Moja je majka zaljubljena u cvijeće i zelenilo, gdje god smo živjeli ona bi sadila. U jednoj su zgradi zbog toga sazvali i sastanak kućnog savjeta – da problematizuju pitanje zajedničke zelene površine, ali je sastanak otkazak nakon reakcije jednog komšije, koji je ostalima ukazao da je sramota da se uopšte i diskutuje jer neko sadi i brine o zelenilu svih u zgradi.
Sad mama ima svoju baštu. I ta bašta za nju je i umor – jer, kad krene da okopava, presađuje… daje se 110 odsto. Ta bašta za nju je i terapija, okupira njene misli… i mnogo je ponosna na tu baštu. I tužna kad izgubi neku biljku.
Nedavno je jedan od mojih pasa pregrizao tek zasađenu fortunelu i to samo što nije otvorilo temu – da li je to biljku boljelo?
Mamin odnos prema biljkama – ne diraj rukama, ne premještaj saksije, pričaj cvijeću… meni je bio blesav. Dok nisam prije nekoliko godina na Coursera servisu naišla na video kurs Danijela Čamovica, direktora Mana centra za biljne nauke na Univerzitetu u Tel Avivu.
Sa pažnjom sa odslušala kurs i, dalje tragajući o autoru, naišla i na njegovu knjigu “Šta biljke znaju” (What a Plant Knows“, Daniel Chamovitz).
Biljke vas vide
“Razmislite o ovome: Biljke vas vide”, počinje autor priču o čudesnom svijetu biljaka i pojašnjava kako biljke sve vrijeme osmatraju njihovo vidljivo okruženje.
“Biljke vide kad im se približite, znaju kad stojite iznad njih. Znaju čak i da li nosite plavu ili crvenu majicu. Znaju da ste okrečili zidove ili da saksiju u kojoj su zasađene premjestite iz jednog dijela dnevne sobe u drugi”, piše Čamovic.
Biljke ne vide slike kako ih vide ljudi, ne prave razliku između srednjovječne osobe sa naočarima ili djeteta, ali biljke mogu da vide svjetlo na mnogo načina i u bojama kakve čovjek može samo da zamisli.
Biljke, piše Čamovic, imaju i neku vrstu čula mirisa. I to čulo omogućava im da “namirišu” u kakvom su međusobnom stanju i da dalje komuniciraju o tome.
“Moja baka nije studirala biologiju biljaka ili poljoprivredu. Nije čak završila ni srednju školu. Ali, znala je da može da ubrza da tvrdi avokado sazri ako ga stavi u paprinu kesu sa zrelom bananom”, piše autor.
Tim znanjem, dodaje on, zapravo su se koristile još drevne kulture – stari Egipćani otvorili bi nekoliko smokava, kako bi sazrele i ostale, a u Kini su, da bi voćke prije sazrele, u spremišta gdje su čuvali kruške, palili tamjan.
U svakom tom slučaju, ulogu je igrao etilen, hormon zaslužan za sazrijevanje biljaka.
“Kad stavimo zrelu bananu u kesu sa tvrdom, nezrelom kruškom, banana ispušta etilen, kruška to ‘namiriše’ i brže sazrijeva. Dvije voćke su jedna sa drugom iskomunicirale o njihovom fizičkom stanju”, pojašnjava Čamovic.
Sposobnost biljaka da osjete mirise, omogućava im i da “upozore” jedna drugu na prisustvo insekata.
Još jedno pitanje na koje pokušava da odgovori je – da li biljke osjećaju? Da li biljke znaju kad ih dodirujemo? Da, biljke osjećaju dodir i, kako navodi autor, ne vole baš mnogo dodire, a i najblaži dodir ili drmanje može da uspori rast biljke.
Čamovic navodi i da su neke biljke poput krastavca i do deset puta osjetljivije na dodir nego čovjek. Iako osjećaju dodir, biljke ne osjećaju bol, tvrdi autor.
Ako “osjete” opasnost, s obzirom na to da ne mogu da pobjegnu, biljke imaju sposobnost da promijene metabolizam na način da se prilagode drugačijim uslovima života.
