GLAS za bolnice po mjeri bebe. I majke.

Doručak – parče salame, trapista ili nekog drugog sira., hljeb i čaj. Ručak – makarone u nekom braon sosu koji više liči na nekakvu groznu supu. Večera – ponovo salama, malo kupus salate, kriška, dvije hljeba. To su obroci koje crnogorske porodilje dobijaju u Kliničkom centru Crne Gore.

I to su slike koje su ovih dana dijelile porodilje na Twitteru.

“I ja sam imala ovakvu sliku, užas. A onda dođe sestra, sva napirlitana i vesela. Kako ste mameeeee”, napisala je kao odgovor na moje pitanje na Facebooku o hrani u porodilištima i tome da li žena bude gladna, kako sve to u realnom životu izgleda, moja bivša koleginica sa fakulteta, koja je u međuvremenu postala mama.

Fotografije iz crnogorskih porodilišta su objavljene protekle sedmice u okviru diskusije o stanju u porodilištima. U pitanju je projekat Crna Gora na Twitteru – uključi se u promjene, koji realizuje Centar za demokratsku tranziciju (CDT) u saradnji sa Fondom za aktivno građanstvo (FAKT). Sa cgtvituje, zvaničnog naloga projekta, svake sedmice diskusiju na određenu temu vodi jedna osoba. O stanju u porodilištima tvitovala je Ana Vujnović iz Udruženja Roditelji.

Bolnice (ni)su po mjeri beba

Stanje u crnogorskim porodilištima je prilično loše – ne samo kad je hrana u pitanju, loša je situacija i kada je dojenje u pitanju. Čak 11 od 13 crnogorskih porodilišta su dio inicijative “Bolnice po mjeri beba”, međunarodne akcije koju UNICEF i SZO sprovode u svijetu od 1992. godine kako bi osigurali da porodilišta postanu centri za podršku dojenju.

Inicijativa “Bolnice po mjeri beba” sastoji se od 10 koraka ka uspješnom dojenju koji uključuju informisanje majki o dobrobitima dojenja; obuku osoblja za pružanje pomoći porodiljama da doje: boravak majke i bebe u istoj prostoriji 24 sata dnevno; kao i uspostavljanje standarda za grupe za podršku majkama da nastave da doje nakon izlaska iz porodilišta.

Porodilišta u Crnoj Gori, od predviđenih 10, ispunjavaju jednu, do dvije stavke, kaže Ana Vujnović.

“U slučaju naših porodilišta to znači da pored smještaja sa bebom, majke nemaju nikakvu drugu pomoć. Nedostaje tijelo koje bi regulisalo pravu implemenatciju ove inicijative, što je jedna od ključnih stvari na kojoj se mora raditi u budućnosti, kako bi situacija u porodilištima bila iole bolja”, kazala je Vujnović za “Vijesti”.

“U porodilištu te savjetuju da što više izdržiš da dojiš dijete, a prvi oni ne prilagode ishranu koja bi doprinijela tome”, kaže mi moja drugarica Nina.

Ana Vujnović je u diskusiji navela da je od 69 žena samo pet kao razlog za prestanak dojenja navelo medicinske razloge. Prema njenim riječima, to znači da je potrebno uložiti više truda kod onih koje se za prestanak dojenja odlučuju iz drugih razloga.

Bolnice po mjeri majke

Učesnici u diskusiji koju je vodila Ana Vujnović, saglasni su da bi porodiljama prijalo da, nakon porođaja, najbliži mogu da budu sa njima.

“Praksa odvajanja majki od porodica u danima nakon porođaja, čuveni Zid plača u podgoričkom porodilištu, je nešto što takođe treba mijenjati”, kaže Ana.

79 eura za prisustvo partnera porođaju je mnogo?

U diskusiji na Twitteru je pomenuta i mogućnost da partner prisustvuje porođaju, koja je u podgoričkom porodilištu uvedena prije nekoliko mjeseci. Ta usluga košta 79 eura. Udruženje Roditelji je više puta zahtijevalo da se ta odluka preispita, jer smatraju da je to nešto što bi upravo u cilju humanizacije porođaja trebalo da bude omogućeno svakoj porodilji.

Petar Rovčanin je jedan od muškaraca koji je prisustvovao porođaju svoje supruge i rođenju kćerke Dane. Petar je za portal Roditelji.me nedavno rekao da je “prisustvo partnera prilično korisno”.

“Supruzi sam pomagao i prilikom kontrakcija da pravilno diše jer nije imala snage. U porođajnoj sali su mi dali i gazu kojom sam joj kvasio usne i vrat kako bih je osvježio, i to joj je puno pomoglo”.

On, međutim, kaže da tokom polusatne obuke u KCCG, za koju je platio 79 eura, ništa novo nije saznao.

“Smatram da nije bila korisna. Mislim da obuka postoji kako bi se opravdala cijena od 79 eura koja je po mom mišljenju previsoka. Na predavanju smo bili sa još dva para, a tamo nas je doktor uputio u faze porođaja i u ono što je on smatrao da treba da znamo. Ipak informaciju da li će nam vratiti novac ako moja supruga bude morala da se porodi uz pomoć carskog reza ( kada ja ne bih mogao da prisustvujem), on nije mogao da nam kaže. Ipak, svoj dio posla je odlično uradio, bio ljubazan i dao nam druge informacije o porođaju”.

Nisam majka. Ne znam kako je u porodilištima. Čitala sam i ranije da je stanje loše. Nije mi čak nikad nijedna drugarica koja je rodila, bilo kad i bilo šta ispričala o onome što se dešava tamo. Ni kako joj je bilo. Valjda žena zaboravi sve kad dođe kući, opčinjena djetetom.

U diskusiju o stanju u porodilištima u Crnoj Gori možete se uključiti na Twitteru, i mimo projekta Crna Gora na Twitteru – uključi se u promjene – obratite se Udruženju Roditelji putem njihovog Twitter profila, ili putem web stranice, te na forumu portala Roditelji.me.

Komentari

comments