Protest majki i noć u “hotelu” sa 22.000 zvjezdica: Ovu ljepotu bih ja njima dala

Protest majki i noć u "hotelu" sa 22.000 zvjezdica: Ovu ljepotu bih ja njima dala

„Ovo je hotel sa 22.000 zvjezdica. Kad me pitaju ljudi gdje si to krenula, ja im kažem – uplatila sam noćas prenoćište u hotelu sa 22.000 zvjezdica. To je najbolji hotel u Crnoj Gori. Tamo ima kafe, čaja, priganica, imali smo i kolača, omladina donese voće, sokove… Ima dobre volje i lijepih riječi“, petnaest dana od početka protesta zbog smanjenja naknada, žene, majke koje pravdu traže na ulici, ne gube smisao za šalu.

Petnaest dana i isto toliko noći, neke od njih provode non-stop u dijelu Bulevara Svetog Petra Cetinjskog od Blažovog mosta do Pošte u centru Podgorice. Druge podršku pružaju koliko mogu, dolazeći i odlazeći, što zbog obaveza, što zbog narušenog zdravlja.

Provela sam sa njima dio noći.

U „hotelu“, na bini, gdje duva sa svih strana i gdje su žene koje ne štrajkuju glađu, se ne spava do četiri ujutro. Žene počnu da kunjaju sa izlaskom sunca, savladane umorom.

U drugom dijelu tog „hotelskog kompleksa“, na trotoaru ispred zgrade Skupštine, na betonu već tri noći spavaju majke koje su odlučile da protest nastave radikalnijim mjerama.

Dok se šale na račun „smještaja“, jedna od njih dobacuje da bi rado vidjela one iz vlasti i institucija na njihovom mjestu.

„Ovu ljepotu bih ja njima dala. Da mi je da ih jednu noć vidim ovako“, kaže.

Oko 23 sata je još živo u ovom „hotelu“. Tiše je u dijelu gdje žene štrajkuju glađu.

Kijaju i kašlju, a u četvrtak su četiri od njih završile u urgentnom.

Noći su hladne, žene su umotane u gomile ćebadi, u debelim jaknama, kapama na glavama, ušuškane jedna uz drugu. Raduje ih dolazak proljeća, nadaju se toplijim danima.

„Ugrijemo se i flašama sa toplom vodom“, kaže Željka Savković, članica Koordinacinog odbora, bivša medicinska sestra, koja je radni vijek provela na onkologiji u Kliničkom centru Crne Gore.

Kažu da je spavati na stolici „zlatno“ pri spavanju na betonu, koje donosi jutarnju kostobolju.

Okružene policajcima

Njihovi snovi su okruženi policijom – tri, četiri policajca sa štitovima stoje i tokom noći između Skupštine i dijela trotoara na kojem spavaju majke. Policajci se na tom mjestu smjenjuju na sat vremena.

„Šta očekuju? Diverziju majki? Ima ih i ispred Skupštine, oko Skupštine, sjede na ulici u autima. I njihova vozila rade po cijelu noć, a kroz auspuh izlaze naši novci“, dobacuje Dragan Sošić, mladić koji svakodnevno prati protest majki.

Na njegov predlog da pronađem izvjesnu Tonku, čula sam dobacivanja i uputstva gdje da je nađem među majkama. Shvatila sam da se svi koji su tu na ulici poznaju međusobno.

Teta Tonka

„Otkad sam ovdje, uz moje četvoro djece, sad imam još dva sina – Dragana i Demira Hodžića“, i ne znajući ko sam, Tonka je, shvatajući da nju tražim, počela razgovor.

Tomislavka Tonka Vučelić iz Podgorice je, uprkos visokom krvnom pritisku i oboljeloj kičmi koju treba da operiše, na protestu od prvog dana.

„Kičma me zaboli, ja uhvatim neki krug i kičma popusti“, kaže nasmijana, dok ruke grije držeći plastičnu čašu sa kafom.

Tonka Vučelić
Žali jer nije u mogućnosti da i noći provodi sa drugim majkama.

Ima četvoro djece, radila je na Aerodromu, u cetinjskoj „Košuti“, u „Marko Radović“, odakle je 1990. kao tehnološki višak završila na birou.

„Imala sam 37 godina. Žena u punoj radnoj snazi. Tražila sam  posao, ali niko nije htio da primi ženu mojih godina sa četvoro djece. Počela sam da čuvam djecu za novac i tako se snalazila, školovala svoju djecu“, kaže ona.

