Arhiva

Dobro došli u Ulcinj, grad Migela de Servantesa

Jedan od najstarijih gradova na Jadranu, grad u kojem život buja već 25 vjekova, Ulcinj je grad bogate istorije, legendi, gusara, i danas u svijetu poznatih pomoraca. Ulcinj je grad maslina, na koje su mještani posebno ponosni. One su svjedoci događaja koji su se odigravali na ovim prostorima tokom više od dva milenijuma…

Dobro je čitati stare “Galaksije”

Nedavno sam na treningu za posmatranje ptica na Solilima kod Tivta upoznala Damiru, ljubaznu domaćicu ovog bloga, koja mi je ponudila da nešto napišem, pošto smo brzo došle do zaključka da smo na sličnim talasnim dužinama kada je riječ o ekologiji. Imale smo priliku da slušamo Roka Rozmana, istinskog zaljubljenika u prirodu, rijeke i ptice, da posmatramo ta predivna stvorenja koja dolaze na Solila iz cijele Evrope, neke od njih

Bar pamti

Bar pamti. Sedamnaestog januara prošle godine, u dvorištu Gimnazije “Niko Rolović” u Baru, posječeno je više od 80 stabala čempresa. Višedecenijska stabla posječena su kako bi se na toj lokaciji gradio vrtić. Građani Bara nedjeljama su vodili borbu za spas čempresa i držali straže kako bi zaštitili drveće. Uprava grada ostala je nijema na proteste i preko 4.000 potpisa građana. Stabla su posječena, uništeno je školsko dvorište. Barani su ipak

Jedinstveni pokloni iz domaće kuhinje: Nijedna mašina ne može da napravi ono što mogu srce, mašta i ruke

Za poklone je uvijek pravo vrijeme. Pa ipak, nekako se posebnim čini baš ovo uoči i tokom novogodišnjih i božićnih praznika. Jedna mila Jelena nedavno je na Fejsbuku objavila poziv svima nama da kada biramo darove, umjesto velikih korporacija i firmi, kupovinom kod njih, ipak podržimo male, lokalne proizvođače, zanatlije, umjetnike i mlade preduzetnike. Jer, kaže, tako ćemo darivati “super kvalitetne, krativne i originalne poklone, koji su jedinstveni, a ne

Radionica pašte: Danilo iz Ulcinja pravi domaću, šarenu tjesteninu od povrća

Predavač sam na kursevima računara preko deceniju. I najveći izazov u učionici za mene ne predstavlja da polaznike naučim da savršeno formatiraju tekst, da ih pretvorim u magove za Excel ili da kreiraju prezentacije sa kojih ne možete da odvojite pogled. Najveći izazov je da naučim ljude da vjeruju da oni mogu da savladaju vještinu rada na računaru, jer – rad na računaru je, to ponavljam kao mantru, ništa više

Vanja Kosović je za godinu od "ko trči ako ne mora" postala trkač sa preko 2.000 istrčanih kilometara

“Ljudi po svojoj prirodi mogu dugo da rade ono što vole, dok ono što ne vole ne mogu. To ima vrlo malo veze s voljom. Pa ipak, koliko god čovjek imao jaku volju, koliko god da ne voli da gubi, neće moći dugo da radi ono što mu nije po volji. A ako i uspije, to onda nije dobro za zdravlje. I zato ja nikada nikome od svojih poznanika nisam

Negro putuje na Tenerife: Kristina i Brajan iz Španije vratili su se u Crnu Goru da nađu i udome psa kojeg su vidjeli samo jednom

Niko ne zna odakle Negro na ulici – da li je tu rođen ili je pas kojeg su napustili vlasnici. Kako god da je dospio tu, da je čovjek, sigurna sam da bi nam ispričao da nije ni sanjao da će podgorički asfalt uskoro zamijeniti Španijom, gdje će na ostrvu Tenerife živjeti sa Kristinom i Brajanom i njihova dva udomljena psa.

Kako su novinari, prije nego lajšmanioza, ubili jednog psa

Tih godina dok smo živjeli u Mostaru, imali smo u komšiluku sjajnu tetu Lenku koja bi nam često prepričavala svakojake novosti iz zemlje i svijeta. I na svako pitanje je li moguće, gdje je to čula… teta Lenka bi kao potvrdu istinosti izrečenog samo kratko rekla “pisalo je u Nadi“. Nada je bio magazin za žene i porodicu, kao danas Glorija, Gracija… Sve što je pisalo u Nadi, moralo je biti

Nemaš djecu? A što ne rodiš jedno?

Imam 44 godine. I nemam djecu. Mnogo puta sam čula pitanje – što ne rodiš jedno. Nekad bih samo odmahnula rukom. Nekad bih pitala “šta koji moj”… Bilo je, a ima i danas dana kad se raspadnem do u najsitnije djelove. Slomim se. Nemoj da mi govoriš da rodim. Možda ne želim. I to je moje pravo. A možda sam baš danas saznala da još jedan pokušaj da zatrudnim – nije uspio.

Boris i Mirko iz "Kameleona" vraćaju osmijehe na lica sugrađana i vjeruju da se dobro dobrim vraća

Petočlana porodica Nikole Martinovića živi u naselju Stara varoš u Podgorici, u kući od 28 kvadratnih metara. Donedavno je to bila trošna građevina, u čije sređivanje porodica nije mogla da ulaže, jer žive od oko 200 eura socijalne i materijalne pomoći. Zahvaljujući inicijativi “Osmijehom oboji dom“, Martinovići će ovu i naredne jeseni i zime dočekivati u boljim uslovima.   Martinovići su samo jedna od više desetina porodica čiji dom je