Rođena u Titogradu. Prve korake napravila u Mostaru. U Mostaru izgovorila prve riječi, naučila da čitam i pišem, stekla prve prijatelje, prve uspomene… U mom sjećanju ne postoji život prije Mostara. Za života tamo, Titograd je bio samo ime grada koje bih upisivala kao mjesto rođenja, kao i grad u koji smo išli na raspust, da obiđemo rodbinu. Mostar je bio moj grad, tamo je bio moj dom.
Uvođenje vjeronauke kao predmeta osjetljivo je pitanje. Jeste. U tom dijelu, potpuno sam saglasna sa izjavom ministarke prosvjete, nauke, kulture i sporta nedavno u intervjuu “Vijestima”, u dijelu u kojem je govorila o uvođenju vjeronauke u javne škole. Ministarka Vesna Bratić u istom razgovoru rekla je i da će, u tom pogledu (istina, i u pogledu seksualnog obrazovanja, koje ne bi bilo seksualno obrazovanje, već reproduktivno zdravlje), resor na čijem
Žene i muškarci koji žive u vanbračnoj zajednici ili su u braku, ali i žene bez partnera, imaju pravo na liječenje primjenom nekog od postupaka medicinski potpomognute oplodnje, pa i pravo na donaciju – sperme, jajnih ćelija, embriona. Tako kaže zakon. Praksa, međutim, kaže da već 11 godina, koliko je važeći zakon na snazi, u Crnoj Gori niko nije ostvario pravo na donaciju, jer nikad nisu donesena i podzakonska akta
Uz zastave LGBT, kvir i zajednice biseksualaca, pred matičarima na Cetinju brak su nedavno sklopili Vanja Gagović i Saša Lazić. “Nije bilo šanse da prođe bez zastava, cijela ideja vjenčanja bila je da radimo nešto za sebe, na svoj način, onako kako nama odgovara”, ispričala je Vanja nedavno tokom gostovanja u podkastu “Klofer”.
“Kada o nečemu ne znamo mnogo, obično se toga i bojimo”, već u uvodnom dijelu djevojčica Đurđa, junakinja knjige “Đurđa te upoznaje sa zmijama Crne Gore”, šalje važnu i snažnu poruku. I ne, nije samo pitanje zmija – da li se zmija bojimo samo jer zapravo o njima ne znamo ništa, ili gotovo ništa. Nerijetko, ljudi se plaše ili odbijaju da prihvate upravo one pojave, ponašanja, druge ljude, jer o
Kad sam poslije srednje škole riješila da studiram u Kotoru, a ne Podgorici, tata je bio protiv. Ne zato što se protivio mom studiranju, nipošto. Gušilo ga je to što smo dvije godine prije toga stigli iz rata, došli bez ičega, živjeli u stanu moje tetke, mamine sestre, i jer nije htio da njemu i mami neko prebaci da nemamo ništa, a da su dijete poslali na studije van mjesta
Laboratorijski nalaz krvi, dovoljan je da dokaže prisustvo nekih bolesti, ali nekad prođu i godine dok vas ljekar uputi da takav nalaz i uradite, pa dijagnozu dobijete i poslije 20 godina. Takav scenario dešava se sa rijetkim oboljenjima, kakav je hereditarni angioedem (HAE), rijetka, najčešće nasljedna, za život potencijalno opasna bolest. Sa tom dijagnozom, u Crnoj Gori je 40 pacijenata. Predsjednica udruženja HAE Crna Gora Marija Nikolić, imala je “sreću” da
Kad sam u novembru Vesni Bratić, tada samo univerzitetskoj profesorici, sada ministarki prosvete, nauke, kulture i sporta, na njenu poruku Borisu Dežuloviću da je đubre ustaško, poručila da “ne postoji kontekst u kojem se ‘đubre ustaško’ može opravdati. Ikad”, od jednog Nebojše dobila sam odgovor da može.
Ne sjećam se da li sam krenula u osnovnu školu, ako i jesam, bila sam možda prvi ili drugi razred, majka me poslala do trafike nedaleko od solitera dje smo stanovali, da joj kupim mislim “Nadu”. Ili neki sličan magazin. Pamtim da sam stajala ispred trafike neko vrijeme, da sam imala nekakvu dilemu bješe li “Nada”, kako “Nada”, postoji li “Nada” (kasnije sam naučila da postoji, čitala sam i ja
Ne treba bježati od izazova i nečeg novog, važna je lekcija koju je naučio i Čedo Čizmović, koji je život u Podgorici zamijenio za život na selu, i za četiri godine prošao put od vlasnika privatne firme do saradnika Red Bulla. Prije nekoliko dana, Čedo je pažnju javnosti privukao i autorskim projektom “Uzbrdo nizbrdo” i svojom prvom video pričom o crnogorskom selu…
