Šta su nas o građanskom aktivizmu naučili Đurišići iz Jerevanske

Šta su nas o građanskom aktivizmu naučili Đurišići iz Jerevanske

Podgorica. Naselje Zabjelo, Jerevanska ulica. Bilo koji dan u nedjelji. Ispred stambene zgrade, na ulici, kamp prikolica, u kojoj više od mjesec dana, u znak protesta, boravi porodica Vanje Đurišića.

Đurišići se preko četvrt vijeka spore sa Opštinom oko 1.023 metra kvadratna Jerevanske ulice. Tvrde, zemlja je u njihovom vlasništvu. Pošto grad to osporava, Đurišići su prije mjesec dana, kao i lani tokom ljeta i jeseni, ogradili dio Jerevanske ulice.

Komšije na sve to radije gledaju kao na “njihova posla”.  I ljutuju, jer ne mogu da prepriječe i moraju da obilaze ogradu Đurišića.

Đurišići su prije mjesec dana ogradili dio Jerevanske, Foto: Privatna arhiva

Rijetki, možete ih čuti dok sa porodicom sa Zabjela pijete kafu u bašti njihove kamp prikolice, dobace riječi podrške.

“Nema danas solidarnosti”, kaže starija komšinica, profesorica engleskog.

A solidarnost je jedna od stvari koju možete naučiti od Đurišića. I ne samo to, bili oni u pravu ili ne, voljeli ih ili ne, Đurišići svakom crnogorskom građaninu mogu da drže lekcije o tome kako se bori za cilj i ono u šta vjerujemo.

Pa, šta nas uče Đurišići?

Budite istrajni

Dobro sam zapamtila riječi Zorana Zoka Bojovića iz Udruženja ljubitelja Gorice i prirode koji mi je prije neku godinu, na pitanje o broju učesnika u akcijama čišćenja u toj park šumi, rekao da nije važan broj.

“Važniji su kontinuitet i entuzijazam onih koji su spremi da istraju u stvaranju te korisne navike”, rekao je tada.

Mnogo sam se puta sjetila Zokovih riječi. Posebno kada se otvori pitanje protesta i bunta. Voljela bih ja da na ulice izađe na desetine hiljada duša, ali – voljela bih i kada ljudi ne bi gubili volju i kada bi, u namjeri da nešto promijene, održavali kontinuitet u toj želji.

Đurišićima takve želje ne fali. Vanja i Savo, sinovi pokojnog Dragutina Daja Đurišića, “oca omladine Zabjela”, jednog od osnivača i predsjednika Fudbalskog kluba “Zabjelo”, spor sa Opštinom vode od 1992.

Lik Daja Đurišića (sa bradom, u sredini) na jednom od grafita na Zabjelu, Foto: Porodica Đurišić

Prvu presudu dočekali su 23 godine kasnije, tek 2015. godine. Slučaj je, odlučio je Osnovni sud, zastario.

Iscrpite sva pravna sredstva

Tokom 23 godine suđenja, pričaju Đurišići, Opština se sve vrijeme pozivala na sporazum koji je njihov otac Dajo potpisao navodno sa SIZ za uređenje građevinskog zemljišta i komunalne djelatnosti  Titograd.

“Sporazum je 2006, te ponovo 2015, proglašen falsifikatom. Vještaci su utvrdili da potpis na dokumentu kojim je navodno isplaćena nadoknada porodici za zemlju, nije potpis Daja Đurišića.

Pošto nije mogla da donese presudu na osnovu falsifikata u korist Opštine Podgorica, sudija Osnovnog suda Danijela Vukčević je tada donijela smiješnu presudu o zastari potraživanja za našu imovinu. Presudu o zastari koja ne bi nastupila da je suđenje trajalo u razumnom roku koji zakon nalaže”, priča Danijela Đurišić, Vanjina supruga.

I Đurišići su nastavili dalje. Žalili su se Višem sudu, pa Vrhovnom i Ustavnom sudu. Ustavni sud je donio odluku preglasavanjem jednim glasom više protiv Đurišića, nakon čega se porodica žalila i Sudu u Strazburu.