Mnoga su pitanja na koja Čamovic pokušava da odgovori, a možda i najzanimljivije jeste saznanje da biljke sadrže proteine koji su kod životinja i ljudi – da kod ljudi, poznati kao neuroreceptori. Takav jedan je glutamat, koji je povezan sa preko 90 odsto svih sinaptičkih veza u ljudskom mozgu.
“Iako još u potpunosti ne razumijemo ulogu glutamata kod biljaka, istraživanje koje su vodili Hoze Feiho i njegova grupa u Portugalu pokazuje da je njegova funkcija signalizacija između ćelija, slično načinu međusobne komunikacije neurona kod ljudi”, piše autor i dodaje da su “sličnosti između uloge ljudskog mozga i fiziologije biljaka možda veće nego što pretpostavljamo“.
Kurs Danijela Čamovica dostupan je na Coursera vebsajtu i besplatan je.
Knjigu “Šta biljke znaju” ja sam kupila preko Book Depository vebsajta, dostava je tada bila besplatna. Sa početkom epidemije koronavirusa mijenjali su se uslovi dostave za narudžbe iz Crne Gore na mnogim sajtovima, pa provjerite da li je dostava uopšte moguća i koliko će da košta.
Knjiga je objavljena i u izdanju Centra za promociju nauke.
Knjiga “Šta biljke znaju” zamislila me o svemu što je moja majka naučila o biljkama bez univerzitetskog znanja, najviše iz svakodnevne brige o njima.
Druge “eko” knjige koje čitam
U knjižarama u Crnoj Gori rijetke su knjige na temu ekologije i zaštite životne sredine. Da se ne čude svi oni koji su tražili knjigu na zajam, a ja ih odbila. Dobro, nije samo to što ću teško doći do novog primjerka razlog za taj moj sebičluk. Knjiga, posebno onih koje baš volim, teško se odričem i jer svaka ima moj pečat – svaka je išarana, dok čitam podvlačim, pišem komentare… I nema te nove knjige istog naslova koja može da nadomjesti ta proživljena i zabilježena iskustva. Izvinite.
Jedna takva koju sebično ne dam je “Ekološka istorija svijeta” Klajva Pontinga. Citirala sam je mnogo puta u tekstovima – u priči o invazivnim vrstama, u priči o sječi lipa u Nikšiću, krivolovu na crnogorskom primorju…
Ponting u knjizi “istražuje odnos životne sredine i ljudske istorije na primjerima velikih svjetskih civilizacija, od Sumera do drevnog Egipta, od Uskršnjeg ostrva do Rimskog carstva, od zemalja Trećeg svijeta do najrazvijenijih zemalja današnjice”.
I, utisak je da se čovjek kroz istoriju nije baš proslavio svojim odnosom prema prirodi i životnoj sredini uopšte. A često se pitam i šta treba da se desi da iz korijena promijenimo ponašanje ili ćemo trošiti resurse na Zemlji do iscrpljivanja?
“Ekološka istorija svijeta”, Klajv Ponting, objavljena je u izdanju izdavačke kuće Odiseja i dostupna je u više knjižara na internetu, među kojima i Mamut.
Šta znamo o onome što kupujemo
Uz podršku Fonda za zaštitu životne sredine Republike Srbije prije nekoliko godina izdavačka kuća Geopoetika pokrenula je ediciju Ekopoetika. Jedna od njiga iz te edicije je “Ekološka inteligencija” Danijela Golemana.
“Ekološka inteligencija”, ukratko, govori o tome šta znamo o tome što kupujemo.
“Naš svijet materijalnog izobilja stiže uz etiketu ispisanu skrivenom cijenom. Nismo u stanju da sagledamo mjeru u kojoj stvari koje kupujemo i svakodnevno koristimo imaju drugačije vrste cijena – štetu koju nanose planeti, zdravlju potrošača i ljudima čiji rad obezbjeđuje naše udobnosti i potrepštine”, piše Goleman, dodajući kako svaka od tih stvari imaju svoju prošlost, budućnost, povijest i kraj, koji su uglavnom sakriveni od naših pogleda.
