Željela sam da budem slikar, ali – pišem. I gledam svijet očima kamere. I mojih pasa. Sretna sam kad hodam bosa. Priroda je najudobnije mjesto na svijetu.
Hvala za prvu planinarsku turu, tada nisam ni znala koliko će to meni da znači. Šesnaest godina od naše prve šetnje planinama Crne Gore, tada u organizaciji Montenegro Phototrekkinga, prijatelju koji me je tada pozvao na turu, poslala sam poruku zahvalnosti.
Same žene u planini, ponosne smo lani bile moje prijateljice i ja nakon što smo prvi put same pošle u planinu, na Maja Berizdolit (1.979, Prokletije, Albanija), pa još po snijegu, a potom više puta u toku prošle godine ponavljale to, nas dvije, nas tri, ili pet, uglavnom – žene same. I onda sam u subotu, aprila petog, u planinu pošla sasvim sama.
Slovenija ima samo tri puta više stanovnika od Crne Gore, a ima 60 puta, ŠEZDESET PUTA više planinara.
Neću da kažem da mi nismo još počeli taj put, ali – mora neko jače da zakotrolja taj kamen…
Susret sa prijateljem prije 14 godina koji je Rajka Popovića i njegove sinove Dejana i Vuka tada uveo u svijet planinarenja, nedavno je krunisan usponom oca i starijeg sina na jedno od najozloglašenijih alpinističkih odredišta, sjevernu stijenu Ajgera (Eiger), 1.800 metara čiste stijene Bernskih alpa.
Osjetiti pod nogama uspon na neke od najviših vrhova, želja je i izazov za svakog planinara. Izuzetak nije ni Musala, najviši vrh Balkana i planine Rila, u Bugarskoj. Uspon na Musalu tehnički nije zahtjevan kad se organizuje u ljetnjim mjesecima. Zimi, mnogo toga zavisi od dana…
Vremenska prognoza u danima pred polazak grupe planinara iz Crne Gore u Italiju, na Dolomite, nije obećavala. Naprotiv. Sedmicu dana prije puta, sredinom septembra, Evropu, tada i Crnu Goru, pogodilo je jako nevrijeme. U ekipi, među kojima su i tri člana Televizije – Ljiljana Raičković, Gordana Miljković i Mihailo Milošević, te reporterka dnevnih novina “Vijesti”, Damira Kalač, na dnevnom nivou razmjenjivale su se informacije o prognozi. Snijeg, kiša, kiša, snijeg…
Bravo! Jedno po jedno, iz grupe od dvadesetak zaljubljenika u planine iz Crne Gore, među kojima i reporterka “Vijesti”, prolazili su završnu dionicu ferate Sokolov put, na Romaniji, gdje ih je na kraju avanture, napisano na stijeni, čekalo “bravo”.
Odgovoriću odmah na pitanje iz naslova – zavisi. Ako želiš da negdje na internetu dokažeš ko si, kao ono kad na nekom šalteru, kad ti traže, pružiš ličnu kartu, onda ti čitač nove, elektronske lične karte (eLK) treba. Čitač ti treba i ako želiš da digitalno potpisuješ dokumenta. Ako ne planiraš ništa od toga, čitač ti ne treba, a tvoju novu, elektronsku ličnu kartu možeš da koristiš kao što si
Eheej, jupi, jeeeej! Doslovno tako sam odreagovala kada su me nedavno iz Glavnog grada pozvali i saopštili o planu za uređenje dijela Ćemovskog polja u naseljima Stari aerodrom i Konik, u Podgorici. Onog dijela Ćemovskog u neposrednoj blizini upravne zgrade Fudbalskog saveza Crne Gore i fudbalskog kampa. Onog dijela Ćemovskog za koji godinama nas nekoliko dišemo i sanjamo da će jednom biti centar svemira. I eto, izgleda da stvarno radi
Uvođenje vjeronauke kao predmeta osjetljivo je pitanje. Jeste. U tom dijelu, potpuno sam saglasna sa izjavom ministarke prosvjete, nauke, kulture i sporta nedavno u intervjuu “Vijestima”, u dijelu u kojem je govorila o uvođenju vjeronauke u javne škole. Ministarka Vesna Bratić u istom razgovoru rekla je i da će, u tom pogledu (istina, i u pogledu seksualnog obrazovanja, koje ne bi bilo seksualno obrazovanje, već reproduktivno zdravlje), resor na čijem
