Ljudi i oko ljudi

Tata...

Umro je tata. Mama je samo rekla “idi operi ono suđe”, nastavila da čisti slinu iz njegovog grla, tih dana grlo mu je stalno bilo puno, a on je već bio bez svijesti, makar smo mislili da nas ne čuje, da se sa pluća rak već raširio i da je otišao na mozak, da tata i ne zna ko je, iako mi je jednom, mislim da se to desilo, tih

Crvendać

Hvala za prvu planinarsku turu, tada nisam ni znala koliko će to meni da znači. Šesnaest godina od naše prve šetnje planinama Crne Gore, tada u organizaciji Montenegro Phototrekkinga, prijatelju koji me je tada pozvao na turu, poslala sam poruku zahvalnosti. 

Stari most, Foto: Damira Kalač

Rođena u Titogradu. Prve korake napravila u Mostaru. U Mostaru izgovorila prve riječi, naučila da čitam i pišem, stekla prve prijatelje, prve uspomene… U mom sjećanju ne postoji život prije Mostara. Za života tamo, Titograd je bio samo ime grada koje bih upisivala kao mjesto rođenja, kao i grad u koji smo išli na raspust, da obiđemo rodbinu. Mostar je bio moj grad, tamo je bio moj dom.

Pixabay/Wokandapix

Uvođenje vjeronauke kao predmeta osjetljivo je pitanje. Jeste. U tom dijelu, potpuno sam saglasna sa izjavom ministarke prosvjete, nauke, kulture i sporta nedavno u intervjuu “Vijestima”, u dijelu u kojem je govorila o uvođenju vjeronauke u javne škole. Ministarka Vesna Bratić u istom razgovoru rekla je i da će, u tom pogledu (istina, i u pogledu seksualnog obrazovanja, koje ne bi bilo seksualno obrazovanje, već reproduktivno zdravlje), resor na čijem

VTO

Žene i muškarci koji žive u vanbračnoj zajednici ili su u braku, ali i žene bez partnera, imaju pravo na liječenje primjenom nekog od postupaka medicinski potpomognute oplodnje, pa i pravo na donaciju – sperme, jajnih ćelija, embriona. Tako kaže zakon. Praksa, međutim, kaže da već 11 godina, koliko je važeći zakon na snazi, u Crnoj Gori niko nije ostvario pravo na donaciju, jer nikad nisu donesena i podzakonska akta

Đurđa te uči o zmijama Crne Gore i da ne dozvoliš da strah staje na put znanju

“Kada o nečemu ne znamo mnogo, obično se toga i bojimo”, već u uvodnom dijelu djevojčica Đurđa, junakinja knjige “Đurđa te upoznaje sa zmijama Crne Gore”, šalje važnu i snažnu poruku. I ne, nije samo pitanje zmija – da li se zmija bojimo samo jer zapravo o njima ne znamo ništa, ili gotovo ništa. Nerijetko, ljudi se plaše ili odbijaju da prihvate upravo one pojave, ponašanja, druge ljude, jer o

Moj Osmi mart

Kad sam poslije srednje škole riješila da studiram u Kotoru, a ne Podgorici, tata je bio protiv. Ne zato što se protivio mom studiranju, nipošto. Gušilo ga je to što smo dvije godine prije toga stigli iz rata, došli bez ičega, živjeli u stanu moje tetke, mamine sestre, i jer nije htio da njemu i mami neko prebaci da nemamo ništa, a da su dijete poslali na studije van mjesta