Bila je u to vrijeme student i, ne sjećam se baš koji je ispit u pitanju, ali sestra me zamolila da joj pomognem oko upitnika o Podgorici – šta je to što biste pokazali posjeticima koji dođu u glavni grad Crne Gore?
Smeće ne bacam na ulicu. Ni u more. Ni u rijeku. Ni kroz prozor automobila. Ni sa balkona, kao neki u Zagoriču, tamo gdje stanuje jedna Milica. A ni moj komšiluk na Starom i Koniku nije nekad bolji, ali hajde.
“Bila sa djecom, vidjela, uživala… SJAJNO, SVAKA ČAST… I HVALA!!!
“Momci, je li dobra ta podloga za trčanje?” “Odlična. Bolja nego ona prije”.
U životu sam selila 16 puta. Tri posljednje selidbe su samo moje, bez sestre i roditelja. Selidbe me nisu učinile super stučnjakom za nekretnine, ali sam naučila da ću u stanu koji je okrenut ka istoku ujutro imati rano buđenje, da će stan sa zapadne strane biti vruć tokom ljetnjih dana (posebno ne želim da iz dnevne sobe gledam zalazak sunca, koliko god on bio privlačan), da ako je dio
Digitalizuj.me, nevladina organizacija koja okuplja digitalnu zajednicu Crne Gore sa ciljem da promoviše nove šanse za društvene promjene i biznis u digitalnom okruženju, u oktobru će organizovati besplatnu radionicu na temu vođenja WordPress bloga.
Kada svakodnevno gledate istu sliku, teško vam je zamisliti da ona jednom može biti drugačija. Godinama živim na Starom aerodromu i, možda ne baš svakog dana, ali vrlo često prošetam psa do trim staze na Ćemovskom polju. Na trim stazi se, zapravo, zadržavam još i najmanje. Ne trčim, lijena sam. Ponekad obiđem neki krug oko staze, šetnjom. A onda idemo Vilma, moj pas, i ja dalje, u nešto što bih
