Ima dana kad mi se ne radi ama baš ništa. Premještala bih se samo sa kreveta na krevet i prebacivala TV program sa jednog na drugi kanal. OK, TV nemam godinama, pa to otpada. Ali, baš ima dana koji samo tako dođu i prođu. Prazni.
Na sreću, češći su i draži mi oni dani kad sam puna elana i kad iz svega želim da čujem i naučim nešto novo, da od toga porastem. To su dani kad i film mora da me “digne”, pa uživam u omiljenim žanrovima – dokumentarcima ili filmovima koji su zasnovani na istorijskim i stvarnim događajima. Kako da film inspirisan nečijim životom bude loš?
Još ima onih koji su zapamtili da sam trčala. Ne znam da li znaju i da sam prestala. Ne brojim ona tri kilometra od prije neko veče. Kad pređem deset – javiću. Ali, dok tijelo pripremam da se vrati u formu – šetam. I pređem 15, pa i preko 20 kilometara dnevno. Pošto su to najmanje dva, tri sata svakog dana mog života, tražila sam nešto što će da to vrijeme i kvalitetno ispuni. Nekad da me samo zabavi, a češće, jer to me baš raduje, da čujem i naučim nešto novo.
Tokom jedne od tih dugih šetnji Goricom, sretnem neke drage ljude i, dok skidam slušalice, pita me jedan od njih – šta slušam.
“Podcast”.
“Što ne slušaš muziku, ko još sluša podcast”?
Nisam odgovorila ništa. Ali, stvarno uživam u tim sadržajima, vjerovatno jer su (uglavnom) neformalni, jer imam priliku da neke ljude upoznam u potpuno drugačijem svjetlu, da čujem od njih i o njima priče kakve mediji o njima obično ne pričaju. A to je negdje i moj motiv za pisanje bloga – da sam potpuno i samo ja. I kad pričam priče o drugima.
Pa – šta je podcast, ko su autori podcasta u Crnoj Gori, zašto su birali taj format, koji su njihovi motivi za takav izraz?
Šta je podcast
Meni najbliži opis podcasta je da je to format nasličniji radio emisiji, može biti audio, danas sve češće snimaju se i video podcasti, a svi su za slušanje i gledanje dostupni na internetu – ili na podcast platformama, platformama za postavljanje audio sadržaja, ali i na YouTube servisu, Facebooku… zavisi kako ga spakujete.
Poput blogova, i podcast toliko sjajno daje slobodu autorima da govore na sve moguće teme, da o njima otvoreno diskutuju sa gostima… Iz nekog neobjašnjivog razloga, ti gosti su daleko zabavniji u podcastima, nego kad o njima slušate u medijima. Nekako su autori podcasta bolji domaćini. Neformalni, teme posmatraju široko, postavljaju manje očekivana pitanja…
Da je tako, potvrđuje i nedavno završena treća sezona podcasta čiji su autori Igor Majer i Vlado Perović.
Igor i Vlado – da vi rečem…
Igor i Vlado snimili su prvi podcast početkom prošle godine. Igor je prethodno pisao blog, ali je, kaže, bio lijen za takav format. Dodatno, trebao mu je neko da ga “gura”. I tu “ulijeće” Vlado. Vlado je sportski novinar, Igor i on sarađuju godinama, pored ostalog, i kroz organizaciju triatlon takmičenja Ocean Lava Montenegro i Blacklake Extreme Triathlon Montenegro.
U šali često i u epizodama kažu kako snimanjem podcasta žele da nešto ostave djeci, “ako nam se sjutra nešto desi”.
Počeli su sa audio formatom – jedan mikrofon, njih dvojica. Lutali su sa dužinom – da li da emisija traje 10 minuta, 15… Prva epizoda trajala je cijelih 60.
“Svi su nam prognozirali kraj i prije početka”, kažu danas.
Tema te prve epizode bila je volontiranje – Igor kao organizator sportskih takmičenja često angažuje volontere, a Vlado je, kao pomoć u organizaciji, u prilici da sa tim ljudima često sarađuje.
