Kad je prije dvije godine, početkom maja, do mene stigla vijest o rušenju hotela “Durmitor” na Žabljaku, o tome nisam ni čula ni vidjela na televiziji i portalima značajnijih crnogorskih medija. Prva vijest stigla je sa Fejsbuka.
“Evo, počelo je rušenje hotela ‘Durmitor’…”, kamerom mobilnog telefona, rušenje je snimao i prenosio uživo Aleksandar Dragićević.
Nisam imala pojma ko je Aleksandar. Preuzela sam video, objavila ga uz tekst, potpisala autora. Aleksandar Gando Dragićević. I nastavila dalje. Ne znam ni da li sam tada uopšte razmišljala o tome ko je Aleksandar i da li će nam se putevi ikad (više) ukrstiti.
A ukrstili su se u posljednje dvije godine mnogo puta. Ne pamtim kad smo se i kako i zvanično upoznali, više nije ni važno, ali Aleksandar i ja smo u protekle dvije godine ili zajedno bili bitke ili sam ja – po prirodi posla, kao novinar, pratila proteste čiji je Aleksandar bio učesnik i neumorno ih prenosio javnosti.
Javljao se sa protesta protiv izgradnje malih hidroelektrana, protesta za očuvanje Sinjajevine, sa protesta čempresara u Baru.
Aleksandar je bio najglasniji i kad je trebalo odbraniti Žabljak i spriječiti plan da na obali Crnog jezera bude izgrađeno turističko naselje.
Učestvovao je i uživo prenosio i protest u Miločerskom parku, kada su bageri, bez odobrenja počeli radove na izgradnji budućeg hotela “Kraljičina plaža” sa stanovima za tržište…
Ovih dana, na Fejsbuku on dnevno izvještava o dešavanjima u vezi sa novim koronavirusom.
Od ratnog izvještača do aktiviste
Nije slučajno što ćete Aleksandra zateći na svim važnijim skupovima i što o važnijim dešavanjima on želi da informiše i druge. Kao mlađi, sanjao je da postane novinar, ratni izvještač. Umjesto toga, danas je turistički radnik, a znanje koje je stekao pripremajući se za nekad poziv života, danas vješto koristi kroz aktivizam – lako prepoznaje šta je vijest, odgovara na pitanja KO, ŠTA, GDJE, KAD i ZAŠTO, poštuje pravilo objektivnosti…
“Dok su moji drugari htjeli postati fudbaleri, naučnici, doktori ili rok zvijezde, ja sam kao mlad želio da postanem novinar. Studirao sam žurnalistiku i osnovna lekcija koju sam naučio bila je objektivno izvještavanje. Odrastao sam u Crnoj Gori, uz ratove 90-ih, uz satelitske programe CNN i BBC i još od malena fascinirali su me ratni izvještači koji sa prve linije fronta donose informacije rizikujući svoj život. Tada sam zaključio da su ratni reporteri sigurno neki od najhrabrijih ljudi, jer stavljaju svoj život na kocku da bi informacija stigla do javnosti”, priča on.
Ovih dana, Aleksandar dnevno objavljuje o pojavi koronavirusa širom svijeta i regiona. I trudi se da se čuju sve strane i čitaocima ostavlja slobodu da donesu zaključke. Istim motivima vođena je i njegova davna želja da postane novinar, ratni izvještač.
“Ti reporteri podjednako su intervjuisali obje zaraćene strane, davali precizne brojeve sa terena i odlazili na lice mjesta, pa je gledalac sam mogao da zaključi ko je žrtva, a ko agresor i upravo to pravo na tačnu i brzu informaciju i provjeravanje izvora koristim i danas, ne samo za izvještvanje već i za aktivizam. Obradom informacija, kako sa terena, tako i od dokumentacije nadležnih, može se donijeti zaključak da li se negdje dešava ili ne dešava devastacija”, kaže Aleksandar.
Spremajući se za poziv života, učio je jako puno,
“Fasciniran ratnim izvještavanjem sam počeo da čitam knjige ratnih reportera, gledam filmove, slao sam mailove poznatim reporterima i htio sam da budem na prvim linijama, kako bih izvještavao o humanitarnim krizama, ratovima i političkim prevratima u zemljama Bliskog istoka. Počeo sam učiti arapski i farsi, upoznao se sa običajima i kulturama zemalja Bliskog istoka, razgovarao sa brojnim novinarima koji su bili na prvim linijama i od njih dobijao savjete kako da postupam u slučaju zarobljavanja, krize, odsječenosti od redakcije ili ambasada…”, priča on.
Aleksandar nikad nije postao novinar, shvatio je, kaže, da su snovi važni, ali da je egzistencija prioritet i posvetio se radu u turizmu. Iako nije ostvario mladalački san, bio je u prilici da vidi kako izgleda život ratnog izvještača.
