“Kada o nečemu ne znamo mnogo, obično se toga i bojimo”, već u uvodnom dijelu djevojčica Đurđa, junakinja knjige “Đurđa te upoznaje sa zmijama Crne Gore”, šalje važnu i snažnu poruku.
I ne, nije samo pitanje zmija – da li se zmija bojimo samo jer zapravo o njima ne znamo ništa, ili gotovo ništa.
Nerijetko, ljudi se plaše ili odbijaju da prihvate upravo one pojave, ponašanja, druge ljude, jer o njima ne znaju. I o njima prethodno i ne pokušaju da nešto nauče.
Kroz priču o zmijama, Đurđa nas indirektno uči da, prije nego strah od nepoznatog pretvorimo u fobiju i nepoznato odbacimo, sebi i onome što nas plaši pružimo priliku da se upoznamo i razumijemo.
“Đurđa te upoznaje sa zmijama Crne Gore” knjiga je za djecu, autorke Bojane Uskoković-Krvavac. Kroz priče junakinje Đurđe, čitaoci uče da nijedna zmija neće prva napasti čovjeka, da zmije nemaju uši, da ne vide boje, da zmije spavaju zimski san.
Sa Đurđom naučite da u Crnoj Gori postoji 15 vrsta zmija, a da su od svih tri vrste otrovne i da od te tri, samo poskoka možemo sresti bilo gdje u Crnoj Gori, a da šarka i šargan žive u visočijim predjelima, iznad 1.000 metara nadmorske visine.
Da ne otkrivam previše.
Kako je knjiga Bojana Uskoković-Krvavac nastala, ko je Đurđa i da li je stvarna?
“Moj brak je bio ‘paket aranžman’, uz mog supruga su ‘došle’ i zmije, kao njegovi kućni ljubimci koje obožava. Nije bilo lako za mene prihvatiti ih i naučiti da živim sa njima, pogotovu jer tad nijesam ništa znala o njima, niti sam imala bilo kakav kontakt ranije sa zmijama. Znala sam često da priđem terarijumima i da ih brojim, kako bih provjerila da neka slučajno nije uspjela da ‘se izvuče’ i pobjegne”, kaže Bojana i dodaje da je tek kasnije shvatila koliko malo zna o tim životinjama i da je njen strah od tih životinja utemeljen upravo na neznanju.
“Što sam prikupljala više informacija to me je bilo sve manje strah. Mislila sam da su sve zmije koje sam ikad srela otrovne i da sve žele da ugrizu baš mene, međutim, to je tako daleko od istine, mi na ovim prostorima imamo samo tri otrovne zmije od ukupno petnaest. Mislim da većina ljudi sa naših prostora razmišlja na vrlo sličan način, pa mi je to bio dodatni motiv za stvaranje ove knjige”, pojašnjava motive za stvaranje ove priče.
Dodatan motiv je, kako kaže, jer su knjige za najmlađe u Crnoj Gori rijetkost, a tema kojom se bavi nije dosad obrađivana, pa je u tome vidjela njen značaj u edukaciji djece.
Djeca su je i inspirisala na stvaranje ove priče.
“Nedavno me je jedna gospođa pitala ‘Da li Đurđa stvarno postoji?’ Postoji! To je jedna djevojčica bakarne kose i prćastog nosa. Njena starija sestra Đina je nacrtala Đurđu u potrazi za zmijama, taj crtež je iskorišćen za naslovnu stranu ove knjige. Đina i Đurđa su moja djeca. Srećna sam što su one glavni junaci ove neobične knjige”, kaže Bojana.
Đina i Đurđa su odrasle u kući sa zmijama i, dodaje autorka knjige, nemaju taj osjećaj straha i zaziranja od zmija.
“Ali gledajući njih sa koliko poštovanja ih tretiraju, shvatate koliko su dječije duše čiste. U toj čistoći smo nekada bili i mi, samo smo na nju zaboravili. Djeca imaju tu moć da iz vas izvuku najbolje, da vas poboljšaju. Djeca vam stalno pomjeraju granice. Oni rastu uz nas, ali i mi rastemo uz njih! Tako da je njihova uloga u procesu nastajanja knjige bila ključna, jer ova knjiga jeste nastala iz mog ličnog entuzijazma, ali prevashodno za nju je zaslužna ljubavi prema djeci”.
Blog kao prozor za dušu
Na knjizi “Đurđa te upoznaje sa zmijama Crne Gore” Bojana je radila godinu dana. Prije toga pokrenula je i blog www.bobauskokovic.com. Na blogu objavljuje priče o roditeljstvu, putopise…
“To je jedna od dobrih stvari koje su nastale kao posljedica pandemije i izolacije. Pišem mnogo duže od toga. Pisanje je u početku nastalo kao neka vrsta lične terapije i ‘čišćenja’. Meni kao čitaocu mnogo nedostaju priče o jednoj sasvim običnoj ženi i njenoj svakodnevnici, o problemima sa kojima se ona susrijeće, iskrene bez filtera i uljepšavanja, upravo to želim da postignem sa svojim blogom”, kaže.
Posebno to, dodaje ona, fali ovdje “našim” ženama.
“Uključujući i mene, naravno, mi smo taoci sopstvene sredine, i u kontinuitetu težimo ‘savršenstvu’ koje nije prirodno. U Sibiru na svojim kućama prave fortočke. To su prozori određenih dimenzija, napravljeni tako da provjetre prostoriju, ali da je ne rashlade. Takav jedan ‘prozor’ na duši pravim sebi dijeleći svoje priče sa drugima“, pojašnjava ona, uvjerena da dolazi vrijeme u kojem će ljudi, kako kaže, težiti prirodnosti i čistoći duše.
“Zato bi i trebalo više da gledamo u svoju djecu i učimo od njih”, poručuje Bojana.
Ja bih nas samo vratila na početak i prvu rečenicu iz knjige “Đurđa te upoznaje sa zmijama Crne Gore”: “Kada o nečemu ne znamo mnogo, obično se toga i bojimo”.
Ne dozvolite strahovima da stanu na put znanju. O vama. I drugima.
Prvo izdanje knjige “Đurđa te upoznaje sa zmijama Crne Gore” štampano je uz podršku Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori. Knjiga zasad nije komercijalno dostupna. Za više informacija, kontaktirajte autorku