Kombinat u kojem se grade nova javna riječ i sistem vrijednosti

Kombinat u kojem se grade nova javna riječ i sistem vrijednosti

Ništa me ne raduje kao kvalitetan sadržaj, koji je – svoj. Originalan. Uvijek u učionici, kad tokom obuke na kursevima računara dođemo do lekcija o internetu, ispričam svoju priču, zašto pišem blog – iako već dvije decenije pišem i za dnevne novine. Jednostavno – treba mi mjesto gdje sam potpuno i samo ja. Od početka, do kraja. Na svaki način koji vam pada na pamet.

Često se našalim i da bih, da sam kojim slučajem rođena u neko drugo, vrijeme bez interneta, vjerovatno bila među onima koji su stvorili internet, jer – kako bih se drugačije čula sa ljudima širom svijeta i kako bih inače stvorila prostor koji je samo moj, da kažem šta me muči, šta želim, o čemu razmišljam, kako bih podijelila ideje, priče o ljudima, sjajnim inicijativama…

Ništa me ne raduje kao vrijedni ljudi, koji stvaraju svoje svjetove, a koji su opet dio jedne veće slike. Takav je Portal Kombinat – “Kombinat javne riječi”, kako stoji kratak opis na njihovoj Facebook stranici.

Njegovi osnivači – Aleksandar Novović i Damjan Spasojević Spaske (Aco insistira na da ide i nadimak), ušli su u ovu priču sa ciljem da formiraju kvalitetan sadržaj i da okupe što više ljudi koji sa njima dijele istu viziju.

“Neki se i nisu pretrgli, iako im po cijeli dan visimo za vratom. Planovi su da postanemo ozbiljan portal, stanica za kulturno i medijsko osvježenje, a za to će nam biti potreban novac koji pojma nemamo kako da nabavimo”, kaže Novović, autor i jedan od urednika portala.

Politikolog i baštovan sa Mareze, govori i o tome zašto “Kombinat”, zašto još jedan medij u moru medija, o novinarstvu u Crnoj Gori danas… 

Aco Novović

SKITANJA: “Kombinat” – zašto, zašto taj naziv i zašto portal?

AN: Pa htjeli smo da portal bude jedan lijevi narativ koji je danas sve rjeđi i kod nas i u svijetu, a opet, narativ kojem se ne dozvoljavaju “odstupanja” u skladu sa vremenom. Htjeli smo lijevo, nostalgično, ali i inovativno, radno.  Kombinati su bili nešto moćno, nešto što ne staje, konstantno produkuje… a nisu ih izgradili nikakvi investitori, nikakve ekspertske formule – izgradio ih je narod – onaj isti koji je vjekovima bio zaboravljen, ugnjetavan. Industrijski i poljoprivredni kombinati u Jugoslaviji su dizali društvo iz ratnog pepela i izgradili zemlju, nahranili mnoga usta. E pa ovo je nešto na tom fonu – želimo da gradimo i izgradimo tu novu javnu riječ, novi narativ i sistem vrijednosti.

“Kombinat” je isto tako kompleks više fabričkih postrojenja u jednoj moćnoj cjelini, što smo i mi htjeli da postignemo učestvujući u javnom govoru, ne želeći da odvojimo politiku od kulture, ekologiju od svakodnevnog života, pristojnost od borbe… Kako smo već u jednom od uvodnih tekstova rekli – želimo da prerađujemo često banalni repromaterijal javne riječi u najfinije legure javnog izraza.

SKITANJA: Je li teško izboriti se za svoje mjesto u moru medija danas?

AN: Naravno da jeste teško, ali je isto tako diskutabilno ko i šta su mediji kod nas. Za mnoge možemo reći i da nisu mediji, pa tako bi se naša borba u medijskim vodama više odnosila na borbu sa sopstvenim potencijalima, mogućim ograničenjima. Ipak, nismo klasičan medij, koliko otvorena medijska platforma koja omogućava uliv novih tema, novih načina promišljanja i interpretiranja. Mjesto na kojem postoji prostor za glas i misao koji se manje čuju. U tom smislu imaćemo i mi neko naše, manje popularno, mjesto.

SKITANJA: Da li biste i šta mijenjali na medijskoj sceni u Crnoj Gori danas?

AN: Cijeli narativ današnjeg javnog govora je spreman za generalno restartovanje. A prije svega simptom zastaralog i urušenog sistema vrijednosti – banalnost javne riječi. Vrijeme je da se promijeni iščašeni narativ koji ne može da prepozna novo značenje, niti da ga proizvede. Sve se vrti oko nekoliko fraza i obrazaca. Koja god da je vijest, ako nije dovoljno popularna, jestiva, mora da se požuti, da se sažvaće za prosječnog čitaoca. Tome, da napomenem, nisu krivi ni današnji mediji, ni današnji građanin, već je u pitanju jedan duži kontinuitet srozavanja ideja, zakulisni interesi elita i obrasci klijentelizma.

