Damira KALAČ

Željela sam da budem slikar, ali – pišem. I gledam svijet očima kamere. I mojih pasa. Sretna sam kad hodam bosa. Priroda je najudobnije mjesto na svijetu.

Kombinat u kojem se grade nova javna riječ i sistem vrijednosti

Ništa me ne raduje kao kvalitetan sadržaj, koji je – svoj. Originalan. Uvijek u učionici, kad tokom obuke na kursevima računara dođemo do lekcija o internetu, ispričam svoju priču, zašto pišem blog – iako već dvije decenije pišem i za dnevne novine. Jednostavno – treba mi mjesto gdje sam potpuno i samo ja. Od početka, do kraja. Na svaki način koji vam pada na pamet.

Tvoje tijelo je lijepo. I samo je tvoje.

Moje tijelo nije savršeno. Na licu imam poneku pjegicu, pjegave su i moje ruke, leđa. Imam i celulit. I strije. Jesam li uvijek bila srećna sa mojim tijelom? Nisam. Zbog pjega su me u ranoj osnovnoj zadirkivali, najteže je padalo kad to čini simpatija, ali onda sam naučila da slatki dječaci nisu uvijek i dobri dječaci.

Mali i Veliki međed: Između paralize zbog visine i male pobjede sebe

Samo sam sjela. Iza mene su i Mali i Veliki međed, svi izazovi jedne zahtjevne planinarske ture, ali – u trenutku kad sam uhvatila rukama sajlu i krenula da silazim tim posljednjim grebenom na preko 2.000 metara nadmorske visine, samo sam sjela. Visina, pogled na ponor lijevo i desno od mene, paralisao me. Doživjela sam to davno, prilikom uspona na Prutaš. Durmitor me, izgleda, uvijek podsjeti na slabosti. Da me

Foto: Pixabay/Daniel Friesenecker

Ima dana kad mi se ne radi ama baš ništa. Premještala bih se samo sa kreveta na krevet i prebacivala TV program sa jednog na drugi kanal. OK, TV nemam godinama, pa to otpada. Ali, baš ima dana koji samo tako dođu i prođu. Prazni. Na sreću, češći su i draži mi oni dani kad sam puna elana i kad iz svega želim da čujem i naučim nešto novo, da

Hoćeš mafiša

Odrastala sam vjerujući da mušmule ne postoje i da je majka, eto, izmislila tu, tada za mene pomalo smiješnu riječ, kad bi htjela da nam kaže da se nečemu ne nadamo i da nečega nema. I onda je u kuću donijela mušmule, bilo je to prije trideset i više godina, i sjećam se da sam te mušmule gledala i dalje misleći da se, ta izgledom čudna mi voćka, sigurno ipak

(Ne)jednaki i u doba korone

Prvi put neki od važnijih elektronskih servisa javne uprave objedinjeni su u specijalu “Završi sve elektronski” koji su “Vijesti” nedavno realizovale u saradnji sa Ministarstvom javne uprave (MJU).

Problem je rješenje

Sve što nam se desi, možemo da posmatramo na najmanje dva načina – da smo ili “jadni mi, kako nas je zadesila strašna nevolja”, ili da pokušamo da stvari uzmemo u svoje ruke, pa da iz krize izađemo makar malo pametniji nego što smo bili juče. Kako reče Aleksandrina Babić, gostujući nedavno u emisiji “Dekodiranje” – “problem je rješenje”.