Budi human: Andrija je avanturom od milion koraka već pomogao, red je na tebe

Budi human: Andrija je avanturom od milion koraka već pomogao, red je na tebe

Prije nego nastaviš da čitaš ovaj tekst, pošalji 30 na 14543. Tako ćeš fondaciji Budi human donirati euro za djecu kojoj je potrebno liječenje. A jedan Andrija je uradio i više.

Andrija Đukić ima 15 godina, učenik je Srednje stručne škole “Sergije Stanić” u Podgorici i neko je od koga bi mogli da uče i stariji.

Inspirisan filmom “The Way”, o hodočasniku Tomu, ovaj srednjoškolac odlučio je da 20. juna sa mamom  Jelenom krene pješke na put Svetog Jakova, koji već hiljadu godina prelaze hodočasnici.

Njegovu avanturu pratila je humanitarna akcija Milion koraka, putem koje je Andrija želio da pomogne u prikupljanju novca za mališane Fondacije Budi human, kojima je potrebno liječenje.

Do danas je prikupljeno oko 2.300 eura. Andrija bi želio da je uspio više.

“Srećan sam što sam dio te priče, iako nisam uspio da prikupim dovoljno novaca, znam da sam dao sve od sebe, i opet bih to učinio za njih”.

Njegovu akciju još danas do ponoći možete podržati slanjem poruke 30 na 14543.

Foto: Privatna arhiva

Ako ne stignete danas, od 1. avgusta svakako možete podržati Fondaciju i slanjem poruke 1 na 14543, te tako donirati za svu djecu kojoj je pomoć potrebna.

Životi djece su najvažniji

“Ideja o humanitarnoj akciji bila je moja i došla je spontano, želio sam da pomognem na neki način onima koji su najosjetljiviji, a to su djeca. Njihovi životi su najvažniji i oni moraju imati prioritet. Ispričao sam to u svojoj školi, oni su mi pomogli da se povežem sa Fondacijom Budi human i napravili smo akciju Milion koraka“, priča on o počecima.

Put Svetog Jakova kojim je nedavno prošao sa majkom, počinje u francuskom gradu Saint Jean Pied de Port i vodi sve do španskog Santiago de Compostele.

Foto: Privatna arhiva

“Za Camino sam znao već duže, želja moje majke je bila da ga prohoda i često je o tome govorila. Tada sam smatrao da je to teško i skoro nemoguće, makar za mene, da uspijem, i odbacivao sam tu mogućnost neko vrijeme. Ipak, zainteresovao sam se, jer mi je pričala o njenom prijatelju Tripu, koji je već prešao Camino i njegove impresije su bile fenomenalne”, kaže ovaj petnaestogodišnjak.

O svemu se kasnije informisao na internetu, tražio informacije, a prelomni trenutak za Andriju se dogodio nakon što je odgledao film “The Way”.

Put Svetog Jakova je izabrao i jer je želio da iskuša sebe i da, kako kaže, ojača fizički i mentalno.

“Ispostavilo se da je na takvom putu mentalna snaga od presudnog značaja. Put koji hiljadu godina prelaze hodočasnici iz cijelog svijeta prepun je iskušenja, lijepih i manje ružnih trenutaka, ali svakako veoma zahtjevan. Camino ljudi prolaze iz različitih razloga, neko iz religijskih, duhovnih, ali jedno je sigurno – nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Put je dug 800 kilometara, a cilj je da se dođe u Santiago de Compostelu, gdje dobijaš takozvanu Compostelu, odnosno diplomu kao dokaz da si prešao taj put”, ispričao je Andrija.

Jednu takvu, Andrija je posvetio djeci iz Fondacije Budi human i poklonio školi koju pohađa.

Sa ljudima sve je lakše

Tokom avanture, Andrija i njegova mama Jelena, prelazili su 20 d0 30 kilometara dnevno.

