Samo glupa vlast može da uništi mjesta poput Kotora, Budve, Mamule…

Samo glupa vlast može da uništi mjesta poput Kotora, Budve, Mamule...

Brigitte Schlebusch živi na 70 kilometara od Vadenskog mora, najveće močvarne oblasti u svijetu, koja je prouzrokovana plimom i osekom. Vadensko more, dio obale Sjevernog mora, nalazi se u graničnom pojasu Njemačke, Danske i Holandije.

Skoro polovina od 10.000 kvadratnih kilometara, na koliko se Vadensko more prostire, je pokrivena muljem. Taj prostor je idealno stanište za ptice selice. Već 30 godina, Njemačka, Danska i Holandija ulažu zajedničke napore u cilju njegove zaštite. I zaštiti nisu posvećene samo institucije. Brigitte, koja živi u Njemačkoj, kaže da su svi oni koji žive u okolini, posvećeni tom cilju jednako kao i vlade.

Vadensko more, Foto: Ralf Roletschek

„Ovdje se ne može dogoditi ništa što je zabranjeno. Imamo specijalno obučeno osoblje koje čuva taj prostor, čisti ga i održava, štiti životinjski svijet koji ga nastanjuje. Tu nećete vidjeti visoke zgrade i fabrike, samo ribarske čamce i male luke”, priča ova Njemica.

Brigitte kaže da je, kako za one koji tu žive, tako i za turiste, važno da neko područje zadrži status poput onog koji ima Vadensko more. Ili Kotor. To su područja pod UNESCO zaštitom. Vadensko more tek od 2009. Kotor taj status ima od 1979, kada je, nakon razornog zemljotresa koji je tada pogodio Crnu Goru, po hitnom postupku upisan na listu svjetske baštine.

Za UNESCO je status Kotora sada upitan, jer nekontrolisana gradnja u određenim slučajevima ugrožava kulturne vrijednosti tog područja.

“Za Boku je veoma važno da zadrži UNESCO status. Niko ne želi da Kotor bude izuzet, jer UNESCO status donosi novac. To može da učini samo neka glupa vlada, koja uništava stanovništvo i prostor, jedno od posljednjih rajskih mjesta u Evropi. Zažaliće jednom zbog toga”, kaže Brigitte.

Stari Kotor, Foto: TO Kotor

Ona Kotor pamti iz godina prije zemljotresa. U taj grad je prvi put došla 1970, kao turistička radnica. Bila je impresionirana Bokom, okolnim planinama. Stari grad u Kotoru je za nju bio bajka, sa očaravajućim starim kućama, crkvama i zidinama koje okružuju staro gradsko jezgro.

U gradu tek nekoliko kafana i restorana, bez stresa. Sjeća se i male plaže starog Hotela “Slavija”, gdje je radila. Na tom mjestu je kasnije izgrađen, danas zapušten, Hotel “Fjord”.

Hotel Slavija, Kotor, kolekcionarski primjerak, Foto: Kupindo.com

“Te prve emocije sam uvijek rado dijelila sa turistima. Voljeli su šetnje obalom, posjete predivnom starom gradu i pijacu. Kao i ja prvi put, i oni su bili oduševljeni onim što vide”, priča Brigitte.

U Kotoru je pronašla i ljubav, rodila djecu.

Vrijeme nakon zemljotresa donosi prve graditeljske greške

Pamti i zemljotres 1979. i vrijeme kada su mnoge porodice izgubile svoje domove. Familija njene svekrve je stanovala u stanu današnje zgrade Fakulteta za turizam, u starom gradu.

„Nakon zemljotresa su preseljeni u naselje Škaljari, gdje je počela gradnja kuća za one koji su izgubili krov nad glavom”, priča ona.

Prisjeća se i godina obnove, kaže da je u starom gradskom jezgru zapravo izgled prilično dobro sačuvan, ali naselja koja su nicala van zidina povezuje sa prvim graditeljskim greškama i onim što danas, uz urbanizaciju koja se događa posljednjih deset godina, ruži Kotor.

“Kada sam razgovarala sa turistima koji su vidjeli Kotor prije zemljotresa 1979. godine, čula bih samo riječi razočaranja. Ljudi jednostavno nisu željeli da se vrate. Svi u zapadnoj Evropi znaju kako izgleda balkanski stil gradnje. Bile su to ružne betonske zgrade. Bila sam šokirana kad sam vidjela kako izgleda novi Hotel ‘Fjord’ – bio je to najružniji hotel koji sam vidjela u životu. Sagrađen blizu luke, bez plaže, bez šarma, ljubavi… Tako su izgledale zgrade u Njemačkoj šezdesetih”, prisjeća se Brigitte.

