Kako je Zoran Vujičić zaustavio MS: Jedino ko se predao, nema šansu da pobijedi

Razgovor smo završili za oko sat, smijući se oboje. Da sam ga pozvala prije samo dvije-tri godine, Nikšićanin Zoran Vujičić ne bi mogao da govori ni pet minuta. Možda minut, ili dva.

Zoran je bivši bokser, danas čovjek koji uzimanjem doze vitamina D (D3) 2.500 puta veće od one koju preporučuju ljekari, ruši sve rekorde u borbi protiv multipla skleroze (MS), hronične autoimune bolesti centralnog nervnog sistema. Bolest je kod njega dijagnostifikovana prije dvadeset godina, a nakon četiri godine koliko pije vitamin D, Zoran tvrdi da je dobio tu bitku.

Sada svakodnevno trenira i planira da, iako godinama nepokretan, ponovo stane na svoje noge.

“Svakog dana, osim nedjeljom, vježbam benč, stajanje na hodniku, vozim kućni bicikl, radim čučnjeve i na kraju vježbe za trbušne mišiće. Najvažnija ‘vježba’ je rapidno skidanje kilograma. Do Nove godine, a možda i prije, biću na nogama”, poručio je Zoran nedavno u jednoj od objava na društvenoj mreži Fejsbuk.

 

Vujičić se u boks zaljubio kroz Skorsezeovog “Razjarenog bika”, film o životu legendarnog boksera Džeka LaMote, kojeg u tom ostvarenju igra Robert De Niro. U taj sport je i sam ušao kao odličan student treće godine Mašinskog fakulteta u Beogradu i stigao do vrhova profesionalnog boksa Evrope i meča sa Vladimirom Kličkom.

Meč sa Kličkom izgleda je bio i sudbinski, jer će ukrajinski bokser u godinama pošto je Vujičiću saopštena dijagnoza, biti njegova velika podrška. Nikad nije zaboravio suparnika iz ringa i i danas pomaže Zoranu da obezbijedi neophodnu terapiju.

Vitamin D3, odgovor koji je tražio godinama

Da ima najteži, primarno progresivni oblik MS-a, Vujičiću je 1999. saopštio neurolog Zvonimir Lević iz Beograda.

U početku je, poput drugih, uzimao terapiju koju preporučuje zvanična medicina. Bolest je napredovala, nije više mogao da se kreće, godinama koristi invalidska kolica, spavao je loše ili nikako, a 2015. počeo je da gubi i glas.

U januaru te godine, na predlog prijateljice, počeo je da pije vitamin D. Brzo će se ispostaviti da je to odgovor koji je tražio.

“Oblik MS-a od kojeg ja bolujem je fatalan. Jedini zvanično odobren lijek – Betaferon, košta 12 hiljada eura po oboljelom, nema nikakvo dejstvo na primarno progresivnu MS, a relapsno-remitentnu usporava 33 odsto. U mom slučaju, vitamin D zaustavio je bolest – potpuno“, priča Zoran.

Potvrdu da je dalji progres bolesti zaustavljen dobio je i od ljekara, među kojima je Boro Perović, neurolog u Opštoj bolnici u Nikšiću.

“Prijateljica koja mi je preporučila vitamin D nije imala pojma da je to lijek za MS”, priča Zoran i prisjeća se kako je te 2015, nakon njene preporuke tražio kakve su nuspojave i naišao na knjigu “Čudesni rezultati ekstremno visokih doza sunčevog hormona vitamina D3”, čiji je autor Džef Bouls iz Čikaga, “najveći borac za istinu o vitaminu D”.

Ohrabren Boulsovim istraživanjima, Zoran je počeo da uzima vitamin D, najprije u malim dozama od 400 jedinica, da bi dozu postepeno povećavao i dostigao 100 hiljada. Pio je i do 250 tableta odjednom i tvrdi da su već prve doze vitamina D dale rezultate, te da je prvo snimanje magnetne rezonanse pokazalo 100 procentno zaustavljanje lezija.

“U svijetu medicine, to je nezabilježeno i kod najlakšeg, relapsno-remitentnog oblika bolesti (R-R-oblik), koji se javlja kod 80 odsto oboljelih”.

 

Uz D3, uzimati i vitamin K2

Začetnik protokola kojeg Vujičić koristi u liječenju MS-a je brazilski neurolog Cicero Koimbra, profesor na Univerzitetu u Sao Paulu. Koimbra je tražeći uzroke autoimunih bolesti, naišao na veliki broj članaka koji govore o tome koliko je vitamin D značajan kao regulator imunog sistema.

Koimbra protokol je danas poznat širom svijeta, a oboljelima sugeriše da imaju na umu da dnevne doze variraju od pacijenta do pacijenta i da se daju na osnovu laboratorijskih nalaza.