Đurišići su, uz borbu kroz institucije, krajem 2016, nastavili da se bore sa ulice, kada su u nekoliko navrata blokirali saobraćaj u Jerevanskoj. Da na to imaju pravo, dokazivali su posjedovnim listom, prema kojem parcele 4914 i 4915 pripadaju Vanji i Savu Đurišiću.

Prema listu nepokretnosti, Đurišići imaju pravo svojine nad parcelama za koje se spore sa Glavnim gradom, Foto: Privatna arhiva

“Parcele 4914 i 4915 nikada nisu eksproprisane, već su sve vrijeme suđenja, prije i nakon toga, bile upisane na našu porodicu”, objašnjavaju i dodaju da se presuda o zastari odnosi na parcele koje je Opština Podgorica prevela na sebe “na osnovu falsifikovanog sporazuma”.

Držite pažnju javnosti

Nakon više jednočasovnih blokada ulice krajem 2016, porodica Đurišić je u junu prošle godine, kao i sada, u Jerevanskoj postavila kamp kućicu, gdje su praktično živjeli skoro tri mjeseca. Za to vrijeme, pažnju javnosti i medija privlačili su na različite načine, pa su tako organizovali i projekcije filmova o superherojima. Ciklus su nazvali “Superherojima protiv nepravde”.

“Superherojima protiv nepravde”, foto: Privatna arhiva

Na dijelu Jerevanske oko kojeg se sude sa Glavnim gradom, Đurišići su i sadili.

“Ja kopam svoju zemlju, sadim voćke. Angažovao sam radnika da mi iskopa rupu za jednu jabuku, da posadim”, izvinjavajući se odgovarao je Vanja na negodovanje komšija, pošto su ga optužili da je kopanjem slomio cijev i uzrokovao izlivanje kanalizacije.

Budite spremni na žrtvu

Kada su, nakon više krivičnih prijava Crnogorskog telekoma da su brat i on pokidali kablove i uzrokovali prekid servisa – interneta, TV i telefona, za više stotina korisnika, Vanja i Savo na kraju završili u pritvoru, članovi porodice su danima bili ispred Osnovnog suda, gdje bi, sa transparentima, uz trube, skandirali i pružali podršku.

“Vanja i Savo jesu glave porodice Đurišić, ali oni nisu čitava porodica. Mi ćemo nastaviti da branimo svoja prava, pa makar morali sve da nas privedu“, govorila je Danijela, Vanjina supruga.

Podrška Vanji Đurišiću ispred Osnovnog suda

Telekom je protiv Đurišića podnio više prijava, ali su i Đurišići Osnovnom državnom tužilaštvu podnijeli prijavu protiv Telekoma.

Prijava Đurišića je još u nečijom fioci, a Vanja je, po prijavi Telekoma, odležao 121 dan u pritvoru, gdje je prvih sedam dana štrajkovao glađu. Za izrečenu kaznu, sudija je rekao da bi bila i manja, ali – eto, baš toliko je čovjek bio pritvoren, pa… da ne plaćaju građani greške institucija. Ovo posljednje sudija nije naglas rekao. To je ono što čitate između redova.

Iskoristite internet

Kada smo prije neku godinu komšije i ja počeli sa akcijanjem na Ćemovskom, oko uređenja dijela parka, iako radim u medijima, imala sam potrebu za dodatnim prostorom – da javnosti saopštim šta mi to i kako radimo. Nakon više godina pauze, vratila sam se blogovanju. Prvo sam pisala samo o Ćemovskom, teme sam vremenom prerasla i – tako je nastao ovaj blog. Tako je nastala i moja stranica na Facebooku, putem koje promovišem objavljeni sadržaj.

Đurišići su uradili slično. Svjesni da u medijima nikad neće imati onoliko prostora koliko žele, počeli su sami da kreiraju online sadržaj i o svemu objavljuju i putem Facebook stranicePodrška porodici Đurišić“.

Često na meti komunalne inspekcije, porodica iz Jerevanske, kad god može, snima ili čak i uživo, putem Facebooka, prenosi intervencije.

Snimali su i svako ranije okupljanje ispred suda, proteste ispred Opštine, gdje ovih dana svakodnevno skandiraju trenutnoj vlasti i gradonačelniku Slavoljubu Stijepoviću.

