reciklaža

"Šta biljke znaju" i druge eko knjige koje nas uče o životnoj sredini i svijetu oko nas

Moja je majka zaljubljena u cvijeće i zelenilo, gdje god smo živjeli ona bi sadila. U jednoj su zgradi zbog toga sazvali i sastanak kućnog savjeta – da problematizuju pitanje zajedničke zelene površine, ali je sastanak otkazak nakon reakcije jednog komšije, koji je ostalima ukazao da je sramota da se uopšte i diskutuje jer neko sadi i brine o zelenilu svih u zgradi.

Neću kesu, imam ceger

“Dajte mi pola kilograma sira”. “Joooj nemam vam one plastične kutije, ne znam…” “Ma nema veze, stavite u kesu”. “Može kesa?” “A naravno! Znate, kad sam bila dijete, pa me majka slala na pijacu, sir su mi pakovali u kese, ne znam kad smo počeli da koristimo ove plastične kutije uopšte?” Odrastala sam osamdesetih, u Jugoslaviji. Uživala sam u odlascima na pijacu, bila sva važna zbog činjenice da roditelji imaju

Dobro je čitati stare “Galaksije”

Nedavno sam na treningu za posmatranje ptica na Solilima kod Tivta upoznala Damiru, ljubaznu domaćicu ovog bloga, koja mi je ponudila da nešto napišem, pošto smo brzo došle do zaključka da smo na sličnim talasnim dužinama kada je riječ o ekologiji. Imale smo priliku da slušamo Roka Rozmana, istinskog zaljubljenika u prirodu, rijeke i ptice, da posmatramo ta predivna stvorenja koja dolaze na Solila iz cijele Evrope, neke od njih