Zaljubila sam se. Ponovo. U Boku Kotorsku. I tako opravdala naziv prošlonedjeljne pješačke ture “Love Is In The Air” (Ljubav je u vazduhu). Ako se broji ovakva ljubav, svakako.
Ljubavna svojstva ture na Vrmac poznata su generacijama koje Crnu Goru obilaze sa Montenegro Phototrekkingom. Dobro, nisu u pitanju vjekovi, ali prema crnogorskim standardima, osam godina je ozbiljna tradicija, a šetnja sa Vrmca, preko Gornje Lastve do Tivta, je prvi put organizovana baš prije osam godina.
Tura na Vrmac je i moja prva velika šetnja. Godina 2009. Na ljubavnu turu sam ponijela ideju da sam zaljubljena. Ispostavilo se da je gej. Danas smo super drugovi.
Maj, godina 2015. Uspjela sam dobiti slobodnu nedjelju na poslu i, očiju još punih predjela sa prethodne šetnje od Skadarskog jezera do Starog Bara, spremila se za ponovni susret sa Bokom.
Boku sam imala priliku da bolje upoznam devedesetih. Moj prvi fakultet. Kad danas razmišljam o tome, čini mi se da ima neke romantike u tom studiranju na moru, pa još u gradu poput Kotora – ako to umijete da iskoristite. U Kotoru nikako ne propustite šetnje drevnim gradskim bedemima, do brda Svetog Ivana (San Đovani), na 260 mnv.
Ni oko 5km dugu šetnju donjim putem, uz more, od starog grada, Dobrotom, pored Crkve Sv. Matije, do naselja Sveti Stasije. Pa i dalje, do Risna, što da ne? Tih oko 27 kilometara možete proći šetnjom, ili na biciklu. Ili se zaputite drugom stranom, do Prčnja, Donjeg Stoliva… Pa napravite krug, preko Lepetana, do Tivta i nazad kroz tunel Vrmac u Kotor!
Imala bih štošta reći u vezi sa Kotorom i okolinom, ali tu ću priču ostaviti za drugu priliku. Sad smo Kotor i okolinu posmatrali sa brda Vrmac. I Tivat, takođe. Ali smo u Tivtu uživali i izbliza, na kraju cjelodnevne šetnje.
Vrmac je poluostrvo i planina, nastavak Lovćena. Nalazi se iznad Bokokotorskog zaliva. Najveći vrh Vrmca je Sveti Ilija, visok 766 metara.
Administrativno je podijeljen između dvije opštine, kotorske i tivatske. Te opštine su u martu preduzele prve korake kako bi Vrmac zaštitile kao park prirode.
“Za Vrmac je urađena naučna Studija prirodnih vrijednosti, koja je dokazala izuzetne vrijednosti ovog prostora, koje ga kvalifikuju da, u okviru Zakona o prirodi, bude zaštićen u rečenoj kategoriji. Osim te, izrađene su i Studija kulturnih vrijednosti, Studija kulturnog pejzaža, te Studija ekonomske valorizacije, koja daje konkretna rješenja u cilju uprezanja ovog izuzetnog prostora u svrhu razvoja. Kako samog područja, tako i dviju opština u cjelini”, objavio je nedavno Radio Tivat u priči o neodgovornom odnosu izletnika prema tom prostoru, posebno okolini austro-ugarske tvrđave Vrmac, koja je zbog pristupačnosti interesantna za grupne izletnike. I koja je bila i naša polazna tačka. Visina oko 410 metara.
Na toj lokaciji su nakon prvomajskih praznika snimljene gomile smeća… Moj utisak je da, i bez izletnika, tu smeća ima i previše – u obližnjim magacinima je razbacana vojna oprema, fascikle sa dokumentacijom…
Ljubav, dakle.
Pošto je tura na Vrmac ljubavna, nakon kratke pauze po dolasku, vodiči su ispričali legendu koja se prepričava generacijama. Ukratko, kada je MPT prije osam godina prvi put organizovao ovu turu, dvoje mladih su se upoznali na njoj… danas imaju i dijete. I tako se, kaže legenda, pročulo za Vrmac.
U skladu sa temom, učesnicima ture su podijeljeni pokloni, a za one koji su zainteresovani za nova poznanstva, vodiči su obezbijedili i trakice za raspoznavanje u zelenoj boji. Oni koji nose crvene su ili zauzeti ili nisu zainteresovani za druženje.