I, mediji su počeli da prate njihove objave, koriste ih u sastavljanju izvještaja o dešavanjima u Jerevanskoj…

Budite solidarni

Vanja i Danijela su roditelji osmoro djece i žive kao podstanari. Savo i Tanja imaju petoro djece. Ovi ljudi će, uprkos  svakodnevnoj borbi za novo sjutra, bez riječi pružiti podršku obespravljenim i građanima koji žele promjene.

Mogli ste ih vidjeti na protestu korisnica naknada za majke sa troje i više djece, na protestu protiv cijena za legalizaciju objekata, podržali su i mještane park šume Zagorič, protest “Bez straha”, grupe građana nezadovoljnih bezbjednosnom situacijom u Crnoj Gori…

Dajo Đurišić, koji nosi đedovo ime, sa transparentom “Za život bez straha”, Foto: Nebojša Medo

Da bi obezbijedila porodicu, Danijela svakodnevno brine o imanju, kopa, sadi, plijevi, brine za stoku… pa opet, nedavno je na noge digla društvo ne bi li prikupili sredstva za liječenje jednog psa…

I opet – budite istrajni

Istrajati do kraja u borbi za ideju, za ono u šta čovjek vjeruje, nije lako. Umori se čovjek. Đurišići, i nakon svega, i dalje, praktično svakodnevno, pišu prijave, molbe, žalbe.

Vanja Đurišić je krajem prošle sedmice, na njen poziv, razgovarao i sa predsjednicom Vrhovnog suda Vesnom Medenicom, kada je podnio pritužbu na rad sudova u slučaju njegove porodice.

Đurišići su ovih dana najavili podnošenje novih prijava protiv komunalne policije, zbog “više pokušaja napada na porodicu koja brani svoju imovinu”.

Nakon intervencije komunalne, 23. maja, 2018, Foto: Privatna arhiva

Slijede i krivične prijave protiv Uprave za nekretnine i odgovornog lica, zbog krivičnog djela zloupotrebe službenog položaja i korišćenja termina “pravo korišćenja” koji je Ustavni sud 2009. proglasio nezakonitim.

Nakon što su lani dobili prepis lista nepokretnosti na kojem je stajalo da imaju pravo svojine za sporne parcele,  dokument je u međuvremenu izmijenjen, pa u njemu stoji da Đurišići imaju “pravo korišćenja”.

List nepokretnosti iz 2018, u kojem se navodi nepostojeće – “pravo korišćenja”, Foto: Privatna arhiva

To su učinili pod pritiskom, do okončanja postupka pred sudom“, kaže Vanja Đurišić, objašnjavajući i da je članom 419 Zakona o svojinsko pravnim odnosima, pravo korišćenja prestalo da postoji i prelazi u pravo svojine.

“Nemaju drugog načina da prolongiraju ulazak u neophodnu eksproprijaciju i proglašenje javnog interesa na našim parcelama preko kojih je izgrađena Jerevanska ulica. Umjesto da sudija odbaci tužbu još na pripremnom ročištu, jer nema pravnog interesa da utvrđuje nepostojanje nepostojećeg prava, postupak se odugovlači, zakazuje rasprava, sprovode se navodni dokazi”.

Sve što Đurišići traže je da Glavni grad i institucije poštuju Ustav i Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, koji im, kao i ostalim građanima, garantuju pravo na privatnu svojinu.

Vanja Đurišić je rekao da će ukloniti stubove i kamp prikolicu, kada njegove parcele budu tretirane kao javni interes i započne proces eksproprijacije zemljišta.

I tako Đurišići čekaju još jednu izbornu nedjelju. Podgorica. 27, maj… Obnovite toga jutra lekcije o aktivizmu koje nas je naučila porodica iz Jerevanske…

Građani Podgorice u petak, 25. maja, organizuju opšti protest “Zbogom gradska upravo”. Protest se održava kod spomenika Kralju Nikoli, u 17.00 sati. Među temama su i cijene za legalizaciju objekata, neformalna naselja, ekocid i urbanocid nad prostorom Glavnog grada.