“Dok usput ostaje mreža uticaja od početnog dobijanja ili spajanja njihovih sastojaka, njihove proizvodnje i prevoza, preko suptilnih posljedica njihove upotrebe u našim domovima i na radnim mjestima, sve do dana kad ih se rješavamo. A ipak nevidljivi uticaji svih tih stvari predstavljaju možda njihov najvažniji aspekt“.
“Ekološka inteligencija”, Danijel Goleman, dostupna je takođe u knjižari Mamut.
Uskoro prva knjiga u izdanju “Eko korijena”
Jednako kako me raduje podrška zvanične Srbije da pomogne “eko” izdavaštvo, tako me raduje i najava Anđele Đurašković, preduzetnice iz Ulcinja, da ćemo već u drugoj polovini 2021. čitati i prvo štampano izdanje sa potpisom njene firme – “Eko korijen”.
Anđela je i gošća pete epizode “Klofera”, podkasta čije smo autorke Kristina Ćetković i ja. Sa Anđelom smo razgovarale na mnoge zelene teme, a pored ostalog i o “Eko klubu čitalaca”, besplatnom klubu za ljubitelje zelenog štiva.
Klub okuplja ljude iz regiona, svakog prvog u mjesecu na društvenim mrežama bude objavljen naslov koji će biti čitan tog mjeseca, a u prvoj sedmici sljedećeg članovi putem Zoom sastanka u neformalnoj atmosferi razmjenjuju utiske o pročitanoj knjizi.
Šta se čita o “Eko klubu” i druge Anđeline preporuke
U “Eko klubu čitalaca” dosad su obrađeni sljedeći naslovi:
- Peter Voleben: “Tajni život drveća”
- Di Braun: “Sahranite mi srce kraj ranjenog kolena”
- Danijel Goleman: “Ekološka inteligencija”
- Al Gor: “Naš izbor”
- Majkl Polan: “U odbranu hrane”
- Daglas Adams i Mark Karvardin: “Još malo pa nestalo – Autostoperski vodič kroz svet koji iščezava”
- Šel Silverstejn: “Dobro drvo”
- Ser Dejvid Atenboro: “Život na našoj planeti – Moje svedočenje i vizija budućnosti”
- Ričard Pauers: “Šuma nad šumama”
Anđela je tokom gostovanja u “Kloferu” pomenula i “Kako da sačuvamo svijet” Kati Patrik i “Utopija za realiste” Rutger Bregmana.
Njeni omiljeni naslovi iz ove oblasti su:
- Naomi Klajn – “Ovo mijenja sve”
- Ulrih Bek – “Rizično društvo”
- Dejvid Valas Vels – “The Uninhabitable Earth”
- Steven Vogel – “Thinking like a Mall: Environmental Philosophy after the End of Nature”
Mene još mnogo toga čeka da bude pročitano, a ako volite društvo i diskusiju o knjigama koje ste pročitali – prijave za članstvo u “Eko klubu čitalaca” uvijek su otvorene.
Dan planete Zemlje obilježava se 22. aprila. Ove godine, u centru zbivanja Dana planete su mladi, obrazovanje o zaštiti životne sredine i zajedničke akcije.
“Svaka osoba ima ulogu u zaštiti životne sredine bez obzira na zanimanje”, poručio je mladi aktivista Gamid Abdulbasat.
"Every single person has a role to play in protecting the environment, regardless of their profession." #GenGeo
Read how Young Explorer @Ghaamid_Mavura is creating more sustainable habits to protect the planet & inspiring others to change right at home. https://t.co/OLCIFTofs3
— Nat Geo Education (@NatGeoEducation) April 10, 2021
“Postati ekološki svjestan znači promijeniti svoju svakodnevnu rutinu na svakom nivou – ličnom, porodičnom, u zajednici i na nivou donošenja političkih odluka”, rekao je on, uz poziv svima svoje navike učine održivijim.
