Projekcijom kratkog dokumentarnog filma „Godovi“, koji govori o podgoričkim parkovima“, počinje realizacija projekta „Moj park“, tokom kojeg će na pet lokacija u glavnom gradu biti organizovane različite aktivnosti, sve u cilju zaštite parkova i vraćanja građana parkovima.
Hajla, moja još do kraja neispričana priča. Ljetos, dok sam se igrala turiste u zavičaju, nisam popela vrh. I nisam ispunila obećanje da ću to uraditi do kraja ljeta. Mislila sam – zavičaj nigdje neće pobjeći, do Hajle se može kad god čovjek poželi.
Priča mi davno snaha iz Luksemburga kako im je u dvorištu kuće jedno drvo dušu uzimalo s jeseni. Lišće počne da opada, pa začepi odvod za vodu, voda nema kud i poplavi im dvorište. Tražili su, kaže, dozvolu gradskih vlasti (okolina grada Luksemburga) da posijeku drvo. Da, DOZVOLU su tražili. I još je trebalo da plate zbog te sječe neku hiljadu eura. Ali, gradske vlasti su procijenile da to drvo mora da
Poštovani gospodine Nikiću, Obraćam Vam se povodom Vaše izjave koju sam pročitala u medijima, a u kojoj kažete da ste betonirali korito rijeke Ribnice zato što ste, parafraziraću, imali višak novca koji niste znali kako drugačije da upotrijebite.
Regulisanje i zaštita obala rijeke Ribnice, zabrana izgradnje. Regulisanje i zaštita obala rijeke Ribnice, zabrana izgradnje. Regulisanje i zaštita obala rijeke Ribnice, zabrana izgradnje. Regulisanje i zaštita obala rijeke Ribnice, zabrana izgradnje…
Trend devastacije zelenih površina u glavnom gradu, a i šire je alarmantan. Čemu to vodi i kako će se završiti ta priča, pitanje je kojim se bavi Mladen Ivanović, autor kratkog dokumentarnog filma „Godovi“.
Centar za zaštitu i proučavanje ptica posljednjih dana primio je veliki broj poziva zbog ptića koji su ispali iz gnijezda. Rijetko se dešava da ptić prerano ispadne iz gnijezda, ali se ipak dešava. Više je razloga zbog kojih dolazi do ove pojve: pretjerane vrućine, guranje među ptićima za hranom – gdje neki od njih završi van gnijezda, prerano očekivanje da su spremni da polete a ispostavi se suprotno, zbog čega se
Ja sam Kalač. Po ocu. Iz sela Gusnice, Kalače, kod Rožaja. Nisam nikad živjela u Rožajama. Rođena sam u Titogradu, odrasla u Mostaru. Kad smo došli iz Mostara 1992, ostali smo u Podgorici. Jednom je tata pomenuo da idemo u Rožaje, jer nismo imali ništa. Lakše je, mislio je, podnijeti nemaštinu među svojima. Nismo otišli. Svoje imamo i u Podgorici, pa smo ostali tu. Veći grad, misli čovjek, veće i
Ceca je stigla u Crnu Goru. Onog dana kad sam čula da će pjevati na Starom aerodromu, negdje u Fudbalskom kampu, nisam znala da li da se radujem. Ili da zaplačem…
Vjerovatno ne postoji nijedan građanin Crne Gore koji se ne sjeća borbe koju su stanovnici Beransela imali sa vlastima zbog odlaganja smeća na nesanitarnoj deponiji “Vasov do”. Neprijatni mirisi, špricevi i igle, zaraza i lešinari bili su dio njihovog svakodnevnog života.