“Ta emisija je i danas jedna od naslušanijih”, pričaju oni.
Prve dvije sezone Igor i Vlado bili su jedini glasovi i lica podcasta. U trećoj počeli su da pozivaju goste. I tu možda i najbolje dolazi do izražaja ta razlika kad i neku poznatu ličnost u goste pozove neko ko radi podcast u odnosu na razgovore koje čitate, slušate i gledate u medijima.
U podcastu, atmosfera u kojoj se sve odigrava čestoje potpuno neformalna, ljudi su slobodniji u izrazu, sve zvuči kao da ste sa najboljim društvom u kafani ili na kućnoj sjedeljci.
Uhvatim sebe baš često kako se glasno smijem dok idem ulicom i slušam.
“Ljudi su vrlo često iskreni i neke stvari kod nas pričaju prvi put, ne zato što smo mi neki strašni novinari i voditelji, nego ljude jednostavno niko nije pitao nešto što oni smatraju da treba da izjave”, kaže Vlado.
Igor kao primjere navodi košarkaša Nikolu Ivanovića, koji je govorio o odnosu sa menadžerom, Dejana Dedovića Dedduha iz klape “Who See” koji je kod njih u podcastu najavio novu pjesmu, Darko Ivanović govorio je o konceptu regionalne verzije “Robin Huda”, o temama prve tri emisije…
“Šalim se često i kažem to oni govore jer znaju da nas niko ne sluša, a sa druge strane itekako znaju da ljudi koji treba da čuju, čuju te poruke”, kaže Igor.
Jedna od meni omiljenih epizoda “Igor i Vlado podcasta” je ona u kojoj je gošća Hristina Popović – majka, glumica, sportista…
Zašto baš ta? Evo djelić priče sa njom i o njoj. Hristina je, ispričala je Igoru i Vladu, počela da trči kad je zamolila majku da pričuva njenu kćerkicu, da bi imala neki sat, dva tokom dana samo za sebe. Majka je rekla OK, može. Od 6.00 do 8.00 sati ujutro. I šta čeljade da radi nego da prihvati, izađe rano ujutro na ulicu.
Šetnje su prerasle u trčanje, trčanje je dovelo i do Ocean Lave u Kotoru, gdje su se zapravo Igor i ona upoznali… A pela je Hristina i Kilimandžaro…
Da ne otkrivam previše.
Podcast koji su Igor i Vlado izdvojili za slušanje je epizoda sa Milevom Seratlić, u kojoj su govorili o značaju komunikacije u doba korone. Nakon njihe emisije, na temu su, kažu, sedam dana kasnije počeli da govore i u drugim medijima i ta epizoda pokazala je uticaj formata kakav je podcast.
Igor i Vlado nedavno su snimili i posljednju epizodu treće sezone i gostovanjem fudbalera Borisa Cmiljanića, “prvog Bjelopoljca u podcastu, ikad”, oprostili se sa publikom do jeseni. Nije isključeno da neće snimiti i neko ljetnje izdanje. Pssssst.
“Igor i Vlado podcast” možete pratiti na YouTube servisu, na Soundcloudu, dostupni su i na podcast.rs, a sadržaj koji kreiraju dostupan je i na Portalu analitika.
Sve što je mene interesovalo Igor i Vlado snimili su u audio formatu, pa poslušajte:
Naknadna pamet
Autor podcasta Naknadna pamet je Milovan Marković (uključi se ponekad i moja sestra, ali to nije razlog što je “Naknadna pamet” dio ove priče. Stvarno).
Glavne teme podcasta su ekologija i zaštita životne sredine.
“Ali ne bježimo i od od drugih tema koje se tiču društva, kao što su svaki vid građanskog aktivizma, politika, život, kultura, perspektiva mladih, ekonomija”, kaže Milovan.
Možda naziv podcasta i najbolje opisuje poruke koje autor želi da uputi javnosti.
