Park i sprave za pse, nova vrsta zabave za tebe i tvog ljubimca

Park i sprave za pse, nova vrsta zabave za tebe i tvog ljubimca

Moja Vilma je luda za loptama! Nekoliko lopti je izbušila djeci u parku, u igri. Srećom, bila su to neka dobra djeca koja vole pse i kojima je sve to bilo slatko.

Ima jednu lopticu koju ne ispušta iz usta ni ljeti, iako je ometa u disanju. Lopticu nije ispuštala ni kad se lani štenila. Stavila bi je u usta, napravila krug oko sebe, a onda bi na svijet došlo jedno, pa drugo… pa osmo štene.

Lopticu je, imala sam utisak, doživljavala kao devetu bebu. Jednom sam lopticu greškom spremila u veš mašinu sa drugim Vilminim i pokrivačima od štenaca – Vilma je bila uznemirena, dok joj konačno nisam iz mašine izvukla njenu “bebu”.

Kala i Fani, Vilmine bebe, koje sada žive sa nama, su jednako motivisane da skaču za loptom, ali – Vilma je kapo, pa curice do lopte dolaze samo onda kad Vilmi nije do nje.

I sve tri vrlo rado jurcaju u parku za loptom. Posebno Vilma. I uz drvo bi se popela zbog lopte.

I uz drvo za loptom: Vilma u parku na Ćemovskom
I uz drvo za loptom: Vilma u parku na Ćemovskom, Foto: Damira Kalač

Iako uživam u bacanju lopte psima, raduje me da ćemo uskoro dobiti sprave u parku za pse i da će naše zajedničko vrijeme biti kvalitetnije provedeno! Možda i ja konačno budem u treningu ;)

Na pomen izgradnje parka za pse, jedan je komentator na portalu Vijesti nedavno rekao da je to “čisto zapadno proseravanje”. Drugi je bio malo blaži, pa napisao “ja budalaština” (čitam to onako k’o pravi Bosanac ;))

Vjerujem da komentatori nisu imali nikad psa. Ili da je pas za njih ona stvar na pola metra lanca, koja nema druge potrebe do da čuva nečiju kuću i pojede malo hljeba i vode. Onako smiješane. Najlakše se pojedu.

Za mene je pas prijatelj. Član porodice. A sa članom porodice se družite, makar povremeno, zar ne?

Praktično i bezbjedno

Podgorički park za pse, naš park na Ćemovskom, imaće deset sprava. Park je trebalo da izgleda ovako:

Skica parka za pse
Skica parka za pse

Maja Šparovec, agility instruktorka iz Beograda, predložila je neke izmjene, kako bi postavljene sprave bile praktičnije i bezbjednije.

Maja se sa psima druži od svoje šeste godine, kada su je roditelji, te 1986. poveli na prvu izložbu pasa. Na prvo agility takmičenje, kao posmatrač, otišla je pet godina kasnije. Bilo je to u Sloveniji, gdje je odrastala.

“Bila sam oduševljena. Kako su psi svih veličina i rasa išli preko prepreka! Bez povoca, bez ogrlice, samo pas i čovjek. Nikakve agresije, sile, vrištanja. Samo harmonija između dva živa bića. Znala sam da je to to”, tako je počelo njeno putovanje kao agility instruktora koje traje i danas.

Agility, ono čime se ona bavi, je u prvom redu način rada blizak psu, rekla je Maja u jednom razgovoru za stranicu Životinjsko carstvo.

“U njemu nema mjesta za grubost, silu i agresiju. Psi ne samo da rade bez povoca nego rade i bez ogrlice. Rade zbog toga jer žele raditi. Pas i vlasnik koji ne funkcionišu kao tim neće nikada ništa napraviti. To je odlična prilika da vlasnik još više upozna svog psa“.

Majino iskustvo i savjeti će nam, nadam se, svima koristiti kada kročimo u naš park osvježen spravama za trening pasa. Neće to biti profesionalni treninzi, ali ko zna – možda naš park izrodi i buduće agility šampione :)

Za pseći park na Ćemovskom je, posmatrajući ilustraciju, odmah prokomentarisala da nije dobro da sprave budu fiksne.

“U Beogradu su postavili sprave u nekim parkovima koje se ne pomjeraju i po meni nisu baš praktične i bezbjedne. Recimo visina skakaonice (mi to zovemo hop) nije ista za sve pse i štap bi trebalo da padne, ako ga pas obori”, kaže Maja.

Fiksne sprave jesu lakše za održavanje, ali ona smatra da je bolje da su, ako je moguće, neki njihovi dijelovi mobilni. Tako bi bilo dobro da je, ako u parku postoji skakaonica, štapove moguće skinuti, kako bi svaki vlasnik za ljubimca mogao da podesi odgovarajuću visinu.

“Dobro bi bilo da postoje tri visine hopova, kako bi skakaonicu mogli da koriste i mali i veliki psi”.

Prvi trening

Majine sugestije su proslijeđene Zelenilu, koje će postavljati sprave za pse. Postupiće po njima, kažu.