Otud nemamo čitalačku kondiciju, nemamo snage, ali ni vremena da nešto promislimo drugačije, da stanemo na loptu. Jednostavno, godinama smo se zabarikadirali svako u svoj rov koji je vremenom postao naš cijeli svijet i odatle ne mrdamo. Bilo bi dobro izaći iz te tegle u koju se zatvaramo i doživjeti onaj teški, ali emancipatorski, izlazak iz Platonove pećine. Da shvatimo da možda naši stavovi jesu dokaz naše kičme, ali realnost ima sasvim druge planove za nas.

SKITANJA: Koje su teme u fokusu vašeg interesovanja…

AN: Teme su bukvalno fenomeni, strukture i značenja, a ne svakodnevni “timeline’ sa svojim različitim i neuhvatljivim oblicima. Dakle, fenomenološka obrada društvenih, političkih i kulturnih pojava koje želimo da osvješćujemo i seciramo. Naravno, ekologija sa svim pomenutim aspektima ima jedan poseban položaj u našem narativu. To je prostor na kojem će se voditi sve bitke za budućnost društva: od egzistencijalne, preko političke, do onih još neidentifikovanih segmenata ljudskih prava čija su kršenja u najavi.

Iz pomenutih oblasti, dakle, bilo da je politka, kultura, ekologija u pitanju, naše teme su one koje se kriju iza ugla, one koje ćute oni pametni koji “popuštaju” drugima. Teme koje nisu popularne, koje zahtijevaju vrijeme i želju za emancipacijom i edukacijom.

Bašta na Marezi, Foto: Bašta Ekologika

SKITANJA: Šta želite da postignete, ko je vaša publika?

AN: Želimo da ponudimo jednu novu vrstu čitanja, a time novi narativ kroz koji će nastajati nova javnost. I tu misiju oblikujemo različito od rubrike do rubrike. Želimo da serviramo onaj odabir iz javne riječi koji nije toliko popularan.

Interesantno je da, nešto što mahom svi preletimo, možda ima najviše upotrebljivih podataka iz stvarnosti. Na primjer rezultati raznih istraživanja, ili otkrivene šeme pranja novca… sve su to teme koje, ako nisu dovoljno žute i prilagođene uljuljkanom čitaocu – nezanimljive. A fundamentalne.

S druge strane, imamo dramu na medijskoj sceni koja se pretvorila u repliciranje parola. Parola na parolu, fraza na frazu, galama na galamu. I to jeste interesantno zaista, dramaturški medijski narativ, zapleti i raspleti. Ali čovjek koji to čita je svakog dana napet, sa repetiranim stavovima, kratkim fitiljem… kao da će svijet prestati poslije pročitanog članka. E to za početak želimo da promijenimo.

Mi našeg čitaoca i saborca ne želimo da silujemo brzinom vijesti iz svakodnevice. Na našem portalu, čitalac je smiren, uzemljen. Ima vremena da zastane, razmisli, i ako valja sadržaj pročita ponovo. Može, ako hoće i da popije taj ozloglašeni “dojč”. Jer “dojč” je posljedica velike praznine koja je nastala u tridesetogodišnjem beznađu, daleko od demokratije, zdrave javne riječi, pluralizma. E danas, mi želimo da podmetnemo novi narativ i serviramo ga, ako treba uz “dojč”. Iz tog prostora čupamo i vraćamo mnoge kvalitetne ljude nazad, u epicentar dešavanja.

Ne želimo da okupimo određenu publiku, želimo postojeću da mijenjamo, da je napravimo zahtjevnijom, više kritičkom, pronicljivijom i senzitivnijom na novu epohu koja dolazi. Konkretno, politika i društvo kakve poznajemo polako jenjavaju, dolaze novi problemi, novi interesi, bliži pojedincu i njegovim afinitetima. Želimo javnost spremnu na tu realnost.

SKITANJA: Ko su autori “Kombinata”, da li ste otvoreni za nove ljude i da li da vam se jave?

AN: Trenutno je nekoliko ljudi aktivno na portalu, pored Damjana (Spasojevića) i mene, dio “Kombinatove” gerile su i naš guru Hanja Marović,  danas kapitalista u pečalbi, koja ima mnogo ideja i iskustva u oblasti novinarstva; Jovana Petričević, mlada snaga novinarstva na koju itekako računamo, ali i momci koji su, bilo da su na mediju ili na ulici uvijek dizali glas za pravdu i bolje društvo – Nikola Grdinić, urednik bez porfelja, Milovan Marković, “Rastaman piperski”, i Aljoša Turović, nepopravljivi socijalist romantik.

