Prije godinu, baš u ovo vrijeme, imala sam Vilmu i osam štenaca. Bebe su imale tek mjesec dana, nisam ih šetala, ali Vilma se već fino povratila i počela da bez griže savjesti ostavlja štence, pa smo se ona i ja vratile redovnim šetnjama parkom. Našim parkom. Ovim na Ćemovskom.
Danas imam Vilmu i dvije njene bebe, Fani i Kalu. Sad imaju godinu. I onaj mjesec preko. I uživaju u jurnjavi po Ćemovskom, baš kao i njihova majka.
U parku smo i tada imali trim stazu. Nismo je stvorili mi danas. Odavno postoji ta trim staza. Bilo je i tada na stazi nekoliko sprava, napravljene su u nekim ranijim akcijama. A pravili su ih i mladići koji tu treniraju. Oni momci koji su odrasli na Ćemovskom. Tako oni to vole da kažu. I ja to volim.
Danas na tom prostoru imamo obnovljenu trim stazu i postavljene nove sprave za svakodnevne treninge.
U parku smo lani imali park za djecu. Ali lani nismo u parku za djecu imali djece koliko ih imamo danas! A ovih dana, po praznicima, taj park će biti dodatno uređen – tamo će biti postavljen i novi parkovski mobilijar za djecu.
U parku smo i lani, baš u ovo vrijeme, imali i park za pse. Eto tako smo samo zauzeli prostor i nazvali ga parkom za pse. Komšija Rajko mu je dao i ime – REA. Najprije smo se okupljali u dijelu bliže trim stazi, onda smo se polako pomjerili. Da ne smetamo rekreativcima. A ni oni nama. Spontano okupljanje je preraslo u svakodnevna druženja.
Sada je samo pitanje dana kada će naš park i zvanično postati prvi park za pse u Podgorici. U Crnoj Gori, u stvari. Velika je to stvar za nas. Lani u parku nismo imali sprave za trening pasa – a one nam stižu poslije praznika!
Koliko je taj park falio građanima vidim i po čestim novim lajkovima na Facebook stranici Park za pse u Podgorici. Da, ubuduće ćemo se on-line družiti i tamo.
Danas u parku svega imamo više nego lani. Osim… Drveća…
Ako smo nečega lani u tom parku imali više nego danas, to je drveće… Njega nam odnose nesavjesni građani. Drveće nam je odnosio požar. Drveće nam je u nedjelju veče (opet) odnio vjetar. Dobro, nije ga odnio, oborio, u parku je i dalje. Ali ga svejedno više nemamo…
Na kraju, bila je ovo dobra godina za Ćemovsko. Stigla su i priznanja, prvo je zasijala Iskra, a onda i Zelena zvijezda.
Sad nas čekaju novi izazovi. Čeka nas pošumljavanje parka – ova stabla koja nam odnose zamijeniće neke nove sadnice. Već na proljeće stiže preko 200 novih stabala.
A i da svako od nas ponekad zasadi neko drvo, bilo kakvu biljku – što da ne?
Juče smo, zatečeni prizorom oborenog drveća, umjesto da žalimo, radije slavili život, i ukrasili jedno od oborenih stabala u parku. Valjda tako razbijemo maler za ubuduće. A i Nova će godina. Pa neka to bude za NOVI POČETAK i za naše Ćemovsko, i za sve vas koji poštujete taj prostor!
Čekaju nas novi izazovi!
Dragi prijatelji, živjeli! SREĆNA NOVA GODINA!