Želio je da bude prva osoba sa Daunovim sindromom koja će završiti Ironman triatlon takmičenje. Sedmog novembra, 21-godišnji Kris Nikić prošao je kroz cilj i upisao svoje ime u istoriju.
“Ljudi po svojoj prirodi mogu dugo da rade ono što vole, dok ono što ne vole ne mogu. To ima vrlo malo veze s voljom. Pa ipak, koliko god čovjek imao jaku volju, koliko god da ne voli da gubi, neće moći dugo da radi ono što mu nije po volji. A ako i uspije, to onda nije dobro za zdravlje. I zato ja nikada nikome od svojih poznanika nisam
Karolina Ilić bi, da su mediji o njoj pisali prije dvije godine, bila vjerovatno predstavljena samo kao turistički vodič. Danas, Karolina je „Baranka koja je osvojila Alpe“, „prva Baranka koja je osvojila najviši vrh Evrope – Elbrus“… i – kada u februaru osvoji jedan od argentinskih planinskih vrhova, biće druga žena iz Crne Gore kojoj je to uspjelo.
Podgorica. April. Park šuma Gorica. Grupa rekreativaca počinje prvi trening. Minut trčanja. Tri šetnje. Minut trčanja. Tri šetnje. Minut trčanja. Tri šetnje. Zajapurena lica su jedva čekala kraj. A trajalo je tek desetak minuta. Šest mjeseci kasnije, isti ti ljudi su, nakon 75 zajedničkih treninga i ko zna koliko samostalnih, prošli kroz cilj Podgoričkog maratona, istrčavši svoje prve velike trke. Ivana Gojković i Savo Mirković svoj prvi polumaraton – trku
I bi triatlon! Kao kad sam lani poslala prijavu za Podgorički maraton i zadala sebi zadatak da istrčim pet, pa ipak na kraju trčala trku na 10km, tako nekako se desilo i ovo učešće na Podgoričkom triatlonu, na Plavnici.
Rođena u Rožajama devedesetih, u porodici likovnih umjetnika, Đulija Kardović godinama uspješno radi kao frizerka u salonu koji je njen. Ali ona nije “obična” frizerka. Ona je frizerka sa bezbroj interesovanja.
“Just remember when you hit the wall, keep moving, cause you will overcome it. Move your legs. Keep saying that in your head. Move your legs. Move your legs”… Ljubavi, hvala…
Istrčah mojih prvih pet kilometara iz cuga! OK, sa pauzicom, ali baš pauzicom od dva, tri minuta, ali – mojih prvih pet je tu, hej!
U djetinjstvu sam trenirala atletiku. Možda danas ne izgleda(m) tako. Danas se sa nevjericom sjetim kako sam kao dijete od osam, devet godina, sa lakoćom istrčavala krug, dva… nekad i više, oko stadiona pod mostarskim Bijelim brijegom. Bio je to nekad Veležov, danas stadion Fudbalskog kluba Zrinjski.