Naravno da smo otvoreni za saradnju sa ljudima, za nove ideje. Dobrodošli su kako autorski tekstovi, tako i saradnici. U fazi smo stvaranja redakcije koja itekako nedostaje i imamo na umu da se radi jako.

SKITANJA: Među autorima prepoznajem “lica sa ulica”, ljude koji su se proteklih godina na ovaj ili onaj način borili za bolju Crnu Goru. Jesi li zadovoljan kako se to “ulično” iskustvo pretače u priče? I, može li se kroz pisanje stvoriti bolje društvo u Crnoj Gori?

AN: Kroz pisanje se mogu stvoriti temelji za bolje društvo, ali samo pisanje opet mora da se pretoči u praksu, da djela potvrde riječi. Tako se stvaraju novi horizonti i tako se dokazuju nove vrijednosti.

Autori jesu lica sa ulica i ljudi koji su konstanto blizu žiže dešavanja; ljudi koji proživljavaju svaki momenat crnogorske društvene i političke zbilje. Neki su iskusniji u pisanju, neki manje, ali zajedno oblikujemo tu novu ideju koja je rasuta u svima nama i vidjećemo kako će izgledati za koju godinu.

Inače, sve je sjajno počelo, desila se sinergija i entuzijazam i prije nego što smo mi očekivali. Javljali su se ljudi iz dana u dan, neke smo i mi vukli za rukav i sada možemo da kažemo da imamo više od desetak ljudi koji su učestvovali u radu portala, a još toliko koji su podržali naš rad savjetima, komentarima, izjavama i svojim vremenom.

Nadam se da ćemo vremenom napredovati, pogotovo autorski, pa da će čitalac imati privilegiju da danas odluči da pročita jedan tekst umjesto nekoliko žutih vijesti i to će biti njena/njegova doza javne kulture za taj dan. Zajedno sa našim čitaocima ćemo porasti i stvarati i dijeliti jedan novi javni prostor.

Aco i supruga Kristina prije šest godina na Marezi su, na privatnom imanju, oformili prvu crnogorsku urbanu baštu “Bašta Ekologika”. U međuvremenu, u saradnji sa njihovom upravom, uspostavili su i dvije školske bašte, u Podgorici i Ulcinju.

SKITANJA: Koliko ste, ti i Kristina, dosadašnjeg iskustva iz permakulture, projekata uspostavljanja socijalnih i vrtova u školama… unijeli u ovaj projekat, da li postoje iskustva koja će vam koristiti dalje, kad je u pitanju rad na ovom portalu?

AN: Naše/moje glavno iskustvo u oblasti ekologije i održivosti bila je zapravo višegodišnja praksa na terenu, takav način života i na osnovu toga anticipacija potreba i izazova sa kojima će se suočiti društvo. Mogu reći, da i u oblasti medija i političkog uređenja društva imamo isti kurs. Međutim, što se ekološkog angažmana tiče, našim načinom rada u kojem se ne prilagođavamo konkursima i donatorima, mi smo dostigli limit u ekološko-aktivističkom sektoru. Radili smo i radimo ono što vidimo da je potrebno crnogorskom društvu i nama lično, a ne ono što donatori ili NVO sektor utvrde kao trend.

Ekologiji u Crnoj Gori predstoje dječje boginje populizma, površnosti, kliktivizma i dugog traženja rješenja. Ono što smo do sada radili u okviru eko sektora radili smo na način što smo prenosili lično iskustvo i životni stil na druge. Međutim, to je sve bilo na dobroj volji i entuzijazmu, a više nemamo luksuz da na taj način ustupamo svoje vrijeme i energiju. Mi nastavljamo isti način života, ali ne više u javnom domenu, već u okviru naših privatnih života.

SKITANJA: Šta sa baštom, da li nastavljate rad – u svojoj ili negdje drugo?

AN: Bašta će uvijek biti živa jer to je, kako sam rekao, naš način života. Do sada smo uspjeli i da je dijelimo sa drugim ljudima i raširimo ideju tog načina života i promišljanja, kako privatnog tako i javnog prostora. Što se budućeg rada tiče, zavisiće od naših materijalnih mogućnosti i drugih faktora koji bi usmjerili naš angažman. Možda budemo dio neke druge bašte, možda opet u našoj napravimo neki novi kocept, ali to, za sada, ne zavisi samo od nas.

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.