Protokol predviđa da se uz preporučene dnevne doze vitamina D3 od 100.000 jedinica, izbjegava hrana koja sadrži kalcijum i, u cilju izbacivanja viška tog vitamina, u organizam unose velike količine vode.

Koimbra osim što ne preporučuje vitamin K2, nikad nije preporučio milionsku dozu vitamina D3, do koje je stigao Zoran Vujičić.

“Protokol za koga je on mislio da je čudo svijeta, u odnosu na moj je ‘seljačka igranka’”, priča on uz osmijeh i dodaje kako svojih 250.000 jedinica, što je njegova stalna dnevna doza, ne pije uz enormne količine, već samo sa jednom flašicom vode.

Doze lijeka koje je Zoran testirao i do 2.500 puta su veće od onih koje preporučuje zvanična medicina, te 10 puta veće od preporuka neurologa iz Brazila.

Da bi obezbijedio nivo D3 vitamina koji dodatno neće ugroziti njegovo zdravlje, počeo je da pije i vitamin K2.

Takav tretman preporuka je i Džefa Boulsa, sa kojim je Vujičić u kontaktu od prvih saznanja o njemu i njegovoj borbi da dokaže sve prednosti teorije u liječenju MS-a vitaminom D3.

Bouls je slučaj Vujičića predstavio i u jednoj od objava na svom veb sajtu, opisujući ga kao poseban.

“Nakon što je pročitao moju knjigu, odlučio je da počne sa uzimanjem velikih doza vitamina D3 i uradio je onako kako sam ja to preporučivao. Ipak, brzo je počeo da uzima doze veće od 200.000 IU na dan, ali je to činio pametno, pa je svakog mjeseca provjeravao nivo kalcijuma u krvi, kako bi i taj vitamin držao u granicama normalnog. Uzimao je i velike doze vitamina K2, što obezbjeđuje vraćanje kalcijuma u kosti”, napisao je Bouls o slučaju Nikšićanina u tekstu o tretmanima za liječenje MS-a.

Šta gubi čovjek koji je pred streljačkim vodom?

Zoran Vujičić godišnje popije 25.000 kapsula, od čega 12.000 vitamina K2. Uzima i magnezijum, pije čajeve, eliksire…

Odlučiti se da praktično budete zamorac u eksperimentu i uzimate neuobičajeno velike količine lijeka, koje su brzo premašile i 200.000IU, pa vremenom dostigle i pet puta jače doze, nije lako i nije za svakoga. Za Zorana, odluka je bila jednostavna.

“Ljudi se plaše i od 50.000, 100.000 IU. Zvanična medicina preporučuje 400 do 600. Ali, šta može da izgubi čovjek koji je pred streljačkim vodom? Čega se plaši?”

Zoran danas više nema problema sa nesanicom, može da spava i 12 sati dnevno – bez prekida, a njegovo raspoloženje se, kaže, osjetno popravilo.

“Nisam mogao da izdržim na telefonu minut, dva, a sada mogu da pričam satima. I moji nalazi su kao kod najzdravijeg čovjeka. Mogu da, uz asistenciju, stojim dugo, sa opterećenjem od 100 kilograma. Još ne mogu da hodam, ali – idemo dalje. Samo onaj ko se predao, nema šansu da pobijedi”.

Vujičić ljekove odavno ne kupuje u crnogorskim apotekama, jer mu se ne isplati – samo je od početka ove godine za terapiju – za liječenje robotom za hodanje u Dubrovniku, za eliksire i kapsule za regeneraciju nervnog sistema, vitamin D3, te druge vitamine, potrošio 20.000 eura.

“Ono što u Sjedinjenim Američkim Državama plaćam 13 eura, ovdje sam platio 650”.

Oko 600 oboljelih u Crnoj Gori, najviše u Nikšiću

Prema podacima koje je u aprilu saopštio direktor Kliničkog centra Jevto Eraković, u Crnoj Gori ima oko 600 oboljelih od MS-a. Takva statistika, prema ranijim navodima Udruženja oboljelih, Crnu Goru svrstava u zemlje visokog rizika.

Najveći broj oboljelih je u Nikšiću, a Vujićić dodaje da je broj oboljelih uopšte veći na sjeveru.

MS se, kako navode iz Udruženja, obično veže za posebne klimatske oblasti i rijetka je u tropskim zemljama. Kao i sve autoimune bolesti, objašnjava Vujičić, MS nastaje od manjka vitamina D i emotivnog stresa. Na MS su, kažu stručnjaci, imuni Eskimi i Romi.

Vujičić poručuje da vitamin D nije preporučljiv samo kod MS-a, već i kod drugih stanja i dijagnoza, poput psorijaze gdje, tvrdi, “pravi čuda”.