Plastični čepovi za bolji život osoba sa invaliditetom

Jedna od akcija OŠ "Knez Lazar" iz Lazarevca, Foto: osknezlazar.com

Nedavni Damirin poziv da napišem tekst o plastičnim čepovima i o tome zašto još nema organizovanog prikupljanja u humanitarne svrhe u Crnoj Gori nisam mogla odbiti. Malo sam pretraživala po internetu i ispostavilo se da je to ipak počelo, i to u novembru u Kotoru.

Već dvije i po godine skupljam plastične čepove za nekoliko organizacija osoba sa invaliditetom na teritoriji Srbije. Počelo je tako što sam na Radio Beogradu slušala jednu ženu koja je oduševljeno pričala kako često pokupi čep na ulici. To mi se svidjelo, pa sam počela da radim isto to. Kad vidim čep na trotoaru ili na poljani, uzmem ga komadom maramice ili kesicom. Ako ima zemlje, malo ga isperem i ubacim u kesu za čepove. Priroda je čistija, napravila sam koji čučanj više, što je zdravo. Prikupiće se i više čepova, a što je najvažnije, pomoći će se djeci i odraslima sa invaliditetom.

Poznato je da su mnoge takve porodice ekonomski veoma ugrožene, da često samo jedan roditelj radi (najčešće otac), a da se države na prostoru bivše Jugoslavije krajnje maćehinski odnose prema svojim građanima kojima je potrebna pomoć. Ogromne subvencije i javni novac daju se sumnjivim domaćim i stranim investitorima, a veoma se štedi na socijalnim davanjima. Ipak, pojedinci pokreću akcije prikupljanja pomoći i to je vrijedno hvale. Neki ljudi pomoći će novcem, neko garderobom i obućom, hranom i energentima, neko lijepom riječju i dobrim savjetom. Neko čepovima.

Tog ljeta 2015, kad sam došla kući u Boku, krenula sam da se raspitujem da li se u Crnoj Gori organizovano skupljaju čepovi. Poslala sam nekoliko mejlova udruženjima osoba sa invaliditetom, ali nije bilo odgovora. U Krtolima sam našla gomilu čepova, u moru takođe, na obalama ostrva Sveti Marko, u Kotoru, Tivtu…

Smeće na Svetom Marku, Foto: Lidija Franović

Velika kesa bila je puna, što je naročito oduševilo moje male bratanice Sofiju i Doris, koje bi gledale koje su boje, oblika… Objasnila sam im zašto se prikupljaju, da se kupe kolica i druga pomagala za djecu sa invaliditetom. Jednoga dana je Doris, tada dvoipogodišnjakinja, ubacivala čepove u kesu i samo rekla: “Pomažemo djeci.” To me je veoma dirnulo. Nastavile su da mi pomažu sa čepovima. Kad smo na plaži Pržna ili u parku u Tivtu, skupimo sve što liči na plastični čep.

Igra sa čepovima mojih bratanica, Foto: Lidija Franović

Godinu dana kasnije, u septembru 2016, upoznala sam Damiru na treningu za posmatranje ptica u Tivtu i na Solilima, a u organizaciji Centra za zaštitu ptica Crne Gore. Damira mi je prišla nakon što je čula da pričam o skupljanju čepova sekretarki za komunalne poslove opštine Tivat. Na treningu nam je Rok Rozman, ornitolog, biolog i borac za divlje vode, pustio dokumentarni film o pticama sa Tihog okeana koje jedu plastiku, pa i čepove, i nakon toga uginu. Poslije smo na Solilima i Ostrvu cvijeća skupili sve moguće čepove, a nekoliko dana kasnije donijeti su u Beograd. Čepove mi često šalje rodica Ljilja iz Tivta, komšinica Mira iz Krtola.

Plastični čepovi među najvećim zagađivačima okoline

Čepovi su svuda prisutni. Na kopnu, u moru. Mnogi morski sisari, ribe i ptice jedu plastiku i plastične čepove misleći da su hrana. Posljednji dokumentarac koji sam gledala na tu temu bio je “Plastični okean” na beogradskom Green Festu.

