Jednom sam vozila bicikl ulicom koju zovemo 88 (osam osam). Podgorica, Stari aerodrom, Bulevar Josipa Broza. Vozila sam trotoarom. Jer vjerujem da je bezbjednije, nego biciklati podgoričkim ulicama.
Komunalna policija Glavnog grada, uz saradnju sa Upravom policije i Zelenilom, kontroliše pojavu nelegalne sječe drveća, a prethodnih dana, dežurna služba nije dobila nijednu prijavu u vezi sječe na Ćemovskom polju.
Ljubomiru Nikiću priznajem da zaista umije da me nasmije. Dobro. Kad on nešto uradi, to izgleda kao dobar vic.
Hajla, moja još do kraja neispričana priča. Ljetos, dok sam se igrala turiste u zavičaju, nisam popela vrh. I nisam ispunila obećanje da ću to uraditi do kraja ljeta. Mislila sam – zavičaj nigdje neće pobjeći, do Hajle se može kad god čovjek poželi.
Priča mi davno snaha iz Luksemburga kako im je u dvorištu kuće jedno drvo dušu uzimalo s jeseni. Lišće počne da opada, pa začepi odvod za vodu, voda nema kud i poplavi im dvorište. Tražili su, kaže, dozvolu gradskih vlasti (okolina grada Luksemburga) da posijeku drvo. Da, DOZVOLU su tražili. I još je trebalo da plate zbog te sječe neku hiljadu eura. Ali, gradske vlasti su procijenile da to drvo mora da
Regulisanje i zaštita obala rijeke Ribnice, zabrana izgradnje. Regulisanje i zaštita obala rijeke Ribnice, zabrana izgradnje. Regulisanje i zaštita obala rijeke Ribnice, zabrana izgradnje. Regulisanje i zaštita obala rijeke Ribnice, zabrana izgradnje…
Ja sam Kalač. Po ocu. Iz sela Gusnice, Kalače, kod Rožaja. Nisam nikad živjela u Rožajama. Rođena sam u Titogradu, odrasla u Mostaru. Kad smo došli iz Mostara 1992, ostali smo u Podgorici. Jednom je tata pomenuo da idemo u Rožaje, jer nismo imali ništa. Lakše je, mislio je, podnijeti nemaštinu među svojima. Nismo otišli. Svoje imamo i u Podgorici, pa smo ostali tu. Veći grad, misli čovjek, veće i
Ceca je stigla u Crnu Goru. Onog dana kad sam čula da će pjevati na Starom aerodromu, negdje u Fudbalskom kampu, nisam znala da li da se radujem. Ili da zaplačem…
Imam jednu igru za vas – prije nego pročitate ovaj tekst, zavirite u svoju kesu smeća, sadržaj prospite i rukama preturite po njemu, da vidite čega sve tu ima. Radije ne biste? Iskreno, ne bih ni ja.
Zaljubila sam se. Ponovo. U Boku Kotorsku. I tako opravdala naziv prošlonedjeljne pješačke ture “Love Is In The Air” (Ljubav je u vazduhu). Ako se broji ovakva ljubav, svakako.
