstvenu ponudu, istoriju i priču koju novac ne može stvoriti. Uostalom, plan ih je obavezao da hotel rekonstruišu, a ne da ga sruše. Dakle, prekršili su zakon”.

Foto: annvinciguerra.blogspot.com

Pošto je 2013. prihvatila Inicijativu NVO “Expeditio”, Uprava za zaštitu kulturnih dobara je, kako su kazali, uradila Elaborat o utvrđivanju kulturnih vrijednosti hotela “Durmitor”.

Postupak je obustavljen, pošto je Upravi dostavljen nalaz i mišljenje sudskog vještaka građevinske struke Nebojše Šupića i sudskog vještaka arhitektonske struke Dragutina Dubljevića, da bi hotel trebalo srušiti u cjelosti.

“Uprava je u postupila u skladu sa nadležnostima, propisanim Zakonom o zaštiti kulturnih dobara. Ova institucija nije odbila da zaštiti hotel Durmitor, već je obustavila postupak utvrđivanja statusa kulturno dobro”, kazali su iz institucije na čijem je čelu Anastasija Miranović.

Pet godina ćutanja

Iz Uprave, međutim, nisu objasnili šta su radili skoro pet godina, od 2013. kad im je upućena Inicijativa, do prije pola godine, kada su Šupić i Dubljević, koje je angažovala Statisova kompanija Adriatic Properties, dali mišljenje o rušenju.

Šupić je rekao da je za njega zadatak bio lak, da je izlaskom na teren, prije oko šest mjeseci, bilo očigledno da objekat mora biti porušen u cjelosti.

“Bilo bi neopravdano sanirati objekat u stanju u kojem je on sada. Takođe, i sa ekonomske strane, hotel nije u stanju u kojem bi mogao da donosi prihode”, kaže Šupić.

Odgovor Uprave za zaštitu kulturnih dobara da nisu odbili da zaštite, već da su samo obustavili postupak utvrđivanja statusa kulturno dobro za hotel “Durmitor”, za Biljanu Gligorić nije prihatljiv.

“Kako nije odbila, kad ga nije zaštitila? Zar obustava postupka to ne znači”, navodi ona, pitajući i da li u Upravi planiraju da ubuduće štite samo objekte koji su konstruktivno stabilni.

“Proces zaštite upravo i podrazumijeva da se objekat sanira ako je nestabilan i to baš zato što je fizički ugrožen“, kaže ona.

Foto: theodolitnivellier.wordpress.com

Izbrisani svi tragovi hotelske arhitekture iz vremena Zetske banovine

Da je hotel trebalo zaštititi, saglasan je i njen kolega Ašanin. On navodi da je “Durmitor” vjerovatno jedini preostali objekat turističke namjene iz međuratnog perioda.

“Prvi objekat ove vrste na sjeveru Crne Gore. Embrion razvoja turizma na durmitorskom području. Nakon nestanka hotela ‘Avala’ u Budvi i KOOP (kasnije ‘Galeb’) u Ulcinju, rušenjem hotela ‘Durmitor’, bio bi izbrisan i posljednji materijalni trag hotelske arhitekture iz vremena Zetske banovine. Taj gubitak bi bio nenadoknadiv. Njegova zaštita bi se podrazumijevala u svim civilizovanim društvima“, kaže Ašanin, dodajući da bi predmet zaštite morali biti i bungalovi u njegovoj neposrednoj blizini.

Ti bungalovi su sagrađeni krajem pedesetih godina prošlog vijeka, prema projektu arhitekte Novice Vušovića, u duhu lokalne vernakularne tradicije.

“Kako nismo država sa naročito velikim fondom vrijednog arhitektonskog nasljeđa, hotel ‘Durmitor’ bi morao biti predmet mnogo pažljivijih proučavanja i analiza od onih do danas sprovedenih”, smatra Ašanin.

Uz građevinare, trebalo angažovati i konzervatore

Za njega je neprihvatljivo i da odluka o rušenju bude donešena samo na osnovu mišljenja vještaka građevinske struke.

“Takvu odluku bi morao donijeti širi ekspertski tim, u kojem bi, pored ostalih, učestvovali i konzervatori sa posebnim znanjima iz oblasti sanacije drvenih konstrukcija. Tzv. totalna rekonstrukcija (rušenje i građenje istovjetnog objekta), preduzima se samo onda kada usljed krajnje dotrajalosti konstrukcije objekat nije moguće sanirati. Tada se, međutim, postavlja pitanje autentičnosti, a to dalje upućuje na ozbiljnu stručnu debatu”.

Hotel “Durmitor” je, kaže Ašanin, morao imati status makar kulturnog dobra lokalnog značaja.

“To bi podrazumijevalo i definisanje zone zaštićene okoline objekta. A šta se u njoj i oko nje dešava? Prostor Ivan dola od nedavno ne pripada NP Durmitor. Ukoliko devastiramo okolinu jednog kulturnog dobra, to je isto kao da devastiramo samo kulturno dobro“…

U međuvremenu, “Zeković company” nastavlja sa rušenjem. Iz NVO “Expeditio” su, nakom vijesti o početku rušenja, Upravi za zaštitu kulturnih dobara ponovo uputili Inicijativu za uspostavljanje prethodne zaštite za hotel „Durmitor“, tražeći hitnu reakciju.

Podnijeli su i prijavu građevinskoj inspekciji, tražeći hitan izlazak na teren.

“Ovo su jako opasni presedani, jer društvo kao da boluje od neke sistemske bolesti i država, umjesto da štiti vrijednosti, istoriju i kulturu, okreće se protiv sebe i uništava zdravo tkivo. Zato je važno ne dozvoliti da ovo postane praksa i metod zaštite, jer još dosta objekata, posebno iz 20. vijeka, čeka ista sudbina. Mnogi od njih, široj javnosti neće izgledati kao vrijedni, ali zato struka postoji, da prepozna njihove vrijednosti, da ih zaštiti i sačuva za buduće generacije”…

A iz NVO “Kana, ko ako ne arhitekt”, ovih dana podsjećaju na ranije slučajeve rušenja, kada je Uprava za zaštitu kulturnih dobara „bila na visina zadatka“: Hotel „Crna Gora“, sagrađen 1953, srušen avgusta, 2013; Hotel „Mimoza“, sagrađen 1958, srušen oktobra, 2016; Hotel “Podgorica”, sagrađen 1967, trajno devastiran iznutra 2004. i spolja 2016…

I, nastavljaju da broje…

1 komentar


  1. Nevjerovatno. Jos ce kazu da vrate spomen plocu na novu zgradu! to je vrhunski bezobrazluk

Comments are closed.