Jelenu Simić znate kao glumicu, a sada pravi i krpene lutke, koje vraćaju u lijepe dane djetinjstva

Jelenu Simić znate kao glumicu, a sada pravi i krpene lutke, koje vraćaju u lijepe dane djetinjstva

Livadica. Tako se zove moja nova lutka. A ja imam 41 godinu. Što bi neki rekli, zapravo sam ušla u 42. Šta da vam kažem, dijete u meni još živi. I oči mi još itekako zasijaju i zjenice se rašire kad sam srećna. I kad me nešto raduje. A Livadica me kupila na prvi pogled.

I ne, nisam ostala željna igre i lutaka u djetinjstvu. Naprotiv. Igrala sam se ispred zgrade sa drugom djecom po cijele dane. I za kućne uslove smo sestra i ja imale hiljadu i jednu igru. Sa lutkama i bez njih.

Nisam imala ništa poput Barbike. Ali sam imala silu buckastih lutaka. Neke od njih su bile tek ukras za zid, a neke druge, poput moje Sonje, lutke za igru. I to kakvu igru!

Majka je samouka krojačica i šila bi sestri i meni sve što vam može pasti na pamet – suknje, košulje sa čipkanim kragnama, pantalone, bermude… U četvrtom razredu osnovne škole sam nosila tako lijepe cvijetne sakoe, da želim da ih imam i danas. E koliko je majka šila nama, toliko sam i ja šila za moju Sonju. Majka na mašini, ja ručno. Sve što je mami bilo viška, ja sam čuvala za moju Sonju. Sačuvala sam tako i ciklama čupavo platno, koje je mama koristila za šivenje unutrašnje strane mog đubretarca.

Da ste vidjeli samo kako su mi oči zasijale kad sam ukapirala kako da konačno sašijem rukav i od tog čupavog ciklama materijala za moju Sonju napravila bundu!

Lutke sam davno ostavila iza sebe. I Sonju. Čuvam još uspomene na dane koje sam provela igrajući se sa njom. Zapravo, više je bilo dana kada sam uživala praveći garderobu za nju.

A onda sam vidjela Livadicu. U cvijetnoj haljini, sa ružom u dugoj upletenoj, zelenoj kosi. I dijete u meni, uprkos mojih preko 40 godina, poželjelo je za sebe.

“Jelena, želim ovu lutku! Divne su sve, nemam pojma radiš li ih za novac, ali ovu želim i reci koliko…”, čim sam je ugledala, poslala sam poruku Jeleni, koja je napravila Livadicu i još nekoliko takvih divnih krpenih lutaka.

Livadica
Jelenu Simić sam upoznala prije više od deset godina i moja prva asocijacija na nju su psi. Jer tako smo se i povezale, volontirajući u tadašnjem podgoričkom Društvu za zaštitu životinja. Ona je i tada imala psa. Danas ima dvije labradorke.

Jelenu većina vas možda bolje zna kroz njene uloge. Glumica Gradskog pozorišta, Fakultet dramskih umjetnosti na Cetinju je završila 2012. godine, a danas igra i u Crnogorskom narodnom pozorištu, Zetskom domu i Centru za kulturu u Tivtu. Iza nje su, pored ostalog, predstave, “Lukrecija iliti Ždero”, u kojoj igra babu Maricu, “Dokle pogled seže”, gdje igra Jelenu, “Let iznad kukavičjeg gnijezda”, u kojem tumači ulogu sestre Rečid, “Bokeški d-moll”, gdje igra Katarinu, “Betula u Malu valu”, u kojoj igra Žilijet i “Penelopijada”, gdje tumači ulogu Eurikleje.

Uz ove uloge u predstavama za odrasle, Jelena je igrala i u više dječijih predstava: “Pinokio” (uloga Pinokija), “Čarobnjak iz Oza” (Strašilo), “Mačor u “izmama” (dvorska luda Žak), “Snježana i 7 patuljaka” (Snježana), “Kinez” (Emilija), “Da da Šekspir”, “Bajka o ribaru i ribici”.

“Dječije pozorište je moja posebna ljubav”, kaže.

Tako sam i naslutila, čim su njene ruke stvorile Livadicu i one druge lutke. Morate imati dijete u sebi da biste stvorili nešto takvo!

Jelena je igrala i u nekoliko lutkarskih predstava – “Oro iz bajke”, “Mogli”, “Bajka o ribaru i ribici”.

“Sa pozorišnim lutkama sam se prvi put srela u predstavi ‘Oro iz bajke’, a potom i na trećoj godini fakulteta, na predmetu animacija. Tada smo pravili lutke od svega i svačega, u čemu sam baš uživala”.

I tom uživanju se eto vratila nedavno. Kaže da su za nju krpene lutke nježne i tople.

“Voljela bih da sam kao dijete imala lutke kakve sam nedavno počela da pravim, mada i sada, sa 28 godina, teška srca se odvajam od svake koju napravim i ispratim u novi dom”.

Odrasla ja, odrasla Jelena, a odrasle i one koje poručuju Jelenine krpene lutke.

Foto: Privatna arhiva
“Do sada su lutke uglavnom poručivale djevojke, sjutra će prva otići jednoj trogodišnjoj curici, pa ću vidjeti kakva je reakcija”.

Prijatno iznenađeni njenim hobijem, Jeleni svakodnevno pristižu pitanja o načinu izrade, materijalima, vremenu neophodnom za izradu jedne krpene lutke…

“Uglavnom odem u radnju i razgledam materijale, trakice, dugmiće, zamišljam kako bih kombinovala i onda dođem kući i bacim se na posao. Sve šijem sama, i tijelo i garderobu. Tijelo je punjeno sintetičkom vatom, oči su izvezene koncem, a kosica je od vunice. Ružice od trakica i mašnice pravim sama, a nekad iskoristim i kupovne, zavisi šta mi treba. Da pletem još ne znam. To je mamin dio posla, kao i heklanje ružica”.

Livadica ima čipkanu traku i ružicu u kosi
Materijale za izradu lutaka Jelena uglavnom kupuje, ali ponekad i reciklira.

“Ponekad kupim lijepe vunene čarapice ili kape, pa prekrojim u džempere i kapice za lutke”.

Moja Livadica je zauzela počasno mjesto u dnevnoj sobi. I širi divan miris Jelenine radionice.

Ako želite sličnu krpenu lutku za sebe ili želite da obradujete druge, Jelenu možete kontaktirati putem Facebooka ili na email. Dok ne otvori zvaničnu Facebook stranicu.

Veličina lutaka je 43 do 47 centimetara, a njihove cijene se kreću od 25 eura i više, u zavisnosti od cijene materijala i detalja.

I toga da li se za lutku šije dodatna garderobica – jer i krpenu lutku možete da presvlačite, baš kao ja moju Sonju nekad.

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.