građanski aktivizam

VTO

Žene i muškarci koji žive u vanbračnoj zajednici ili su u braku, ali i žene bez partnera, imaju pravo na liječenje primjenom nekog od postupaka medicinski potpomognute oplodnje, pa i pravo na donaciju – sperme, jajnih ćelija, embriona. Tako kaže zakon. Praksa, međutim, kaže da već 11 godina, koliko je važeći zakon na snazi, u Crnoj Gori niko nije ostvario pravo na donaciju, jer nikad nisu donesena i podzakonska akta

Gradovi su humaniji kad imaju prirodu i raznolik živi svijet

Iako se u Podgorici intenzivno gradi, na njenom gradskom području naučnici i istraživači zabilježili su čak 66 (sub)endemičnih biljaka. U urbanoj sredini glavnog grada, gdje danas živi trećina Crne Gore, te osjetljive vrste uspjele su da opstanu zahvaljujući djelovima prirodnih i poluprirodnih staništa.

Moj Osmi mart

Kad sam poslije srednje škole riješila da studiram u Kotoru, a ne Podgorici, tata je bio protiv. Ne zato što se protivio mom studiranju, nipošto. Gušilo ga je to što smo dvije godine prije toga stigli iz rata, došli bez ičega, živjeli u stanu moje tetke, mamine sestre, i jer nije htio da njemu i mami neko prebaci da nemamo ništa, a da su dijete poslali na studije van mjesta

Foto: Vala, Ljeposava

Kad sam u novembru Vesni Bratić, tada samo univerzitetskoj profesorici, sada ministarki prosvete, nauke, kulture i sporta, na njenu poruku Borisu Dežuloviću da je đubre ustaško, poručila da “ne postoji kontekst u kojem se ‘đubre ustaško’ može opravdati. Ikad”, od jednog Nebojše dobila sam odgovor da može.

Savjest

Ne sjećam se da li sam krenula u osnovnu školu, ako i jesam, bila sam možda prvi ili drugi razred, majka me poslala do trafike nedaleko od solitera dje smo stanovali, da joj kupim mislim “Nadu”. Ili neki sličan magazin. Pamtim da sam stajala ispred trafike neko vrijeme, da sam imala nekakvu dilemu bješe li “Nada”, kako “Nada”, postoji li “Nada” (kasnije sam naučila da postoji, čitala sam i ja

Čedo Čizmović, od preduzetnika do seljaka sa kamerom: Nije me strah da probam nešto novo

Ne treba bježati od izazova i nečeg novog, važna je lekcija koju je naučio i Čedo Čizmović, koji je život u Podgorici zamijenio za život na selu, i za četiri godine prošao put od vlasnika privatne firme do saradnika Red Bulla. Prije nekoliko dana, Čedo je pažnju javnosti privukao i autorskim projektom “Uzbrdo nizbrdo” i svojom prvom video pričom o crnogorskom selu…

Kombinat u kojem se grade nova javna riječ i sistem vrijednosti

Ništa me ne raduje kao kvalitetan sadržaj, koji je – svoj. Originalan. Uvijek u učionici, kad tokom obuke na kursevima računara dođemo do lekcija o internetu, ispričam svoju priču, zašto pišem blog – iako već dvije decenije pišem i za dnevne novine. Jednostavno – treba mi mjesto gdje sam potpuno i samo ja. Od početka, do kraja. Na svaki način koji vam pada na pamet.

Tvoje tijelo je lijepo. I samo je tvoje.

Moje tijelo nije savršeno. Na licu imam poneku pjegicu, pjegave su i moje ruke, leđa. Imam i celulit. I strije. Jesam li uvijek bila srećna sa mojim tijelom? Nisam. Zbog pjega su me u ranoj osnovnoj zadirkivali, najteže je padalo kad to čini simpatija, ali onda sam naučila da slatki dječaci nisu uvijek i dobri dječaci.