Rijeke su nekome život, nekome dolari…
Za velike stvari vam ne trebaju veliki novci i planovi. Samo jaka i iskrena želja. Dokaz za to je Rok Rozman.
Za velike stvari vam ne trebaju veliki novci i planovi. Samo jaka i iskrena želja. Dokaz za to je Rok Rozman.
Istrčah mojih prvih pet kilometara iz cuga! OK, sa pauzicom, ali baš pauzicom od dva, tri minuta, ali – mojih prvih pet je tu, hej!
Nisam biolog. Ni ekolog. Ni pejzažni arhitekta. Ni ništa slično što podrazumijeva profesionalno bavljenje florom i faunom. Samo volim prirodu i učim usput.
Lipe ispuštaju sok i zbog toga kola ne mogu da parkiraju ispod lipa. Čitam i ne vjerujem. Lipe ispuštaju sok i zbog toga kola ne mogu da parkiraju ispod lipa. I to kaže neko čiji je posao zaštita životne sredine.
Iz Mostara, gdje sam odrasla, pamtim dva mirisa. Miris uglja, zbog centralnog grijanja. I miris lipa. Da, lipe me uvijek podsjete na Mostar.
Bila je u to vrijeme student i, ne sjećam se baš koji je ispit u pitanju, ali sestra me zamolila da joj pomognem oko upitnika o Podgorici – šta je to što biste pokazali posjeticima koji dođu u glavni grad Crne Gore?
Da sam u Rožaje stigla dvadesetak, do mjesec dana ranije, mogla sam da probam kajakanje Ibrom. Ali nisam.
“Jadna mala izvrnuta Crna Goro. Dno ti na vrhu stoji”. Pročitah jutros ovaj komentar na portalu Vijesti. Smiješno. I tužno.
Znate li gdje je ovo? Išla sam tako naokolo i pokazivala ljudima fotografiju travnate terase, smještene na krovu, odakle se pruža lijep pogled – istočno na Dečić i Prokletije, južno na Bulevar Josipa Broza i zapadno na dio grada preko Morače.
Nedjelja. U pet minuta do 10 sati jedino smo budni Tijana, Andrija i ja. Ja jer inače ustajem rano i kad mi se neće, jer moji psi skaču na noge i prije sedam.