Ako možemo mi, možeš i ti: Prijavi se za triatlon takmičenje na Plavnici
“Ako možemo mi, možeš i ti”, tablu sa tom porukom ovih dana možete da vidite na trim stazi na Ćemovskom i u Tološkoj šumi.
“Ako možemo mi, možeš i ti”, tablu sa tom porukom ovih dana možete da vidite na trim stazi na Ćemovskom i u Tološkoj šumi.
U dijelu parka na Ćemovskom pored stadiona Fudbalskog kluba “Mladost” (tereni Fudbalskog saveza Crne Gore), sve je više posjetilaca i iz drugih dijelova grada, koji do te lokacije stižu biciklima.
Stefan je nosio rekete i loptice. Iako stolovi za stoni tenis toga dana nisu bili završeni, on je želio da igra. I odigrao partiju, dvije… deset sa majkom.
Lijepo je vidjeti nova lica u parku. Ovom za pse. Sprave, njih desetak, postavljene su prije dvadesetak dana, i kad god odem u park, zateknem nove ljude. Zadovoljni su.
U svijetu zaštite prirode, 92-ogodišnji Luk Hofman uživa planetarno poštovanje koje recimo filantropi gaje prema Majci Terezi i Nelsonu Mendeli, a vječiti jugonostalgičari prema drugu Josipu Brozu Titu. Po struci ornitolog, nasljednik kozmetičke imperije bazirane na organski uzgojenom bilju – La Roche, ovaj doktor nauka 1994. godine odlučuje preći famoznu liniju između istraživanja i konkretnih zaštitarskih akcija, osnivajući MAVA fondaciju, temelj velikih projekata zaštite prirode u Africi, Evropi i Mediteranu,
Prvi period života od 12 godina živio sam na Starom Aerodromu. I ili II faza, to nikad nisam znao, ni sada ne znam koja je koja – uvijek brkam te stvari – nikada neću ni znati. Uostalom, koga briga. Bilo je to u neposrednoj blizini stadiona FK “Grafičar”, na jednoj čistini koja se tad zvala Ćemovsko polje. Danas je tu beton.
U djetinjstvu sam trenirala atletiku. Možda danas ne izgleda(m) tako. Danas se sa nevjericom sjetim kako sam kao dijete od osam, devet godina, sa lakoćom istrčavala krug, dva… nekad i više, oko stadiona pod mostarskim Bijelim brijegom. Bio je to nekad Veležov, danas stadion Fudbalskog kluba Zrinjski.
Moja Vilma je luda za loptama! Nekoliko lopti je izbušila djeci u parku, u igri. Srećom, bila su to neka dobra djeca koja vole pse i kojima je sve to bilo slatko.
Prije godinu, baš u ovo vrijeme, imala sam Vilmu i osam štenaca. Bebe su imale tek mjesec dana, nisam ih šetala, ali Vilma se već fino povratila i počela da bez griže savjesti ostavlja štence, pa smo se ona i ja vratile redovnim šetnjama parkom. Našim parkom. Ovim na Ćemovskom.