Umro je tata. Mama je samo rekla “idi operi ono suđe”, nastavila da čisti slinu iz njegovog grla, tih dana grlo mu je stalno bilo puno, a on je već bio bez svijesti, makar smo mislili da nas ne čuje, da se sa pluća rak već raširio i da je otišao na mozak, da tata i ne zna ko je, iako mi je jednom, mislim da se to desilo, tih
Hvala za prvu planinarsku turu, tada nisam ni znala koliko će to meni da znači. Šesnaest godina od naše prve šetnje planinama Crne Gore, tada u organizaciji Montenegro Phototrekkinga, prijatelju koji me je tada pozvao na turu, poslala sam poruku zahvalnosti.
Same žene u planini, ponosne smo lani bile moje prijateljice i ja nakon što smo prvi put same pošle u planinu, na Maja Berizdolit (1.979, Prokletije, Albanija), pa još po snijegu, a potom više puta u toku prošle godine ponavljale to, nas dvije, nas tri, ili pet, uglavnom – žene same. I onda sam u subotu, aprila petog, u planinu pošla sasvim sama.
Slovenija ima samo tri puta više stanovnika od Crne Gore, a ima 60 puta, ŠEZDESET PUTA više planinara.
Neću da kažem da mi nismo još počeli taj put, ali – mora neko jače da zakotrolja taj kamen…
Susret sa prijateljem prije 14 godina koji je Rajka Popovića i njegove sinove Dejana i Vuka tada uveo u svijet planinarenja, nedavno je krunisan usponom oca i starijeg sina na jedno od najozloglašenijih alpinističkih odredišta, sjevernu stijenu Ajgera (Eiger), 1.800 metara čiste stijene Bernskih alpa.
Osjetiti pod nogama uspon na neke od najviših vrhova, želja je i izazov za svakog planinara. Izuzetak nije ni Musala, najviši vrh Balkana i planine Rila, u Bugarskoj. Uspon na Musalu tehnički nije zahtjevan kad se organizuje u ljetnjim mjesecima. Zimi, mnogo toga zavisi od dana…
