40 mi je godina i ne, nikako ih ne doživljavam kao Ahmed Nurudin (“Derviš i smrt”, Meša Selimović), koji kaže da su četrdesete “…ružno doba: čovjek je još mlad da bi imao želja, a već star da ih ostvaruje”.
Pljevlja sam prvi put vidjela krajem devedesetih. Bila je zima, išli smo iz Sarajeva za Gusinje, gdje sam u to vrijeme radila kao urednik “Plavsko-gusinjskog glasa”, mjesečnika za dijasporu. Neko je u kombiju pokazao rukom prema prozoru i rekao “ono su Pljevlja”. Vidjeli smo samo maglu.
Centar za zaštitu i proučavanje ptica posljednjih dana primio je veliki broj poziva zbog ptića koji su ispali iz gnijezda. Rijetko se dešava da ptić prerano ispadne iz gnijezda, ali se ipak dešava. Više je razloga zbog kojih dolazi do ove pojve: pretjerane vrućine, guranje među ptićima za hranom – gdje neki od njih završi van gnijezda, prerano očekivanje da su spremni da polete a ispostavi se suprotno, zbog čega se
Ćemovsko polje, pored svih bioloških vrijednosti i potencijala da postane park šuma i izletište i da se njegov stepen zaštite podigne na viši novo, na žalost služi velikom broju nesavjesnih i neodgovornih pojedinaca kao mjesto za nezakonito odlaganje velike količine otpada.
