Gradska

Gradska

Volim knjižare. Još ako su dovoljno velike da police grade lavirinte… volim prelaziti očima preko naslova. Spustiti ruku na onaj koji mi privuče pogled. Preći rukom preko korice. Pročitati potom sa-gdje-se-otvori strane nekoliko redova.

Nekad čitam i cijele strane.

U Gradskoj knjižari, u Podgorici, dosta često preslažu knjige, i onda se suočite sa izazovom: za koliko vremena ću danas naći knjigu što je juče stajala na polici sa ulaza u knjižaru, pa pravo?

Voljela sam nekad sjedati na onom stepeniku ispod polica gdje izlog gleda na Trg. Čučanje me ne drži dugo, pa sam baš zavoljela taj stepenik. Bacila bih ruksak (ili torbu sa hiljadu tajnih pregrada, ko voli) pored sebe, sjela na stepenik, nogu savijenih u koljena, jer polica preko puta bijaše suviše blizu da bih se mogla opružiti. Čak i sa mojih 160 i nešto cm.

Tako opuštena i opružena sjedjela bih desetak do petnaest minuta, uzimajući samo one knjige koje mogu uhvatiti “golim rukama”. Potsjetilo me to na jedno i jedino moje branje borovnica. Sjela bih između dva žbuna borovnice (tada sam saznala i kako rastu uopšte) i brala one bobe ne pomjerajući se previše. Samo rad rukama :- ) Vikale su na mene sve one žene koje su me i povele u tu berbu, kritikovale moj sistem rada, ali ova mladost ludost je odluĉila da ih ne posluša, nabrala kanticu borovnica i zavalila se u najbližu travu da odmara. One žene me upozoriše da tako mogu da zaradim lijepu upalu bubrega, a moguće je i da me kakva zmija nađe. Otjerala me na kraju grmljavina i kiša sa Prokletija.

Kako se mijenjao raspored knjiga na policama u Gradskoj, mijenjali su se i moji zahtjevi i želje po pitanju naslova (istina, ne istim tempom – ja sam kaskala). Na tim policama sa stepenikom i ranije su bile knjige iz oblasti informaciono-komunikacionih tehnologija (ICT), ali su posljednjim slaganjem nasložene po abecedi. Kazali mi tako ovi iz Knjižare.

Malo mi to dođe nelogično. Ja kad razgledam, tražim po oblastima, a ne po naslovima. Ali nisam ja mjera, jel'…

Po naslovima tražim onda kad mi neko preporuĉi, kad nađem na Internetu, u nekom katalogu, pročitam negdje… Drugačije teško… Ali vjerujem da su u Knjižari uradili analizu potrošača, pa prema tome ukapirali da oni koji tu dolaze traže knjige, ove kompjuterske po abecedi. Ionako su kompjuteraši malo na svoju ruku, kažu.

I ovaj kompjuteraš od mene odluči tako da se malo zabavi i nekim drugim stvarima osim kompjuterima i zatražim juče u Gradskoj jedan naslov, kojeg sam nedavno snimila, ali nisam kupila (iako sam se hiljadu puta uvjerila u to da bi kad nešto vidim, svidi mi se, treba mi… trebalo da to KUPIM ODMAH)…

Ja se sada ne sjećam naslova, ali sam umislila da je nešto „Upravljanje ljudskim resursima… pa još neke dvije-tri riječi možda“.

Odjel: Marketing. Police bez stepenika :-)

Kad sam posljednji put pitala zaposlene iz Gradske da li mogu da mi pomognu i u bazi podataka provjere neke naslove, jedna djevojka koja tamo radi je potvrdno klimnula glavom i stala ispred police ispred koje sam stajala i ja – te nastavila da pogledom, kao i ja prethodnih pet minuta, traži naslov…

“Imate li načina da provjerite u bazi podataka jedan naslov? Neki dan sam vidjela knjigu na onoj tamo polici gdje je literatura iz oblasti marketinga, sada je nema… Možda je prodata, možda je premještena na drugu policu, možda…”, tako bih ja nabrajala, prstom uperenim u računar, da jasno stavim do znanja da je baza podataka u računaru.

Srećom me prekide djevojka iz Gradske.

“Da, odmah ću provjeriti. Možda je knjiga i prodata, ali je možda imamo u zalihama”, odgovori i unese stvarno u neku formu na računaru upit “Upravljanje”.

Ne prođe mnogo, reče mi da knjigu nemaju. Ipak me je, pošto nisam do kraja bila sigurna kako naslov tačno glasi (osim onog dijela „Upravljanje ljudskim resursima…“) pozvala da pogledam rezultate pretrage.

“Evo ima ‘Upravljanje poslovnim procesima'…”, tako je nabrajala sijaset naslova koji počinju riječju „Upravljanje“.

“Upravljanje snovima“, e tu me je prekinula totalno. Zahvalih toplo. Sretna sam što je juče makar baza podataka radila… Samo bih još nekako da ih privolim da na onu stranu Knjižare gdje ima onaj stepenik naslože naslove koji me sada više zanimaju od nekih drugih.

Možda mi je ipak trebalo ono “Upravljanje snovima”…

Tekst je objavljen na Blogovanje.com/LaVieEstBelle, prvom crnogorskom blog servisu

Komentari

comments