“Naziv ‘Naknadna pamet’ došao je slučajno. Međutim, skroz se uklopio u ideju i koncept onoga što je ideja i vizija podcasta. Prije svega, zato što društvo u kojem živimo misli najčešće tom pameću, onom koja dođe kasno, onda kad se procesi koji su od značaja za progres i razvoj društva – završe”, kaže Milovan.
Podcast je počeo baveći se temama na nivou Crne Gore i sadržaj je emitovao na Facebooku i Mixcloud platformi. Već neko vrijeme, Naknadna pamet sluša se i na internet radiju Sun, u Srbiji.
“Ljudi koji uređuju i vode Sun prepoznali su sadržaj koji treba njihovom mediju, zato smo vrlo lako uspostavili saradnju. To je i omogućilo da ovaj podcast, koji je nekad trajao do 10 minuta, preraste u pravi radio-show, propraćen dobrom muzikom”, kaže Milovan.
Privatno, on najviše sluša rege, vjeruje da muzika mora biti društveno angažovana, pa i u emisiji pušta sve vrste alternativnih pravaca – rege, rok, hiphop, hevi metal…
“To su pjesme koje se uvijek nadovezuju na temu”, poručuje.
Ovdje je jedna od epizoda u kojoj sam i ja “mudrovala” o odlaganju otpada:
Društveni problemi Crne Gore
Rođen u Nikšiću, ekonomista dr Nikola Perović godinama živi u Dubaiju, gdje je univerzitetski profesor.
Skoro deset godina piše blog Socijalna patologija – kako kaže, praktični vodič za društvene probleme. Već neko vrijeme radi i podcast “Društveni problemi Crne Gore”.
“Podcast sam započeo kao substitut za moj blog socialpathology.net, kako bih nastavio da građanski utičem na teme koje su mi specijalizacija – ekonomija, biznis, edukacija, društveni problemi. Od 2011. sam pisao o mnogim temama, ‘Vijesti‘ su objavljivale mnoge od mojih stavova, pa vjerujem da je podcast komplementaran takvim aktivnostima”.
U nekoliko posljednjih epizoda, Nikola govori o biznisu nakon epidemije novog koronavirusa, o tome kako povećati izvoz, zašto je važan održiv marketing, kako se preduzetništvom i svojim snagama boriti protiv siromaštva…
“Umjesto da jačamo prednosti bilo koje ideje, mi smo kao društvo fokusirani isključivo na slabosti – nemoj, mi smo mali…”, kaže on, pored ostalog, u epizodi u kojoj govori o preduzetništvu…
Sve što snima, blisko je onome što jesu teme njegovog bloga, a Nikola se, kako kaže, trudi i da bude aktuelan.
Onima koji žele da se oprobaju kao autori, poručuje da je važno da je podcast koji rade – iz oblasti iz koje imaju znanje.
“Ali i strasti, jer bez strasti nema smisla“.
Sve po spisku
Stefan Đukić, Tomaš Damjanović, Mićun Milatović, Nebojša Babović, Đorđije Malović, Miloš Pečurica i Nebojša Kasalica – domaćini su podcasta “Sve po spisku”. Ne uvijek svi, rotiraju se.
Dinamično internet druženje, koje potraje i preko dva sata, u odnosu na prethodne, razlikuje se po tome što ide uživo na YouTube servisu. Tako pored domaćina i gostiju, u kreiranju sadržaja učestvuju slušaoci i gledaoci komentarima.
“Sve po spisku” pokrenut je nedugo nakon što je Vlada, kao mjeru protiv širenja novog koronavirusa, odlučila da objavi spiskove lica kojima su određene mjere samoizolacije.
“Pošto je spisak arhetip crnogorske društvene zbilje i uvijek ‘postoji neki spisak’, ime je došlo prirodno. Naravno, izraz sve po spisku treba gledaoce/slušaoce da uputi da u emisiji neće biti ‘svetih krava’ i da pričamo iz glave, ono što nam je na pameti”, kažu autori.
Lijepo objašnjavaju i sve prednosti podcasta u odnosu na druge formate.
