Za njom su Elbrus, Olimp, Monblan… pred njom Akonkagva, Himalaji… ali se Karolina Ilić najviše raduje Rumiji

Za njom su Elbrus, Olimp, Monblan... pred njom Akonkagva, Himalaji... ali se Karolina Ilić najviše raduje Rumiji

Karolina Ilić bi, da su mediji o njoj pisali prije dvije godine, bila vjerovatno predstavljena samo kao turistički vodič. Danas, Karolina je „Baranka koja je osvojila Alpe“, „prva Baranka koja je osvojila najviši vrh Evrope – Elbrus“… i – kada u februaru osvoji jedan od argentinskih planinskih vrhova, biće druga žena iz Crne Gore kojoj je to uspjelo.

Da ne kažem i Baranka koja je toliko zaljubljena u Rumiju, da se na njenom vrhu, sama ili u društvu, nađe makar tri puta sedmično. Bez obzira na vremenske uslove.

Karolina već 11 godina, kao frilenser, vodi turiste iz Francuske i od toga živi. Vjeruje da se u životu ništa ne dešava slučajno, pa ni to da je, iako nikad nije bila sportski tip, na kraju postala opsjednuta planinama.

“Jednostavno nisam iz porodice u kojoj imamo takve navike”, kaže.

Karolinin život je, u njenoj 33. godini, aprila, 2016, promijenila jedna slučajna tura do izvora Morače.

“Bez opreme, nisam imala ni gojzerice, samo ranac… Bilo mi je teško, nažuljale su me cipele, bila sam umorna, ali kad sam ugledala snijeg kod izvora, bila sam oduševljena kao malo dijete”.

Uslijedili su novi usponi, pa se tek pola godine nakon prvog planinarskog pohoda u životu, Karolina već u oktobru, 2016. odlučila za uspon na Grosglokner u Austriji, koji je sa svojih 3.798 mnv, preko 1.000 metara visočiji od Bobotovog kuka (2.523 mnv), što je do tada bio najozbiljniji Karolinin planinarski pohod.

Uspon na Grosglokner, Foto: Privatna arhiva

„Strah, adrenalin, emocije, sreća… nikad neću zaboraviti Grosglokner, baš zato što je to bio moj prvi uspon van Crne Gore, a tek sam u aprilu te godine počela da planinarim. Bilo je rizično, ali sam imala sreće da sam okružena pravim ljudima, koje nikad neću zaboraviti“.

Sa uspona na Grosklogker, Foto: Privatna arhiva

Taj uspon je dodatno ohrabrio, pa je Karolina u junu popela Elbrus (5.642 mnv), najvišu planinu Evrope, u avgustu je osvojila Monblan (4.810 mnv), mjesec kasnije Triglav (2.864 mnv).

Uslijedio je jednodnevni uspon na svih pet vrhova Olimpa, od kojih je najvisočiji Mitikas (2.917 mnv)…

Sa usponima raste i vjera u sebe

Sa svakim novim usponom, kaže, rasli su i njeno samopouzdanje i vjera u sebe, počela je da prevazilazi strah od visine i lakše savladava i druge životne strahove.

Zahvaljujući planinarenju, postala je veći borac…

„Planina i priroda nisu uvijek fini prema vama. Ponekad vas na temperaturi od minus 25, šamara vjetar udarcima od preko 40 km/h. Nekad je maglovito, nekad vas, kao nas prilikom uspona na Olimp, cio dan prati kiša… Ponekad hodate po zaleđenim noževima, dok sa strana vidite litice preko 3.000 metara, kao na Grosglokneru ili na Monblanu.

Zapitam se tada šta mi je sve to trebalo, ali stisnem zube, pomislim kako mogu sve, jer moram da uspijem. To je borba sa sobom, protiv sebe i svojom slabosti. Ali, zbog toga i volim planinu – ona me uči kako da prevaziđem svoje granice, ne samo psihološke, već i granice svog tijela. Uzalud sva oprema, novac, ako niste psihički spremni. Da biste uspjeli u bilo čemu iole ozbiljnijem, potrebni su vam čelična volja i upornost”.

Novi cilj – uspon na 7.000

Karolina je u početku na planinarenje išla sa Klubom iz Nikšića i zahvalna je toj ekipi, jer su učvrstili njenu ljubav prema toj aktivnosti. Sada u planine ide samostalno i ovih dana se priprema za novi izazov – planira da u februaru, 2018. pokuša da popne vrh Akonkagva (6.962 mnv), u Argentini.

Ako ostvari plan, biće druga žena iz Crne Gore kojoj je to uspjelo.

„Sve u meni želi da pokušam! Idem sa najboljim planinarskim vodičem iz susjedne države, koji je izuzetan planinar, veliki čovjek. Ako i ne uspijemo, najvažnije je da se vratimo, pa ćemo pokušati ponovo. Planina će nas čekati“.