Danas baka devetoro unučari, ostvarila je pravo na naknadu od 192 eura. Nije se ni tome nadala.

„Kad je počelo da se govori o njima, rekla sam mužu – „Dragoljube, ove naknade ćemo primati redovno do prvih izbora, a poslije izbora gledati ih nećemo“.

Od njeno četvoro djece, troje rade za druge, a jedan sin je u privatnom poslu.

„Ima malu radionicu od koje podiže petoro djece, dva studenta, dva srednjoškolca i jednog osnovca. Od države nismo dobili ništa. Kad je trebalo da dobijemo kredit za samofinansiranje, da bismo zaposlili pet članova porodice koji su na birou, prvo su mi tražili pristupnicu DPS-a, pa da mi tek onda daju kredit od 24.000 maraka. Nisam pristala“, priča ta vedra žena.

Iako je na ulici svakog dana, uvjerena je da će država ukinuti naknade.

„Tu smo da se borimo, ali šuti sa rogatim ne može“, odgovara na pitanje zbog čega ipak protestuje.

Naknade nekima platile račune, neke se radi njih odrekle dobrih zarada

Dok razgovaram sa njom, jedna od žena sa bine dobacuje da od 1990. radi na crno.

„Odavde samo mrtvu mogu da me ponesu“.

Neke od njih govore da su zahvaljujući naknadama konačno mogle da podmire račune.

„Bila sam i radnik, i tehnološki višak, i na birou, radila na crno, odirali su me… Tri godine nismo imali struju. Platila sam je od naknade“, ispričala je žena, čija porodica živi u nelegalno izgrađenom dijelu naselja Zagorič.

„Nismo mi nelegalni. Oni su nas izagnali s poslova, nisu nas dirali tada, trebali su im ljudi za front. A oni su ih slali. Katastrofa je šta rade od naroda. Ispiraju nam mozak. Ovdje 70 odsto ljudi nema od čega da živi.“

„Sve i da imam, ne dam naknadu“, dodaje žena pored nje.

Priča te 51-godišnjakinje sa sjevera je daleko od socijalne. Ta žena je prihvatila naknadu nakon 28 godina radnog staža i odlične plate – nekad i preko 1.000 eura, i redovnih uplata u Fond PIO.

„Da sam ostala još osam godina na poslu, moja bi penzija bila veća nego naknada. Ali, odgovaralo mi je tada da prihvatim ovo primanje. Raskinula sam radni odnos pristajući na 70 odsto prosječne neto zarade, odnosno iznos od 336 eura. Ne pristajem na manje“.

Kako se mijenjao Zakon

Vlada je u januaru 2016. usvojila Izmjene Zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti, prema kojima su majke sa troje djece sa najmanje 25 godina staža i majke sa više od četvoro djece sa 15 godina staža imale pravo na „doživotne“ mjesečne naknade u iznosu od 70 odsto prosječne neto zarade ostvarene u godini koja prethodni godini ostvarivanja tog prava.

Pravo na doživotnu mjesečnu naknadu u iznosu od 40 odsto zarade su imale žene koje rode troje i više djece, a na evidenciji biroa su najmanje 15 godina.

Naknada isključuje mogućnost primanja penzija i korisnice imaju pravo samo na zdravstveno osiguranje.

Zakonom o Izmjenama i dopunama zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti, koji je usvojen krajem 2016, Vlada je izbrisala termin „doživotne“, definisala fiksan iznos naknada i umanjila ih sa 336 na 264, odnosno sa 192 na 144 eura.

U Zakonu je dodan i stav prema kojem „žalba ne odlaže izvršenje rješenja“.

“Zloupotrijebili su nas”

Majke su ljute jer se osjećaju zloupotrijebljeno u izbornoj kampanji. Pitaju se i kako to one štete budžetu, ako su oslobodile sistem svojih penzija i umjesto njih pristale na naknade.

„Sve je to novac iz budžeta. Odrekle smo se jednog primanja i pristale na drugo“, kažu.

Na predloge EU da se, one koje to mogu, vrate na tržište rada, kažu da su opet na gubitku.

Kad bih danas i mogla da se vratim na posao, morala bih do penzije umjesto osam, da radim 12 godina. Ne dam naknadu. Da imam pola Podgorice, ne dam, to sam pravo ostvarila i ne dam. I neka jednom definišu pravila, da ne razmišljamo dok smo žive šta će biti sa nama“.