“Podcast je moderna forma koja prkosi tradicionalnim koncepcijama i omogućava, što tehnički, što sadržajno, da se pruži nešto novo publici… Forma je slobodna, komotnija, nema vremenskog ograničenja trajanja i može se pružiti svima koji učestvuju – bili oni gosti ili stalni akteri, dovoljno prostora da se iskažu… Takođe, podcast omogućava snimanje preko interneta, te u njemu učestvujemo u različitim gradovima i nismo ograničeni potrebom za skupim studiom, putovanjem ili usklađivanjem rasporeda“.
Razlog zašto su ušli u podcast je, kažu, prost – želja da se ponudi sadržaj koji je nov, lišen bilo kakvih svrstavanja i koji nema “šefa” kome mora da odgovara.
“Jedino smo odgovorni sopstvenoj savjesti i svojim ličnim afinitetima. Takođe, vjerujemo da i u Crnoj Gori i u regionu, sa kojim dijelimo jezik, postoji veliki broj ljudi koji imaju šta da kažu i kojima treba dati priliku i platformu preko koje se mogu istaći”, kažu autori.
Neke ljude iz “Sve po spisku” ekipe pamtim po konkretnim akcijama – Stefan je jedan od čempresara iz Bara, Nebojša Babović član je ekipe “Luka Berane“, koja se, pored ostalog, borila za uređenje deponije Vasove Vode…
I dalje, svi zajedno, kroz podcast pretresaju društvenu i drugu zbilju Crne Gore. Da je tako, poručuju i sa naslovnice podcasta, za koju su iskoristili fotografiju na kojoj su, usred epidemije novog koronavirusa, medicinari u Nikšiću aplauzom dočekali predsjednika Mila Đukanovića – “čija je partija nekoliko dana prije toga odbila da im poveća zarade.
“To je slika i prilika društva u kom živimo. Ipak, to ne mora biti slika našeg društva u budućnosti. Svako naše bavljenje društvom treba da nas gura u tom pravcu, gdje se u političare ne gleda kao u bogove, već kao u službenike. Medicinari, a i svi drugi, treba da shvate da je Milo tu zbog njih, i da on treba njima da se klanja (nakon što im obezbijedi platu koju zaslužuju), a ne obrnuto. Tako smo se i našalili sa tom slikom, ubacili fotografije redovnih članova podcasta koji se rotiraju”, objašnjava Stefan.
Pored njih, tu su filozofi Hegel i Hajdeger – oni, kaže, treba da asociraju na obrazovne afinitete Stefana i Tomaša, ali i ilustruju “povremene izlete podcasta u ‘tvrđe’ obrazovne tematike, i blago depresivan narativ”.
Na ilustraciji su i Betmen, ili Profesor u Casa De Papel, koji pokazuju drugu stranu koju “Sve po spisku” obrađuje – pop kulturu, aktuelnosti.
“Vještina podcasta je upravo u tome – da spoji opšte teorijske teme sa trenutnim, aktuelnim i zabavnim. Uspješan podcast ima sve to, uspješan podcast je i tužna zbilja te slike, i šala fotomontaže, i teorija Hegela i pop kultura Betmena”, kaže Stefan.
Meni omiljena epizoda “Sve po spisku” je ona u kojoj je gošća Maša Elezović. Nikad nisam slušala nekog ko tako pitko priča o međusobnom odnosu različitih ugroženih grupa u društvu, jeziku uopšte i onom rodno senzitivnom, feminizmu… Preporučujem!
Još jedna preporuka je i epizoda u kojoj je gošća glumica Katarina Krek:
Dekodiranje
Još jedan podcast iz Crne Gore – Dekodiranje, projekat je Organizacije KOD.
Cilj je, kažu, graditi prostor za stručne stavove, odakle će javnosti imati priliku da čuje životna i profesionalna iskustva onih “od kojih se ima šta čuti – i naučiti”.
“Ideja je da konačno počnemo da nadograđujemo iskustva jedni drugih i promovišemo dobre prakse – da tako gradimo put ka opštem dobru i ka stvaranju učinkovite i solidarne zajednice”, kažu iz KOD-a.