Pokazalo se da nema kraja planete gdje nije prisutna plastika. To pokazuje i izvještaj holandske organizacije North Sea Foundation, koja svake godine organizuje dvonedjeljno volontersko čišćenje njihove obale Sjevernog mora i vrši analizu pronađenih plastičnih čepova.

U izvještaju pronalazim da su plastični čepovi na petom mjestu po zastupljenosti u svjetskom smeću. Napravljeni su od tvrde plastike, od polipropilena i polietilena. Sporije se raspadaju od ostatka flaše i duže plutaju po površini mora. Boce lakše tonu i mogu da neraspadnute ostanu pod vodom i do 15 godina, pokazala su istraživanja u Grčkoj. Samo u 2015. godini u svijetu je skupljeno 861.340 plastičnih čepova, na više od 40.000 kilometara obale. Veliku opasnost za živi svijet i ljude predstavlja mikroplastika, za koju se vezuju otrovna hemijska jedinjenja. Ima je svuda.

Čepovi na našoj barci, Foto: Lidija Franović

“Čep za hendikep” i u Kotoru

Mlada Kotoranka Jelena Radunović, zaposlena u Komunalnom preduzeću u Kotoru, saznala je ovog ljeta na društvenim mrežama za akciju “Čep za hendikep”, koja se godinama odvija u Srbiji.

Prvu kantu postavila je u zgradi svog preduzeća i dosad je u nju ubačeno 20 kilograma čepova. Na njenu inicijativu došlo je do kontakta sa istoimenim udruženjem “Čep za hendikep” iz Zrenjanina i Komunalno iz Kotora postalo je zvanični partner ove organizacije za Crnu Goru.

Dosad su kante za plastične čepove postavljene u svim osnovnim školama na teritoriji opštine Kotor, u Gimnaziji i Srednjoj pomorskoj školi, u Muzičkoj školi, Resursnom centru za sluh i govor, u zgradi Opštine Kotor, Domu zdravlja, kao i u Opštoj bolnici i bolnici u Risnu.

Pored kanti za čepove, postavljene su i kante za PET ambalažu, kako bi svijest o razvrstavanju otpada bila podignuta na viši nivo. Planirano je da kante budu postavljene i u drugim javnim ustanovama na području kotorske opštine, te da se ostvari saradnja s komunalnim preduzećima u drugim opštinama. Uskoro bi u kotorskim školama trebalo da krenu radionice i predavanja o primarnoj selekciji i razvrstavanju otpada.

Jelena mi piše, a to mi je potvrdio i Zoran Martinov, osnivač organizacije “Čep za hendikep” iz Zrenjanina, da su građani Kotora dobro reagovali na početak ove akcije.

“Odziv je odličan, reakcije građana su pozitivne i dobijamo samo pohvale za akciju. Dosta građana je bilo upoznato sa idejom sakupljanja čepova i o njihovoj humanitarnoj svrsi i prije nego što smo postavili kante”, navodi Jelena, ukazujući da su djeca oduševljena, što smatra najbitnijim.

Za neke tri sedmice u Kotoru je skupljeno oko 150 kilograma čepova, a skoro im je iz Herceg Novog stigla pošiljka od 180 kilograma. Komunalno preduzeće pozvalo je Udruženje paraplegičara Kotora i medicinske ustanove da se napravi spisak ljudi kojima su potrebna ortopedska pomagala.

Organizacija “Čep za hendikep” za pet godina u Srbiji je prikupila oko 230 tona čepova, a kupljeno je 61 ortopedsko vozilo.

Čepovi se skupljaju u 330 vrtića, 460 osnovnih i 140 srednjih škola, u sedam ministarstava. Tu su i druge organizacije sa sličnom misijom.

Nadam se da će se vrlo brzo u ovu akciju uključiti svi crnogorski vrtići, osnovne i srednje škole, javne ustanove. Naši sugrađani sa invaliditetom zaslužuju da budu aktivni i vidljivi dio društva, a priroda da bude što čistija i da se prema njoj odnosimo s velikim obzirom.

Čep po čep za bolji život osoba sa invaliditetom i svih nas!

Lidija Franović

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.