Hvala za prvu planinarsku turu, tada nisam ni znala koliko će to meni da znači. Šesnaest godina od naše prve šetnje planinama Crne Gore, tada u organizaciji Montenegro Phototrekkinga, prijatelju koji me je tada pozvao na turu, poslala sam poruku zahvalnosti.
Same žene u planini, ponosne smo lani bile moje prijateljice i ja nakon što smo prvi put same pošle u planinu, na Maja Berizdolit (1.979, Prokletije, Albanija), pa još po snijegu, a potom više puta u toku prošle godine ponavljale to, nas dvije, nas tri, ili pet, uglavnom – žene same. I onda sam u subotu, aprila petog, u planinu pošla sasvim sama.
Slovenija ima samo tri puta više stanovnika od Crne Gore, a ima 60 puta, ŠEZDESET PUTA više planinara.
Neću da kažem da mi nismo još počeli taj put, ali – mora neko jače da zakotrolja taj kamen…
Susret sa prijateljem prije 14 godina koji je Rajka Popovića i njegove sinove Dejana i Vuka tada uveo u svijet planinarenja, nedavno je krunisan usponom oca i starijeg sina na jedno od najozloglašenijih alpinističkih odredišta, sjevernu stijenu Ajgera (Eiger), 1.800 metara čiste stijene Bernskih alpa.
Osjetiti pod nogama uspon na neke od najviših vrhova, želja je i izazov za svakog planinara. Izuzetak nije ni Musala, najviši vrh Balkana i planine Rila, u Bugarskoj. Uspon na Musalu tehnički nije zahtjevan kad se organizuje u ljetnjim mjesecima. Zimi, mnogo toga zavisi od dana…