“Praktično vojnički ritam, ustajanje u pet i hodanje otprilike 20 do 30 kilometara dnevno, u zavisnosti koliko toga dana želiš da hodaš. Mi smo prvog dana prešli 26 km i to je bio najteži dan za oboje, što zbog visokih temperatura, ali i jer nam je sve bilo još novo, tijelo se nije adaptiralo i naše samopouzdanje je bilo ozbiljno poljuljano”, kaže srednjoškolac iz Podgorice.
Nakon duge šetnje na temperaturama i preko 40 stepeni Celzijusa, uslijedila bi potraga za smještajem, a Andrija i Jelena spavali su u posebnim spavaonicma, albergeima, koji su namijenjeni isključivo hodočasnicima.
Foto: Privatna arhiva

Na tom putu, bivalo je teških trenutaka, ali Andrija kaže da je teže bilo njegovoj majci, jer ona je pored svega imala obavezu i odgovornost prema njemu i brinula je sve vrijeme da on bude zdrav.

“Ona mi je na putu bila i najveći oslonac i neko ko me dizao kada mi je bilo najteže. Zaista je često bilo lako odustati… Mnogi su odustajali na samom startu”.

Andrija i njegova mama Jelena nisu odustali i kažu da je na putu sve bilo lakše zahvaljujući ljudima.

Ono što nas je guralo da ne odustanemo su ljudi. Oni su i najvažniji dio Camina, i malo je reći da se tamo stvaraju neraskidive veze, prijateljstva koja ću pamtiti cijeli život”, kaže Andrija i dodaje da nije mogao da odustane i jer nije želio da iznevjeri djecu zbog koje je i krenuo u avanturu “Milion koraka”.

Foto: Privatna arhiva

Andrija nije nikoga iznevjerio, zadao je zadatak i starijima od sebe, a na putu Svetog Jakova naučio je vrijedne životne lekcije.

“Camino me naučio da budem odgovorniji, uporniji, da ne odustajem lako, a to je osobina koju najmanje volim kod sebe. Naučio me da više cijenim svoj život, da sreću čine male stvari, da je najvažnije biti zdrav i da sam srećan što mogu da hodam, da radim ono što volim. Najvažnije što sam shvatio je da su ljudi uvijek i svuda plemeniti i dobri, bez obzira odakle su i kojoj vjeri i nacionalnosti pripadaju”, poručuje ovaj srednjoškolac.

Camino briše granice

U jednoj od objava na Facebook stranici koja je pratila njegovu avanturu “Milion koraka”, Andrija je zapisao da svi ljudi koje je sreo na putu imaju nešto zajedničko.

“Daju najbolju verziju sebe. Ili ih Camino takvim čini, a mislim da jeste jer i sam primjećujem promjene na sebi. Postao sam tolerantniji, prilagodljiviji i komunikativniji nego ranije. Poseban osjećaj je kada sretnemo nekoga iz naše okoline, odnosno bivših republika, a to su najčešće Slovenci i Hrvati. Svi se radujemo, grlimo i kao da je to prirodno – odmah hodamo, razgovaramo o svemu i provedemo neko vrijeme zajedno.

Povežemo se preko raznih mreža i obećavamo da ćemo biti u kontaktu. Sve granice nestaju u tim trenucima, a ostaje samo poštovanje, emocija, smijeh i dijeljenje! Dijeljenje je važno na Caminu, dijelimo sve – priče, iskustva, lijepe i teške trenutke, ali i hranu, vodu… Srećan sam zbog svih i osjećam da sam privilegovan što mogu da kažem da sada imam prijatelje u skoro svakoj državi bivše Jugoslavije.

Buen Camino moji prijatelji, želim vam samo sreću”, navodi Andrija u jednoj od Facebook objava.

Foto: Privatna arhiva

Andrijinu akciju još danas do ponoći možete podržati slanjem poruke 30 na 14543.

Ako ne stignete danas, od 1. avgusta svakako možete podržati Fondaciju Budi human i slanjem poruke 1 na 14543, te tako donirati za svu djecu kojoj je pomoć potrebna.

“Želio bih da nastavimo da pomažemo djeci i nakon akcije ‘Milion koraka’, jer fondacija i postoji zbog njih”, poručuje petnaestogodišnji Andrija.

2 Comments


  1. Draga Jelena, ja samo pričam sjajnu priču koju vas dvoje živite i sprovodite u djelo, hvala vam oboma, svako dobro!

    Reply

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.