Četvrt vijeka kasnije, u ekološkoj državi mi i dalje čistimo smeće
“Jadna mala izvrnuta Crna Goro. Dno ti na vrhu stoji”. Pročitah jutros ovaj komentar na portalu Vijesti. Smiješno. I tužno.
“Jadna mala izvrnuta Crna Goro. Dno ti na vrhu stoji”. Pročitah jutros ovaj komentar na portalu Vijesti. Smiješno. I tužno.
Znate li gdje je ovo? Išla sam tako naokolo i pokazivala ljudima fotografiju travnate terase, smještene na krovu, odakle se pruža lijep pogled – istočno na Dečić i Prokletije, južno na Bulevar Josipa Broza i zapadno na dio grada preko Morače.
Nedjelja. U pet minuta do 10 sati jedino smo budni Tijana, Andrija i ja. Ja jer inače ustajem rano i kad mi se neće, jer moji psi skaču na noge i prije sedam.
40 mi je godina i ne, nikako ih ne doživljavam kao Ahmed Nurudin (“Derviš i smrt”, Meša Selimović), koji kaže da su četrdesete “…ružno doba: čovjek je još mlad da bi imao želja, a već star da ih ostvaruje”.
Kada me je, evo će treća godina, tadašnji urednik nedjeljnog izdanja “Vijesti”, Brano Mandić, zamolio da napišem riječ, dvije o planinarskim pohodima, imao je zapravo ideju da čitaoce uputim u to kako i sa kojim organizacijama mogu bezbjedno obilaziti Crnu Goru.
Pljevlja sam prvi put vidjela krajem devedesetih. Bila je zima, išli smo iz Sarajeva za Gusinje, gdje sam u to vrijeme radila kao urednik “Plavsko-gusinjskog glasa”, mjesečnika za dijasporu. Neko je u kombiju pokazao rukom prema prozoru i rekao “ono su Pljevlja”. Vidjeli smo samo maglu.
Samo tri dana nakon što je u Parizu usvojen sporazum o klimi, koji se dijelom odnosi na napuštanje fosilnih goriva sredinom vijeka i prelazak na obnovljive izvore energije, Vlada Crne Gore se vratila starim temama – izgradnji drugog bloka Termoelektrane (TE) Pljevlja i priči o istraživanju i proizvodnji ugljovodonika u crnogorskom podmorju.
Projekcijom kratkog dokumentarnog filma „Godovi“, koji govori o podgoričkim parkovima“, počinje realizacija projekta „Moj park“, tokom kojeg će na pet lokacija u glavnom gradu biti organizovane različite aktivnosti, sve u cilju zaštite parkova i vraćanja građana parkovima.
Poštovani gospodine Nikiću, Obraćam Vam se povodom Vaše izjave koju sam pročitala u medijima, a u kojoj kažete da ste betonirali korito rijeke Ribnice zato što ste, parafraziraću, imali višak novca koji niste znali kako drugačije da upotrijebite.
Trend devastacije zelenih površina u glavnom gradu, a i šire je alarmantan. Čemu to vodi i kako će se završiti ta priča, pitanje je kojim se bavi Mladen Ivanović, autor kratkog dokumentarnog filma „Godovi“.