Dobro je čitati stare “Galaksije”

Dobro je čitati stare “Galaksije”

Nedavno sam na treningu za posmatranje ptica na Solilima kod Tivta upoznala Damiru, ljubaznu domaćicu ovog bloga, koja mi je ponudila da nešto napišem, pošto smo brzo došle do zaključka da smo na sličnim talasnim dužinama kada je riječ o ekologiji. Imale smo priliku da slušamo Roka Rozmana, istinskog zaljubljenika u prirodu, rijeke i ptice, da posmatramo ta predivna stvorenja koja dolaze na Solila iz cijele Evrope, neke od njih na putu ka Africi.

Solila, Foto: Lidija Franović
Solila, Foto: Lidija Franović

Ovih dana svima su puna usta ekologije. Stalno nas podsjećaju da je prije 25 godina Crna Gora proglašena za prvu ekološku državu na planeti. Sjećam se dobro dana koji su uslijedili – počinjale su pripreme za rat kod Dubrovnika, mladi su se skrivali od mobilizacije, drumovi su bili puni vojnih kamiona i naoružanja. Zalivom su često letjeli meci… Sve je to bilo baš ekološki.

I možda ne bih pisala o tome da kod kuće u Krtolima ovih dana nisam našla stare primjerke popularnog naučnog časopisa “Galaksija”, između ostalog i onaj iz oktobra 1991. godine. Dragan Hajduković, autor ideje o ekološkoj državi, kazao je tom prilikom nešto veoma važno.

“Kad govorimo o raznim zagađenjima, na prvo mesto valja staviti ljudski mozak. Drugim rečima – zagađenost prirode je posledica zagađenosti ljudskog mozga.”

“A ljudi i dalje misle da je reč samo o zaštiti životne sredine, o čišćenju grada, o akcijama koje će samo naoko da ulepšaju život. Suština je u tome da se život iz korena promeni, da počne period zdravog i bogatog života.”

Mozak nam je svakog dana neprekidno bombardovan lošim vijestima, što se namjerno radi. Najlakše je vladati ljudima koji se boje za svoja radna mjesta, liječenje, budućnost svoje djece… U zemljama bivše Jugoslavije na vlasti je skoro ista ekipa kao i te davne ‘91. Ponovo ratne retorike, prijetnje oružjem, pozivi na osvetu… Zgrožena sam onim što čitam ili čujem skoro svakoga dana. Ipak, vjerujem da je stvarnost bolja nego što nam je predstavljaju i da svuda postoje oni “mali” ljudi, zbog kojih ovaj život ima smisla.

Ovolika mentalna zagađenost dovela je do toga da se zaboravilo na estetsko u odnosu prema prirodi. To se vidi po tome kako se intenzivno uništava obala, kako niču neke ružne kuće na samoj pjeni od mora, oko kojih često nema nijednog stabla… U odnosu na danas, Boka od prije četvrt vijeka bila je mnogo ljepša. Prirodnija.

I ova druga misao je snažna i slažem se s njom. Dobro je da se organizuju razne akcije čišćenja, i tu su mnogo aktivniji volonteri od zaposlenih u komunalnim preduzećima, koji često imaju ne male plate. Međutim, često se ponavlja stara slika, da se ponovo baca smeće na tim istim mjestima. Ipak, promijeniti život iz korijena jedan je od najvećih izazova za sve nas.

“Ona živi svoj život”, sjećam se simpatičnih riječi jedne djevojčice iz Beograda za svoju mačku. Tako bi i mi trebalo da živimo svoj život, zdrav i bogat, a ne da životarimo i razboljevamo se. Jednima živjeti bogato znači materijalno, drugima imati vremena za svoju porodicu, prijatelje, ljude koje voliš, knjige, hobije. Svako treba da ima pravo na izbor, ali da se ne zaboravlja da smo dio prirode.

Koliko je samo smeća pored puta?! Kada bi se u Crnoj Gori skupljale limenke, papir i karton, PET ambalaža, plastični čepovi i kada bi novac od njihove prodaje išao djeci i odraslima kojima je pomoć stvarno neophodna, dobili bismo jedno malo srećnije društvo, spremno da pomogne drugima koji su u nevolji. Naučili bismo djecu da je plemenito pomoći drugima i da je važno da čuvaju prirodu. Isto tako za hranu i odjeću.

Vjerujem da svaki pojedinac može da da svoj mali doprinos za neki bolji svijet i da svoja pozitivna iskustva treba da podijelimo sa drugim ljudima. To radi i moja malenkost koliko god može.

Duga u Boki, Foto: Lidija Franović
Duga u Boki, Foto: Lidija Franović

Redovno ronim i izvlačim smeće sa dna mora, čistim obalu… Priroda te uvijek nekako nagradi. Prije tri godine sam ronila i nisam isprala kosu, već sam je vezala i krenula za Beograd. Ujutru je iz kose ispala sićušna spiralna školjka. Bila sam oduševljena. Kažu da spiralne školjke predstavljaju simbol beskonačnog kretanja od materije ka univerzumu. Ljepši poklon nisam mogla dobiti.

A stare, vrijedne novine vrijedi sačuvati i prelistavati ih s vremena na vrijeme.

Lidija Franović

Komentari

comments