“Obišao sam više zemalja Sjeverne Afrike dok su kretali protesti i počinjalo Arapsko proljeće. Stvaranje Islamske države u Magrebu zateklo me je na selu u pustinji na granici Maroka i Alžira i odatle sam se sigurno evakuisao. Bio sam u Turskoj za vrijeme velikih protesta, a i kasnije za vrijeme terorističkih napada u Istanbulu… Više nemam želju da postanem novinar ali za sve novinare u Crnoj Gori imam ogromno poštovanje, imajući u vidu koliko je degradirana, potplaćena i opasna njihova profesija i trud”, kaže Aleksandar.
Od novinarstva ne živi, ali Aleksandar zapravo nikad nije prestao da radi ono što novinari rade svakodnevno – da izvještava i traga za istinom. Iskustvo i znanje stečeno tokom priprema da postane ratni izvještač, Aleksandar danas koristi kao aktivista.
“Moju mladalačku želju zamijenila je želja da živimo u slobodnoj Crnoj Gori pa tako sada uživam da svoje iskustvo i znanje upotrebim za javni interes tako što uživo izvještavam sa protesta i uvijek iskoristim priliku da onima koji prate saopštim jasne i tačne informacije – Ko? Koliko? Kada? i javnost ima prilike da vidi uživo sa terena šta se dešava i sami steknu zaključak da li je to ispravno”, kaže on
Njegovi prenosi protesta često traju i po više sati, čak i pet, šest, ali “nisu zamorni za gledaoca, već ih ljudi sa istom pažnjom prate”, kaže Aleksandar.
Protiv lažnih vijesti i u dane COVID-19
Kako voli da je informisan o globalnim dešavanjima, Aleksandar i epidemiju novog korona virusa prati od samog početka.
“Igrom slučaja zatekao sam se u Australiji, a potom i u Kataru kada su ove zemlje počele uvoditi mjere i uvidio sam da je čak i kod njih postojao problem u komunikaciji od nadležnih ka građanima u plasiranju mjera, a mediji i društvene mreže bili su preplavljeni člancima i gomilom informacija, kao i lažnim vijestima i poluinformacijama. Ako neko ne želi da provede cijeli dan listajući portale, rizikuje da mu neke vrlo važne informacije promaknu”.
Shvatio je da se slično dešava i u Crnoj Gori, a kako svakako prati vijesti zbog sebe, riješio je da za prijatelje filtrira važne vijesti, ali i da ukaže na one lažne i na dezinformacije.
“Neke od ovih vijesti vrlo su opasne po javno zdravlje – idu od toga da unižavaju opasnost od zaraze novim korona virusom, do toga da ga liječe bijeli luk, limun ili soda bikarbona. Obično su to vijesti iz neprovjerenih izvora ili od stručnjaka upitnog kredibiliteta. Vjerujem da svaki pojedinac treba da doprinese (onoliko koliko je u mogućnosti) u borbi protiv dezinformacija i u borbi za javni interes, aktivizam ne smije stati ni u doba epidemije. Ovo je moj način borbe i aktivizma i nadam se da ću makar malo doprinijeti u borbi za istinu i objektivno informisanje”, poručuje Aleksandar.
Objektivno informisanje kao standard
Objektivno informisanje, smatra on, nešto je što bi trebalo da bude standard, ne samo medija, već i građana kada konzumiraju informaciju.
“U nedostatku vremena, a sa previše dostupnih informacija, negdje smo izgubili kritičku misao i sposobnost da ne vjerujemo odmah i isključivo svemu što nam se plasira. Kroz to, izgubili smo i objektivnost i kao takvi postali žrtve lažnih vijesti i dezinformacija. Nekada su ove vijesti benigne, ali nekada mogu ugroziti našu sposobnost da sami stičemo ispravne zaključke”, kaže Aleksandar.
U slučaju sa epidemijom, upozorava on, mogu ugroziti i zdravlje.
I ponovo ukazuje da u izvještavanju, moraju da postoje dvije strane priče.
“Pa da čitalac sam donese zaključak. Kada preneseš brojke, situaciju i jednu stranu priče, fer je da se čuje i druga strana. Sve van toga je jednoumlje, a jednoumlje je jedna od karakteristika zarobljenog društva i zarobljenog intelekta. Slobodno društvo je ideal kome težim kroz sve što radim”.
Aleksandar godinama živi na relaciji Crna Gora – Australija. Kad sam pitala da izabere ova ili ona država, rekao je da je Crna Gora ipak njegov dom.
“Dok sam oko svega objektivan, kad je u pitanju Crna Gora onda sam izuzetno subjektivan – za mene ne postoji ljepša zemlja i zemlja boljih ljudi. Bez obzira gdje bio, ona će uvijek biti moj jedini i pravi dom”.
Aleksandra Dragićevića možete pratiri na Fejsbuku. Informacije o epidemiji novog virusa korona pratite na zvaničnoj internet stranici Vlade i Nacionalnog tijela za borbu protiv zaraznih bolesti, te na Tviter nalozima Instituta za javno zdravlje, Kliničkog centra i Vlade