Prestanite sa izgradnjom ružnih objekata

Kao turistički radnik, i privatno, putovala je mnogo.

“Putovala sam Evropom i Sjedinjenim Američkim Državama, ali nijedan me grad u Evropi nije razočarao kao gradovi u bivšoj Jugoslaviji, posebno Crnoj Gori. Pogledajte samo šta se desilo sa Budvom. Bila sam šokirana kada sam se poslije nekoliko godina opet vratila u Crnu Goru. Šta su to uradili prelijepom starom gradu i okolini Budve? To je katastrofa. Pokazivala sam fotografije Budve mojoj snahi, bila je šokirana i nije željela da opet pođe tamo. Ista katastrofa se dogodila i okolini Svetog Stefana, Miločeru… Zaboga prestanite sa izgradnjom ružnih objekata”, kaže ona.

Sveti Stefan nekad, Foto: Privatna arhiva
Bajova Kula, Kotor, nekad, Foto: Privatna arhiva
Bajova Kula, Kotor, danas, Foto: Privatna arhiva

I ne bole je samo Kotor i Budva.

Mamula treba da bude park prirode, a ne hotel

“Pogledajte Mamulu, jedno od najljepših ostrva. I država želi da tu bude sagrađen hotel, nadajući se investicijama? Zaustavite to. Umjesto toga, Mamula može da bude park prirode za ptice i druge životinje, prostor za rekreaciju, ribolovce. Samo zaustavite ovaj idiotski projekat”.

Sagovornica “Vijesti” ne smatra pametnom ni izgradnju luke u Tivtu, po uzorku na Monako.

“U pozadini tih luksuznih objekata žive siromašni ljudi”, kaže ona.

Za Brigitte je poražavajuće i da nekadašnju sliku ostrva Gospa od Škrpjela i Sveti Đorđe, čiju pozadinu je krasila kostanjička zelena panorama, danas “krasi” odronjeno brdo i jedno cijelo sagrađeno naselje.

Pozdrav iz Perasta, Foto: Stevan Kordić

Na prostoru gdje je nakon zemljotresa 1979. izgrađeno naselje Kukuriku siti, danas je, kako ga Kotorani nazivaju, Pentagon, zgrada za koju mještani navode da već klizi.

“Prošlog ljeta sam vidjela da u Dobroti grade male hotele pored mora. Pitala sam se šta će sa turistima, jer tu nema plaže. A onda mi je rečeno da investitori zapravo žele da sagrade plažu, što znači uništavanje prirodne obale Boke. Čujem i da je u sve uključena porodica bivšeg crnogorskog premijera. Šta više da kažem”, navodi Brigitte.

Opomena iz UNESCO-a

Na sastanku Komiteta UNESCO u Istanbulu, u julu, 2016, Crna Gora je strogo opomenuta zbog ubrzane urbanizacije i odnosa prema Kotoru. UNECSO je ostavio rok Vladi da do 1. decembra, pored ostalog, revidira sistem upravljanja zaštićenim područjem Kotorskog zaliva, donesu nove Studije zaštite kulturnih dobara za izradu urbanističkih planova za to područje, te napravi procjene uticaja na kulturno i prirodno nasljeđe.

Vlada je nedavno usvojila Akcioni plan za ispunjavanje UNESCO-ovih zahtjeva. Jedna od mjera tog plana  je da se stavi privremeni moratorijum na dalju izgradnju. Plan podrazumijeva i  radikalne korake  koje su  stručnjaci i NVO sektor, ranije predlagali Vladi, upozoravajući da Kotoru prijeti brisanje sa liste svjetske baštine na kojoj se nalazi od 1979.

Izvještaj o preduzetim mjerama biće razmatran na sjednici Komiteta svjetske baštine 2018.

Iz stručnih krugova ranije su za “Vijesti” ocijenili da upravo oni koji su doveli do katastrofalnog stanja u Kotoru, sada žele da se prikažu kao spasioci grada.

“Ako nastavite ovim putem, Kotor će definitivno izgubiti UNESCO status”, poručuje Brigitte.