Gosti Dekodiranja, pored ostalog, dosad su bili novinar Saša Radović, biolog Vuk Iković, aktivista za prava Roma i Egripćana Elvis Beriša, epidemiološkinja Milena Popović Samardžić, Miloš Vuković (Fidelity Consulting), inženjerka permakulture Aleksandrina Vujačić…
Svi oni govore na teme koje godinama muče crnogorsko društvo, ali kako je jedna od aktuelni(ji)h ona koja se tiče prostora i gradnje zgrade navr’ zgrade u naselju Ljubović, u Podgorici, preporučujem razgovor sa arhitekticom Biljanom Gligorić (Expeditio):
Šta vam treba za podcast
Savjeti na pitanje šta vam treba za jedan podcast idu od toga da treba uložiti mnogo novca, svakako – ako je u pitanju želja da se radi ozbiljnija produkcija… do onog da izaberete neku besplatnu platformu, kao što je slučaj sa podcastom Nikole Perovića, koji je izabrao Anchor.
“Sugerisao bih uvijek korišćenje platformi, koje ne samo da omogućavaju produkciju, već i postprodukciju – jednostavnu distribuciju i širenje preko socijalnih medija prvenstveno”, kaže on.
Sa malo su počeli i Igor i Vlado – prvo je to bio samo audio, u drugoj sezoni uključili su i kameru, a u trećoj već imaju i osobu koja snima i montira sadržaj…
“Sve zavisi od toga koliko ste spremni da uložite i šta želite sa tim podcastom…”, kaže Vlado.
Nije jednostavno, ali – probajte
Igor preporučuje i da se u podcastu oprobaju svi koji imaju da kažu nešto vrijedno slušanja, ali upozorava da nije tako jednostavno biti kreativan, dosljedan.
“Teško je crpiti inspiraciju. Otkad smo počeli, nikad nismo došli do toga da nemamo ideju. Neke emisije su bolje, neke su manje dobre, ali smo uvijek zadovoljni onim što proizvedemo. Uvijek smo zadovoljni kad ljudi i poslije nekoliko mjeseci ispričaju neku našu foru”, kaže.
Stefan iz “Sve po spisku” nada se da će podcasta biti sve više:
“Da ćemo imati poplavu autorskog sadržaja koji će omogućiti da svi imamo zdraviju scenu u Crnoj Gori, da učimo jedni od drugih, da stremimo boljem. Mislim da je ovo polje neistraženo za sve nas i da će nas biti sve više”.
Još neke preporuke za slušanje
Pored ovih nekoliko podcasta iz Crne Gore, ovih dana slušam i Agelast, podcast Galeba Nikačevića. Za početak, preporučujem epizodu u kojoj je gošća Aleksandra Nikšić, urednica BBC na srpskom i epizodu u kojoj je gost Duško Ćirović, vanredni profesor na Biološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu i stručnjak za karnivore – vukove, šakale, medvjede i riseve…
Milovan iz “Naknadne pameti” za slušanje preporučuje Ekopod, podcast portala Ekoblog.info.
Stefan iz “Sve po spisku” preporučuje podcaste Joe Rogan Experience, The Jimmy Dore Show, politički podcast o američkim zbivanjima koji vodi istoimeni komičar, System Update novinara Glena Grinvalda…
Preporučuje i neke autore iz Srbije – Pokretači Srđana Garčevića, Kefalo, koji između ostalih vodi Miloš Đekić i Dopisi iz Diznilenda, koje vode Miljan Tanić i Nemanja Paleksić.
Igor, pored ostalog, preporučuje Naš biro, čiji su autori Ivan Zeljković i Marko Joka, koji su i kumovali onom što je danas Ivan i Vlado podcast…
Vlado kaže sluša svašta, jer “podcast može da bude jedna fina razbibriga“.
“Skineš ga u nekom mp3 formatu, staviš slušalice i bude odličan partner za šetnju, trčanje… A nikad ne znaš šta možeš da čuješ pametno i da to nešto pametno može da ti preoblikuje život“.
Eto zašto ja slušam podcast…