Poželite nam “dobro jutro”, ne boli

A od svega kroz šta prolaze od početka protesta, najteže je, kaže Željka Savković, ignorisanje. Ne samo institucija, već i građana, koji prolaze bulevarom i ne požele im „dobro jutro“.

„Nije važno da li smo na istoj strani, ljudski je reći dobro jutro. Pasivnost ljudi je toliko grozna, brine me gdje ide ljudska psiha“…

Na pitanje šta može da bude okidač da se majkama na protestima eventualno pridruže i drugi građani, okupljeni navode da možda jedino neka velika tragedija.

„Moral crnogorskog društva je pao i možda samo neka velika tragedija, nekoliko povezanih… mogu da izazovu revolt među ljudima. Veliki je broj onih koji osjećaju beznađe, razočarani su toliko da vjeruju da se ništa ne može promijeniti. A sistem to koristi“…

O protestu na društvenim mrežama

Protest majki od početka uživo putem društvenih mreža prenosi Demir Hodžić. On je na ulici već 66 dana. Počeo je sam, a nakon prvog uživo obraćanja na Facebooku, u kampanji „Za nas“ pridružili su mu se Dragan, Ivo, Ivan, Jelena, Ardin…

Njegove prenose na Facebooku, sudeći po komentarima i broju dijeljenja, prati veliki broj građana.

Hodžić na protestu sa majkama, Foto: Privatna arhiva
„To je način da utičem na razvoj građanske svijesti. Dodatno, ljudi se ovako upoznaju, čuju u direktnom prenosu kako se ove žene osjećaju… Neke od njih imaju djecu koja ne žive u Crnoj Gori i na ovaj način su u toku šta se dešava“, kazao je on.

Tokom jednog od prenosa, u diskusiju se uključio i profesor Đorđije Blažić, nakon čega je uslijedila inicijativa i za održavanjem javnog časa prava. Majke navode da je jučerašnji javni čas Blažića potvrda da su u pravu u svojim zahtjevima.

Hodžić smatra da bi slična javna obraćanja trebalo da se dešavaju češće i da akademici, nezavisni intelektualci moraju govoriti javno na različite teme. Uvjeren je da bi to doprinijelo kvalitetu dijaloga.

„Političari, i oni iz vlasti i oni iz opozicije, su primitivni u svojim obraćanjima“, rekao je on.

Cilj inicijative „Za nas“ je, kaže, ne samo podrška majkama, već svim građanima koji se bore za svoja prava.

„Građani su podijeljeni po različitim osnovama, pa i po tome ko se bori za svoja prava, a ko ne. Neki više razmišljaju o tome da ovih dana za taksi troše euro ili dva, nesvjesni da ono što se danas dešava majkama, može da se desi sjutra njima. A ovo nije samo borba majki“, kaže Hodžić.

 

“Zamalo mi vrhove čizama nije pregazio”

U incidentu koji se desio 8. marta u dijelu Bulevara gdje se održava protest majki, Tomislavka Vučelić je, kaže, samo srećom izbjegla udar automobila, koji je tuda projurio velikom brzinom.

„Sjedjela sam na stolici i pričala sa ženama… Kako je neko rekao ‘pazi’, skočila sam, krenula prema zaštitnoj ogradi. Zamalo mi vrhove čizama nije pregazio“.

Te večeri, kako navodi Hodžić, Bulevarom je, krećući se malom brzinom, najprije prošao džip, za čijim volanom je, tvrdi, bio inspektor.

Nakon revolta majki zbog vožnje dijelom ulice gdje je saobraćaj zbog protesta zabranjen, tuda je prošao i vozač opela astra, registarskih oznaka PGCG805.

„Bio je tu i prethodnih noći. Nije mu bio cilj da nekoga udari, nego da nekoga uplaši. Kad smo krenuli da snimamo, ubrzao je. Pitali smo njegovog kolegu zašto ga ne zaustavi, našta nam je odgovorio da ne može da zaustavi nekoga ko je iznad njega, u smislu da je u pitanju nadležni starješina“, rekao je „Vijestima“ Hodžić.

On i Vučelić su povodom ovog slučaja dali izjave.

„Na pitanje kome da se obratimo ako se incident ponovi, rekli su nam da zovemo 122. Kako da zovem 122, kad upravo oni iz 122 kreću na nas“, kaže Hodžić.

Tekst je šira verzija reportaže objavljene u dnevnim novinama “Vijesti”

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.