Apartmani umjesto starih fabrika

Shvatajući greške koje su u gradnji napravili šezdesetih, priča Brigitte, Njemci su riješili da poprave stvar.

“Greške iz šezdesetih i sedamdesetih niko ne želi da ponovi. Vratili smo se korijenima. To znači da u gradnji koristimo postojeće resurse. Kuće su prilagođene podneblju, nisu previsoke, nema previše apartmana, tek nekoliko manjih kuća nalik porodičnim. Stare fabrike od cigle su preuređene u sjajne apartmane, poslovne prostore i trgovine. Isto tako je mogla da bude iskorištena stara kotorska fabrika sapuna”, kaže Brigitte.

Koliko je samo bilo mogućnosti, dodaje ona. No, umjesto toga, kotorska fabrika je danas stara, ružna zgrada, koja prijeti urušavanjem, kaže.

 

Imate lijepe plaže, ali su pune otpada

Na njemačkim ostrvima, navodi Brigitte, automobilski saobraćaj je zabranjen.

„Ovdje možete voziti bicikl ili jahati konje. Poštari i policajci imaju električne automobile”, kaže ona.

Osim izgradnje, za Brigitte je u Crnoj Gori, problematično i očigledno smeće.

„Plaža Jaz je jako lijepa, ali je prostor u njenoj pozadini prljav i pun smeća. Imate veliki problem sa otpadom i vaša vlada nije u stanju da taj problem riješi“, kaže Brigitte, uvjerena da Crnoj Gori ne predstovji svijetla budućnost, ukoliko se nešto ne promijeni.

 

Kotoru prijeti “Venecijanski sindrom”

Venecija danas ima nešto ispod 60.000 stanovnika, što je tek malo više nego nakon strašnog pomora uzrokovanog kugom 1438. godine. Neka predviđanja govore da zbog kruzera i masovnog turizma, 2030. godine mletačka prijestonica neće imati nijednog stanovnika. I to je jedan od zaključaka filma “Venecijanski sindrom” autora Andreasa Pichlera.

“Venecijanski sindrom”, smatra Patricija Pobrić, danas prijeti i Kotoru – sve je podređeno turizmu, nerijetko na štetu lokalnog stanovništva, ali i biljnog i životinjskog svijeta konkretnog područja.

Venecija godišnje od turizma zaradi 1,5 milijardi dolara, ali u zaradi participira jako mali broj ljudi.

“U pitanju je vid turizma koje je profitabilan za određene kategorije i samo oni su u tom krugu zarade. Privilegovanima je omogućeno da se uvuku u pore grada i, u slučaju Kotora naprimjer, upotrijebe stare gradske zidine za diskoteku. Kotorski bedemi bilježei 150.000 posjeta, ako bi od svakog posjetioca naplatili euro ili dva, eto sredstava za njihovo održavanje. Umjesto toga, ovdje se ne ulaže ništa”, kaže Pobrić.

Umjesto toga, dodaje ona, na održavanju, za gletovane, fugovanje… se angažuje nestručna radna snaga.

“Sve što se radi je samo krpljavina. Bedemi su urušeni na dva mjesta i to je ogičledan pokazatelj da je njihov integritet narušen”.

Pobrić dodaje da kruzerski turizam negativno utiče i na kvalitet vazduha, te podsjeća da u Kotoru ne postoje stanice za mjerenje kvaliteta, uprkos tome što u kotorsku luku dnevno nekad uplove i četiri kruzera.

“Niko od nas nije protiv razvoja, radna mjesta su neophodna, ali ne na način kako se to posljednjih godina dešava u Kotoru”, kaže Pobrić, podsjećajući da je u tom gradu tokom posljednje decenije zgrađeno više stanova, nego od rata, a da u istovremeno nisu stvorena radna mjesta, koja će da prate tu izgradnju. Istovremeno, gradnju, kaže ona, ne prati ni infrastruktura.

“Mi i dalje imamo problem snadbijevanja vodom i strujom. U gradu postoje tek dva igrališta, a i ona su slomljena. Škole su u lošem stanju. Ona u Škaljarima, OŠ “Savo Ilić 2”, koja je sagrađena 1979, kao privremeni objekat, danas izgleda kao baraka. Ako padne kiša, poplavi, kanalizacija se sliva u školu, okolina je obrasla šibljem…”.

Tekst je objavljen u ND “Vijesti”

Komentari

comments