Akonkagva, Foto: Wikipedia

Uspon na vrh Akonkagva je za Karolinu veliki izazov, ne samo planinarski, već je taj njen cilj stavio na test i njene odnose sa ljudima.

„Postoje oni koji podržavaju moju želju, ali i oni koji su me zbog ovoga čak napustili. Pitam se zašto – trebalo bi da svi budemo ponosni kad neko iz male Crne Gore uspije u nečemu, posebno kad je u pitanju žena, jer nas je u planinarenju mnogo manje, nego muškaraca“…

Karolina u glavi kuje i druge planove, pa već mašta i o odlasku na Aljasku, u Peru, usponu na Himalaje… Ipak, konkretne planove, za sada, radije čuva za sebe.

Rumija, ljubav za sva vremena

Ono o čemu Karolina vrlo rado govori je Rumija (1.594 mnv), u koju je, pored svih dosad daleko ozbiljnijih osvojenih planina, zaljubljena.

Karolina za uspon na Rumiju koristi svaki slobodan trenutak. Taj neobičan odnos sa primorskom planinom je počeo slučajno – kad se odlučila za uspon na Elbrus, trebalo je odraditi pripreme, a Rumija joj je bila najbliža.

„Počela sam da odlazim na Rumiju nekoliko mjeseci u toku priprema za Elbrus. U to vrijeme sam puno radila i nisam imala vremena da idem dalje, a morala sam da penjem. I, uz savjete iskusnih planinara, počela sam da odlazim na Rumiju“, priča Karolina, dokazujući svojim primjerom da okolina često nije u pravu – mnogi su je ubjeđivali da usponi na Rumiju neće biti dovoljni, ali je ona, uprkos tome, bila spremna i uspjela da popne Elbrus.

“Kad sam se vratila iz Rusije, išla sam da joj zahvalim, jer smatram da je Rumija postala moj personalni trener, daje mi snagu za dalje, čuva me”.

Za Rumiju kaže da je, na žalost, mnogi ne cijene dovoljno.

„Mnogi je smatraju suvom i krševitom planinom, bez neke visine, jer njen vrh je na 1.595 mnv. Po meni, to je pogrešno. Rumija ima i dio pokriven šumom, koja je, na žalost prilično stradala u požarima tokom ljeta… Dodatno, uspon na Rumiju je konstantan što je odličan trening za bilo koju vrstu priprema“.

Karolina na Rumiju često ide sama, ali poručuje da ne slijedite njen primjer.

“Kršim tako jedno od pravila planinarenja, ali… Moram često da treniram, a nekad nemam vremena da čekam nekoga da mi pravi društvo. I tako pođem sama“.

Planina upozna čovjeka sa sobom i drugima: Rumija, Foto: Privatna arhiva

Priznaje da nije svejedno, da je nekad strah… ali dodaje i da ići sam u planinu ima i posebnu draž.

„Kad ste u društvu, razgovarate i ne može toliko čovjek da se prepusti svojim mislima“.

Planina otkriva pravu prirodu ljudi

Osim što kroz planinarenje upoznaje sebe i svoje granice, Karolina kaže da planinu voli i jer se u njoj ljudi međusobno brže zbliže, ali i pokažu svoje pravo lice.

„Kad se nađete u teškim uslovima, dođe do nervoze, brzih reakcija, shvatite ko bi vam sjutra pomogao u nekim situacijama, a ko ne bi… Zato se i ne ide sa svakim u planinu”.

Svaki dan, novi izazov

Planinarenje nije jedino što je 35-godišnja Karolina iskusila u protekle dvije godine – naučila je i da skija, oprobala se u raftingu, kanjoningu, klajmbingu, jahanju…

„Nikad nije kasno da nešto probate i preporučujem da se oprobate u što je moguće više aktivnosti u prirodi, jer vas to samo može usrećiti, oplemeniti i ojačati. Kontakt sa prirodom čovjeka ispunjava, vraća nas prirodnim instinktima i kroz njih upoznajemo sebe, a to je jako važno. A naša Crna Gora je raj za uživanje u prirodi, ništa nam nije daleko od gradova“.

Karolina Ilić planinari nepune dvije godine.

“Neki mi govore da ne pričam to i gdje sam sve bila za to vrijeme. Ne želim to da krijem, naprotiv, smatram da moj primjer može biti dokaz ljudima koji žele da probaju nešto što nisu nikad, da uz veliku volju i ljubav, mogu postići cilj i da ne treba da odustaju”.

Karolina sve svoje uspone finansira sama. Ipak, za uspon na vrh Akonkagva, u Argentini, će joj značiti podrška drugih.

Ukoliko želite da podržite njen san, možete to učiniti uplatom na:

KAROLINA ILIĆ

520032000006460906 Hipotekarna banka

ili

510300798222502292 CKB

Uplate su moguće i kroz Indiegogo platformu.