Nije Morača samo hladni Migov pipun sa Galeba
Nisam se još spustila do Morače, niti bila na manifestaciji „Ajmo na Moraču“, koju i ove godine organizuje Turistička organizacija Podgorice.
Dobri primjeri
Podgorički triatlon: Jer, zaista je važno učestvovati!
I bi triatlon! Kao kad sam lani poslala prijavu za Podgorički maraton i zadala sebi zadatak da istrčim pet, pa ipak na kraju trčala trku na 10km, tako nekako se desilo i ovo učešće na Podgoričkom triatlonu, na Plavnici.
Đulija Kardović: Kad nije u salonu, ona fotografiše, planinari, skija, skače iz aviona… i zaljubljena je u rožajski kraj
Rođena u Rožajama devedesetih, u porodici likovnih umjetnika, Đulija Kardović godinama uspješno radi kao frizerka u salonu koji je njen. Ali ona nije “obična” frizerka. Ona je frizerka sa bezbroj interesovanja.
Šta nas je naučila Selena?
Preko 200.000 eura za manje od 48 sati! Nisam istraživala, ali vjerujem da se malo država može pohvaliti takvom energijom i brzinom kojom su prikupljena sredstva neophodna za liječenje Selene Mandić, trogodišnjakinje iz Podgorice, kojoj je dijagnostifikovan neuroblastom.
Titogradska tribina, Polis, a danas Džada: Jer Podgorica to zaslužuje
Nakon što je 2004. ukinut „Polis“, nedjeljni list Skupštine opštine Podgorica, Glavni grad je nedavno dobio novo glasilo – časopis “Džada Glavnog grada”.
Dobro je čitati stare “Galaksije”
Nedavno sam na treningu za posmatranje ptica na Solilima kod Tivta upoznala Damiru, ljubaznu domaćicu ovog bloga, koja mi je ponudila da nešto napišem, pošto smo brzo došle do zaključka da smo na sličnim talasnim dužinama kada je riječ o ekologiji. Imale smo priliku da slušamo Roka Rozmana, istinskog zaljubljenika u prirodu, rijeke i ptice, da posmatramo ta predivna stvorenja koja dolaze na Solila iz cijele Evrope, neke od njih
Rijeke su nekome život, nekome dolari…
Za velike stvari vam ne trebaju veliki novci i planovi. Samo jaka i iskrena želja. Dokaz za to je Rok Rozman.
Četvrt vijeka kasnije, u ekološkoj državi mi i dalje čistimo smeće
“Jadna mala izvrnuta Crna Goro. Dno ti na vrhu stoji”. Pročitah jutros ovaj komentar na portalu Vijesti. Smiješno. I tužno.
Želiš da gajiš paradajz ili ti je draži kafić na krovu zgrade?
Znate li gdje je ovo? Išla sam tako naokolo i pokazivala ljudima fotografiju travnate terase, smještene na krovu, odakle se pruža lijep pogled – istočno na Dečić i Prokletije, južno na Bulevar Josipa Broza i zapadno na dio grada preko Morače.
Ovo su doktori za čistoću!
Nedjelja. U pet minuta do 10 sati jedino smo budni Tijana, Andrija i ja. Ja jer inače ustajem rano i kad mi se neće, jer moji psi skaču na noge i prije sedam.