Sa tvrđave je grupa, kroz šumu dalmatinskog crnog bora, krenula prema vrhu Sveti Ilija, odakle se pruža fantastičan pogled na Boku, nevjestu Jadrana. Ili Zaliv hrvatskih svetaca, kako Boku nazivaju u Hrvatskoj. Naziv Boka, prema nekim izvorima, potiče od italijanske riječi bocca što znači usta ili otvor. Ova riječ je, prema pisanju portala Karta Crne Gore, na početku označavala samo ulaz u zaliv da bi se ime kasnije proširilo na cijeli zaliv.
Kad smo krenuli prema vrhu, nekoliko učesnika ture je ostalo na livadi, gdje smo prethodno napravili pauzu. Ne radite to. Uspon do vrha je veoma lagan, a gore vas čeka sjajan pogled na Boku. Odmor za dušu i tijelo. I oči.
Sa ovog mjesta možete da vidite i Tivat, i Kotor, Lovćen… Ako volite začine i čajeve, umjesto da leškarite, ovdje možete da berete majčinu dušicu.
Ljubavnu turu nastavili smo spuštanjem sa najvišeg vrha Vrmca, laganom šetnjom prema Gornjoj Lastvi. Laganom, jer ova tura zaista spada u lakše – ovdje nema velikih uspona i spuštanja, i samo je pitanje da li ste u kondiciji da dosta hodate. Dosta u ovom slučaju znači minimum 15 kilometara.
U Gornoj Lastvi smo, osim piva i kafe, dobili i čas istorije o selu i starom mlinu za masline. Ja dobih i pelcer za neki kaktus sa super ciklama cvijetom.
Selo koje se nalazi na oko 300 mnv, danas ima dva stanovnika. I to su starije osobe. Gornja Lastva je najviše stanovnika imala u prvoj polovini prošlog vijeka, kada je u selu bilo oko 100 stambenih kuća, u kojima je živjelo oko 500 stanovnika.
Većina Lastovljana danas živi uglavnom u Donjoj Lastvi i Tivtu, ali svakodnevno dolaze u Gornju Lastvu. Naš vodič Emil Nikolić iz Udruženja Gornja Lastva, koji nam je ispričao priču i o starom mlinu za masline, kaže da je, srećom, talas rasprodaje imanja i vrijednih objekata graditeljske baštine zaobišao Gornju Lastvu. To se dogodilo, kako je objasnio, samo zbog neriješenih imovinskih odnosa – nije se lako dogovoriti o bilo čemu među članovima velikih porodica. Sreća po Gornju Lastvu.
Danas najočuvanije kuće u Gornjoj Lastvi potiču uglavnom iz 19. vijeka, kada je sagrađen i mlin za masline, koji je sačuvan u autentičnom obliku. Masline se u mlinu melju ljudskom snagom i proces proizvodnje ulja je nepromijenjen od nastanka mlina. Iako je funkcionalan, u njemu se danas ne melju masline i ne proizvodi ulje.
Emil kaže da je, prema nekim dokumentima, u selu nekada bilo oko 6.000 maslinovih stabala, a da je u Gornjoj Lastvi bilo 8 mlinova za masline. Sačuvan je samo ovaj jedan. Emil o mlinu, selu, uopšte starim vremenima, priča sa nevjerovatnim žarom i, ako se zadesite u Gornjoj Lastvi, ne ustručavajte se da Emila pitate bilo šta u vezi sa ovim krajem. Ovaj čovjek sanja o danu kad će moći da se vrati selu i da tu živi.
“Da ima makar neko mlađi, da razgovaramo”, kaže.
Ključ od župne crkve svete Marije iz 1401. godine, nažalost, Emil nije imao. Crkva je posvećena rođenju Bogorodice i slavi se 8. septembra, što je i krsno ime za porodice iz Gornje Lastve.
U crkvi se nalaze brojni i vrijedni umjetnički predmeti, među kojima je oltar od raznobojnog mramora, oltarna slika sa slikom rođenja Blažene Djevice Marije, za koju se vjeruje da je djelo venecijanskog slikara Andrea Trevisana, tu je i romanički križ napravljen od srebra, oltarna slika Gospa od Lovrata.
Starija od ove je, međutim, crkva svetoga Vida iz 9. vijeka, koja se nalazi na vrhu istoimenog brda iznad Gornje Lastve.
Zaputismo se polako prema Tivtu. Još oko 3km šetnje. A onda vas čeka brčkanje u moru!
Mnogo je razloga za zaljubljivanje na ovoj turi. Romantični prizori. Romantične priče iz prošlosti. Možda se našao i neki romantičan učesnik ture. Pričaće njihova djeca o ovom danu, jednom.
O turama koje Montenegro Phototrekking priprema za naredni period, pogledajte na Facebook stranici organizacije, čiji je moto “Na našim turama nema nepoznatih, već samo prijatelja koje još niste upoznali”.