Nego, šta kad jednom park bude završen? Niko od onih koji sada koriste taj park, nije profesionalac u treniranju pasa. Ljudi koje sam ja tamo upoznala imaju pse jer ih vole i nije se niko posebno bavio idejom da psa nauči ko zna kakvim trikovima. A druženje u parku se svodilo na bacanje loptice psu. I zajedničke šetnje. I sa mnom je isto tako. Dobro, Vilma posluša i komandu sjedi. I dođe na poziv. Ako baš ne zatvrdoglavi…

Sprave u parku će sada omogućiti novu vrstu druženja sa ljubimcima.

“Prepreke su dobre za poboljšanje odnosa između čovjeka i psa, zanimljive su, pas nauči nešto novo i na drugačiji način koristi svoje tijelo, nego kad samo šeta”, kaže Maja.

Pas se u treninge uvodi polako.

“Sve zavisi od psa i nikad ne smije da se upotrijebi sila, da se pas recimo vuče preko…”, kaže Maja.

Ukoliko je u pitanju savladavanje lekcije preskakanja prepreka na skakaonici, najlakše je to učiniti tako da se štap postavi skroz nisko, a da za to vrijeme neko psa drži na jednoj strani, te da druga osoba, vlasnik, psa dozove preko ili mu baci igračku.

“Kad pas to skapira, onda se štap polako diže”, savjetuje Maja i dodaje da se tokom vježbe može koristiti i komanda hop, koju će onda pas vremenom i usvojiti.

Za most, kaže Maja, nije neophodna neka velika visina. A da bi pas savladao tu prepreku, motivišite ga hranom, tako je najlakše. Nikako bacanjem loptice.

“Stavite nagradice na nekih 10, 15 centimetara i onda pas ide sam. Mic po mic i za koju nedjelju pas će biti preko”.

Naoružajte se strpljenjem

Tokom treninga morate biti strpljivi. Ako pas griješi, ne požurujte ga i ne prisiljavajte da nešto radi.

“Učenje prepreka je proces. Ako pas samostalno napreduje, kad se osjeća sigurno, biće sve lakše i lakše, njemu i vlasniku. Ako ga jednom poguramo i uplaši se, opet smo na početku ili čak nekoliko koraka nazad”.

Maja kaže da je opšta edukacija najvažnija, a neke od tih opštih lekcija su:

• Bez suviše visokih skokova
• Pas ne smije biti premlad ili predebeo – nije poželjno skakanje kod pasa mlađih od godinu dana.
• Ne trenirati tri do četiri sata poslije obroka, zbog torzije
• Ako je hladno, psa bi trebalo prije treninga zagrijati, da ne povrijedi mišiće i zglobove. Ljeti se pazite vrućine.

“Ljudi moraju shvatiti da malo deblji ljubimac, koji manje-više leži po cio dan ne može odjednom skakati neku veliku visinu. Može on, ali će se kad tad povrijediti. I nije isto da li pas sam u igri nešto preskoči ili ga mi motivišemo da to uradi za nas. Vlasnici moraju i obratiti pažnju na dužinu treninga: dva do tri puta nedjeljno, pet do deset minuta je dovoljno. A ostalo je igra, igra, igra”, kaže Maja.

Maja Šparovec, Foto: Privatna arhiva
Maja Šparovec, Foto: Privatna arhiva

Pas je u formi, a čovjek?

Dobra vijest za one koji nisu u formi, a to važi i za mene, je da to neće biti smetnja da se radi sa psima.

“Čovjek ne treba biti u nekoj ekstra formi”.

Motivacija i – kada je kraj treninga

Došli smo do loptice :) Da, loptica je jedna od tih stvari kojima možete motivisati psa tokom treninga, kaže Maja.

“Motivacija psa može biti šta god pas voli – loptica, igračka, stara krpa, povodac, razne nagradice, viršle, kačkavalj, vlasnik koji potrči, plješće rukama, veseo glas,… Sve što pali”.

Trening je, kaže Maja, važno završiti kad je pas na vrhuncu, onda kad je sve super i najbolje.

“Pošto psi pamte zadnju stvar. Ako se na svakom treningu smori i sve završi konfliktom (pas pobjegne, ne da mu se više,…) onda će to zapamtiti i to će biti prva asocijacija na početku sljedećeg treninga, da vlasnik želi nešto što pas ne želi. Zato je važno puno igre, pa i ostalih komandi, da to bude baš divno zajedničko vrijeme”.

I, nemojte da vas ponesu YouTube snimci sa agility treninga – ti snimci su jako često previše profesionalni, upozorava Maja i kaže “ne očekujte od svojih pasa to što vidite na internetu”.

“Počnite polako i stićićete daleko. Zabavljajte se sa svojim psima, to je na kraju krajeva i cilj”.

FOTO GALERIJA: Daša Zakotnik

NAPOMENA: 

Radovi na Ćemovskom polju se finansiraju sredstvima koja su dobijena kroz projekat Ministarstva finansija i UNDP, odnosno kroz akciju Budi odgovoran. Za projekat je dobijeno 50.000 eura. Projekat, koji su u ime građana kandidovale NVO Green Home i Ozon, se realizuje u saradnji sa Zelenilom Podgorica

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.