“Kada o nečemu ne znamo mnogo, obično se toga i bojimo”, već u uvodnom dijelu djevojčica Đurđa, junakinja knjige “Đurđa te upoznaje sa zmijama Crne Gore”, šalje važnu i snažnu poruku. I ne, nije samo pitanje zmija – da li se zmija bojimo samo jer zapravo o njima ne znamo ništa, ili gotovo ništa. Nerijetko, ljudi se plaše ili odbijaju da prihvate upravo one pojave, ponašanja, druge ljude, jer o
Moja je majka zaljubljena u cvijeće i zelenilo, gdje god smo živjeli ona bi sadila. U jednoj su zgradi zbog toga sazvali i sastanak kućnog savjeta – da problematizuju pitanje zajedničke zelene površine, ali je sastanak otkazak nakon reakcije jednog komšije, koji je ostalima ukazao da je sramota da se uopšte i diskutuje jer neko sadi i brine o zelenilu svih u zgradi.
Pola vijeka nakon što su u svijetu zabilježena prve uspješne transfuzije krvi, osnovana je i prva transfuziološka stanica u Crnoj Gori, na Cetinju. Iz godine u godinu broj davalaca raste, mijenja se i struktura, pa polovinu davalaca danas čine oni koji krv daju nenamjenski. U Zavodu za transfuziju teže da dobrovoljno davalaštvo bude 100 odsto nenamjensko. Pred Crnom Gorom je i dostizanje preporuka Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) da četiri odsto
Kad sam poslije srednje škole riješila da studiram u Kotoru, a ne Podgorici, tata je bio protiv. Ne zato što se protivio mom studiranju, nipošto. Gušilo ga je to što smo dvije godine prije toga stigli iz rata, došli bez ičega, živjeli u stanu moje tetke, mamine sestre, i jer nije htio da njemu i mami neko prebaci da nemamo ništa, a da su dijete poslali na studije van mjesta
Laboratorijski nalaz krvi, dovoljan je da dokaže prisustvo nekih bolesti, ali nekad prođu i godine dok vas ljekar uputi da takav nalaz i uradite, pa dijagnozu dobijete i poslije 20 godina. Takav scenario dešava se sa rijetkim oboljenjima, kakav je hereditarni angioedem (HAE), rijetka, najčešće nasljedna, za život potencijalno opasna bolest. Sa tom dijagnozom, u Crnoj Gori je 40 pacijenata. Predsjednica udruženja HAE Crna Gora Marija Nikolić, imala je “sreću” da
Kad sam u novembru Vesni Bratić, tada samo univerzitetskoj profesorici, sada ministarki prosvete, nauke, kulture i sporta, na njenu poruku Borisu Dežuloviću da je đubre ustaško, poručila da “ne postoji kontekst u kojem se ‘đubre ustaško’ može opravdati. Ikad”, od jednog Nebojše dobila sam odgovor da može.
Ne sjećam se da li sam krenula u osnovnu školu, ako i jesam, bila sam možda prvi ili drugi razred, majka me poslala do trafike nedaleko od solitera dje smo stanovali, da joj kupim mislim “Nadu”. Ili neki sličan magazin. Pamtim da sam stajala ispred trafike neko vrijeme, da sam imala nekakvu dilemu bješe li “Nada”, kako “Nada”, postoji li “Nada” (kasnije sam naučila da postoji, čitala sam i ja
Moj drugar R. baš je informatički pismena osoba. Lako razumije svaki novi uređaj koji mu dođe pod ruku, njegov posao je na internetu, sve što može – on će obaviti elektronski… Ipak, nije shvatio da novu, elektronsku ličnu kartu (eLK) treba da aktivira. Da, da aktivira. Bez aktivacije, nova lična je ništa do dokument za identifikaciju. Kao ona koju koristimo godinama.
Ne treba bježati od izazova i nečeg novog, važna je lekcija koju je naučio i Čedo Čizmović, koji je život u Podgorici zamijenio za život na selu, i za četiri godine prošao put od vlasnika privatne firme do saradnika Red Bulla. Prije nekoliko dana, Čedo je pažnju javnosti privukao i autorskim projektom “Uzbrdo nizbrdo” i svojom prvom video pričom o crnogorskom selu…
Želio je da bude prva osoba sa Daunovim sindromom koja će završiti Ironman triatlon takmičenje. Sedmog novembra, 21-godišnji Kris Nikić prošao je kroz cilj i upisao svoje ime u istoriju.
