ljudska prava

Stari most, Foto: Damira Kalač

Rođena u Titogradu. Prve korake napravila u Mostaru. U Mostaru izgovorila prve riječi, naučila da čitam i pišem, stekla prve prijatelje, prve uspomene… U mom sjećanju ne postoji život prije Mostara. Za života tamo, Titograd je bio samo ime grada koje bih upisivala kao mjesto rođenja, kao i grad u koji smo išli na raspust, da obiđemo rodbinu. Mostar je bio moj grad, tamo je bio moj dom.

Šejla, žrtva nasilnika i sistema koji ćuti

F. nikad nije bio agresivan prema drugima. Nije prijetio fizičkim nasiljem. Ali, godinama je govorio kako će zbog raskida veze da ubije sebe. I to je ponavljao u različitim situacijama. U početku na takve prijetnje možda samo odmahnete rukom. Vremenom postanu teret.

Moj Osmi mart

Kad sam poslije srednje škole riješila da studiram u Kotoru, a ne Podgorici, tata je bio protiv. Ne zato što se protivio mom studiranju, nipošto. Gušilo ga je to što smo dvije godine prije toga stigli iz rata, došli bez ičega, živjeli u stanu moje tetke, mamine sestre, i jer nije htio da njemu i mami neko prebaci da nemamo ništa, a da su dijete poslali na studije van mjesta

Foto: Vala, Ljeposava

Kad sam u novembru Vesni Bratić, tada samo univerzitetskoj profesorici, sada ministarki prosvete, nauke, kulture i sporta, na njenu poruku Borisu Dežuloviću da je đubre ustaško, poručila da “ne postoji kontekst u kojem se ‘đubre ustaško’ može opravdati. Ikad”, od jednog Nebojše dobila sam odgovor da može.

(Ne)jednaki i u doba korone

Prvi put neki od važnijih elektronskih servisa javne uprave objedinjeni su u specijalu “Završi sve elektronski” koji su “Vijesti” nedavno realizovale u saradnji sa Ministarstvom javne uprave (MJU).