Crna Gora je spremna za izmjene regulative koje bi išle u prilog planu inicijative Zero Waste Montenegro, koja je tražila potpuno ukidanje plastičnih kesa za jednokratnu upotrebu.
Iz ZWM su u julu pokrenuli nacionalnu peticiju sa zahtjevom za ukidanje plastičnih kesa, a već početkom septembra, kako navode na stranici inicijative, nakon što su predali 3.000 potpisa crnogorskih građana, dobili odgovor nadležnih i uvjeravanja da je Crna Gora spremna za promjenu. U toku je priprema implementacije plana za ukidanje plastičnih kesa za jednokratnu upotrebu, koji će ZWM pripremiti do kraja mjeseca.
7. septembra 2017. godine, generalni direktor Direkcije za upravljanje otpadom i komunalne službe Ministarstva održivog razvoja, Dragan Asanović obavijestio nas je da je spreman da izmijeni direktivu u vezi s plastičnim kesama i ambalažom i zatražio od nas da damo prijedlog za implementaciju plana. Očekujemo da ćemo prijedlog završiti do kraja novembra 2017. godine, navode iz ZWM.
Kao razlog za ukidanje plastičnih kesa iz te inicijative navode da prosječan stanovnik Crne Gore godišnje iskoristi i odbaci više od 600 plastičnih kesa. Te kese se u Crnoj Gori ne recikliraju, pa završe ili u prirodi ili na deponijama.
Budi promjena koju želiš da vidiš
Inspirisane onim što su u školi, na časovima, čule o ljudima poput Nelsona Mandele, Mahatma Gandiju, Lejdi Dajani… sestre Melati (15) i Isabel Vidžsen (13) su se pitale šta one kao djeca mogu da učine za Bali, njihovo rodno ostrvo.
Tako je 2013. godine pokrenuta inicijativa Bye Bye Plastic Bags, čiji je cilj spriječiti da plastične kese uguše Bali. Nakon peticija, više akcija čišćenja plaža, pa i štrajka glađu, sestre Vidžsen su, uz danas podršku volontera njihove organizacije, uspjele da nagovore guvernera da se obaveže da će Bali biti bez plastičnih kesa do 2018.
“Nemojte nikad dozvoliti da vam neko govori da ste premladi ili da ne shvatate”, kaže Isabel.
“Ne govorimo vam da će biti lako, govorimo vam da će se isplatiti”.
Kazne i do 38.000 dolara
Države koje su među prvima zabranile upotrebu plastičnih kesa su Zanzibar, Butan, Ruanda, Eritrej…
U Bangladešu je upotreba plastičnih kesa zabranjena pošto je njihov otpad blokirao sisteme za odvod i uzokovale ozbiljne poplave.
Kese su zabranjene i u nekim gradovima i državama Sjedinjenih Američkih Država. San Francisko je prije deset godina postao prvi američki grad u kojem je upotreba plastičnih kesa zabranjena. Devet godina kasnije, kese su zabranjene širom Kalifornije.
Krajem avgusta, plastične kese su zabranjene u Keniji, gdje će, kako je predviđeno zakonom, svako ko bude uhvaćen u prodaji, proizvodnji ili nošenju takvih kesa, biti kažnjen zatvorskom kaznom do četiri godine ili novčano – kaznom u iznosu do 38.000 dolara. U toj zemlji, kako se procjenjuje, građani tokom samo jednog mjeseca upotrijebe 24 miliona kesa.
Kese da, ali ako platite više
Evropska unija je 2015. odobrila pravila u ograničavanju upotrebe plastičnih kesa, kojima je zemljama članicama dozvoljeno da uvedu dodatne poreze ili potpuno zabrane jednokratnu upotrebu plastičnih kesa. Plan je da se upotreba plastičnih kesa do 2025. godine smanji za 80 odsto.
Kada su u Irskoj počeli da plastične kese naplaćuju 22 centa po komadu, njihova upotreba je smanjena za 90 odsto. Tada je broj kesa koje prosječan građanin Irske koristi godišnje bio 18! U Danskoj, gdje se kese naplaćuju od 1994. godine, taj broj je prije dvije godine bio četiri kese godišnje po osobi. Jedan Njemac koristi sedamdesetak plastičnih kesa godišnje. U Poljskoj je kazna za prodavca koji zapakuje robu u plastičnu kesu 1.300 eura, a građani kese plaćaju čak 1,7 eura.
U Crnoj Gori, kupci u marketima manje plastične kese dobijaju besplatno, dok one veće, plaćaju tri centa i više, u zavisnosti od trgovine. Plastične kese su čest “ukras” na drveću, obalama i vodi crnogorskih rijeka.
Trošimo 160.ooo kesa u sekundi
U svijetu se za proizvodnju plastičnih kesa potroši četiri odsto svjetske proizvodnje nafte.
Na internet stranici The World Counts navode da je samo u 2016. godini, na Zemlji svake sekunde upotrijebljeno 160 hiljada plastičnih kesa.
To je 700 kesa po čovjeku. Od svih tih kesa, tek jedan odsto se reciklira. Većina kesa je napravljena od polietilena, kojem su vjekovi potrebni da se razgradi.
Šta je rješenje?
“One plastične kese u kojima nosimo pazar kući predstavljaju ekološku katastrofu“, piše Danijel Goleman, u knjizi “Ekološka inteligencija”.
Autor, dodaje da ni papirne kese nisu bolje, navodi i podatak Agencije za zaštitu životne sredine SAD da proizvodnja papirnih kesa čak zahtijeva i više energije i da se tokom njihove proizvodnje voda zagađuje više nego u procesu proizvodnje plastičnih, te daje niz drugih argumenata za i protiv jednih ili drugih.
Na pitanje “papir ili plastika”, Goleman u knjizi, koja je u Srbiji štampana uz podršku Fonda za zaštitu životne sredine, kaže – nijedno.
“Imam svoju torbu”, navodi autor. A u izboru torbe, ponovo nam valja napraviti “ekološki inteligentan” izbor, jer – da li je ono što se prikazuje kao “zeleno” zaista zeleno.
Goleman navodi primjer torbi koje je prije nekoliko godina izradila kompanija britanske dizajnerke Anje Hajndmarč, na kojima je pisalo “Ja nisam plastična kesa”.
Njene torbe su, navodi Goleman, “ekološki prihvatljive” – proizvedene su u fabrikama, koje garantovano nude poštene plate i u kojima ne rade djeca, u kojima je ugljenička naknada plaćena da bi se pokrili uticaji proizvodnje i transporta. Hajndmarč je, kaže Goleman, pokušala čak da koristi pamuk kupljen neposredno od malih uzgajivača, ali kako nije mogla da nađe dovoljne količine, zadovoljila se organskim.
I tu Goleman otvara novo pitanje – da li je ono što nam se servisa kao organsko, stvarno organsko… A o tome u drugom blog postu…
Zasad, sačekajmo kraj novembra da čujemo kakav je plan ZWM za ukidanje plastičnih kesa za jednokratnu upotrebu u Crnoj Gori. Kakav god bude, znam da će nam trebati mnogo “ekološke inteligencije” da ga prihvatimo. Jer, sjetite se samo da je nedavno ponovo pokrenuta kampanja “Budi šampion”, u kojoj nas sportisti sa bilborda uče da smeće ne bacamo gdje stignemo, već da se smeće baca u kante.
A to je baš, priznaćete – primitivno…
