Djeco, nema plakanja! Ali im čemprese ne opraštajte
Podgoričani više i ne broje posječena stabla. Ne broje ih ni u drugim gradovima i ko zna koliko je stabala posječeno širom Crne Gore zarad nečijih interesa i hirova.
Podgoričani više i ne broje posječena stabla. Ne broje ih ni u drugim gradovima i ko zna koliko je stabala posječeno širom Crne Gore zarad nečijih interesa i hirova.
Podgorica uskoro dobija spomenik Francu Prešernu. Lijepo. I u Ljubljani je prije četiri godine postavljen spomenik Njegošu. Spomenici su, kažu, “znak dobre saradnje između država Slovenije i Crne Gore”. Ako, ako.
Nedavni Damirin poziv da napišem tekst o plastičnim čepovima i o tome zašto još nema organizovanog prikupljanja u humanitarne svrhe u Crnoj Gori nisam mogla odbiti. Malo sam pretraživala po internetu i ispostavilo se da je to ipak počelo, i to u novembru u Kotoru.
Lani sam imala plan – upisati master iz oblasti ekologije. Ali, nije se imalo para, pa sam realizaciju plana odgodila za neku drugu godinu. To što sam bila odbijena za stipendiju zbog mojih godina (tada 40) je posebna priča. Pa neka drugome ova država drži govore o podršci i cjeloživotnom obrazovanju.
Crna Gora je spremna za izmjene regulative koje bi išle u prilog planu inicijative Zero Waste Montenegro, koja je tražila potpuno ukidanje plastičnih kesa za jednokratnu upotrebu.
Proteste majki, kao novinar, pratim već neko vrijeme. Sa posljednjeg, koji je održan 24. avgusta, sam ponijela potpuno neočekivanu sliku…
Nisam se još spustila do Morače, niti bila na manifestaciji „Ajmo na Moraču“, koju i ove godine organizuje Turistička organizacija Podgorice.
Skaj je majka medvjedica, a “Bears” (“Medvjedi”) je Diznijeva priča o njoj i njenoj djeci, medvjedićima Amber i Skautu. Radnja tog dokumentarnog filma prati godinu dana života medvjeđe porodice sa Aljaske, poluostrva koje je dom na hiljade mrkih medvjeda.