Hajlo, vidimo se na Kosovu

Hajla, moja još do kraja neispričana priča. Ljetos, dok sam se igrala turiste u zavičaju, nisam popela vrh. I nisam ispunila obećanje da ću to uraditi do kraja ljeta. Mislila sam – zavičaj nigdje neće pobjeći, do Hajle se može kad god čovjek poželi. 

Istina. Samo što možda sljedeći put kad budem poželjela da odem na Hajlu, ona više neće biti crnogorska i rožajska ljepotica, već ću hodati kosovskom zemljom. Ne marim. Tu igru jednom sam nogom u Crnoj Gori, drugom u recimo Albaniji, igrala sam već u plavsko-gusinjskom dijelu Prokletija, penjući sa Montenegro Phototrekking ekipom Talijanku, Popadiju i Zlu Kolatu.

Ako Hajla bude kosovska, popeću vrh, ali više neću moći da kažem da sam bila turista u zavičaju. Turista u rožajskom kraju. Na Hajli.

Najviši vrh Štedima, Ahmica (2.272), Uljara, gdje je nekada bila fabrika eteričnog ulja, koje je usred planine pravljeno od krivog bora, Ujkanov krš, Brahim brijeg, sve do vrha Hajle, sve kuda je ljetos džipom ekipu i mene vodio Ferid Duša Fetahović, biće na Kosovu.

“Ne mogu da verujem da će biti tako, da više nećemo moći da izađemo na Hajlu, ni Ahmicu”, tužan je danas Duša.

Taj dio puta, kojim se kroz predjele od kojih zastaje dah stiže do vrha Hajle, obuhvaćen je Sporazumom o razgraničenju Crne Gore i Kosova. Sporazum su krajem avgusta u Beču potpisali predstavnici Vlade Crne Gore Igor Lukšić i Raško Konjević.

Ukoliko Sporazum verifikuje crnogorska Skupština, to će, kako navodi Rožaje FreePress, “prouzrokovati neprocjenjivu štetu po turizam Rožaja”.

“Kompletan rožajski planinski turizam je ugrožen. Nekako stalno preko leđa Rožaja se dešavaju ova pomjeranja. Dva puta je teritorija pomjerana u korist Berana – pedesetih su Lokve bile rožajske… a 91. smo izgubili još 3.000 hektara jer je Andrijevica dobila opštinu, pa se moralo nadoknaditi Beranama. Paradoksalno, sada se mjesto zvano Rožajski vrh nalazi u Beranama. A ovo sa Hajlom je zaista neoprostivo”, kažu sagovornici iz rožajske opštine.

Prema nedavno potpisanom Sporazumu o razgraničenju sa Kosovom, Crna Gora je dobila veći dio teritorije, cijelih 12.000 hektara kosovske zemlje. U ovom slučaju, ipak, više je manje i tih 12.000 hektara ništa ne znače poštovaocima planine.

“Iako je dio teritorije pripao našoj opštini, taj dio je u potpunosti bezvrijedan u odnosu na oduzetu teritoriju, sa kojom smo izgubili pristupe Hajli, a samim tim i planinu”, piše Rožaje FreePress.

Sporazumom o razgraničenju koji su potpisale Crna Gora i Kosovo i kojim Rožaje gubi Hajlu, u vodu padaju svi planovi o razvoju planinskog turizma u toj opštini, navodi taj medij.

“Rožaje je ostalo bez jedine veze sa Hajlom i sada više ne postoji put na našoj teritoriji kojim je moguće doći prevoznim sredstvom do jedne od najljepših planina u regionu! Zapravo, više iz Rožaja ne možete doći do vrha Hajle jer su pristupi sa obije strane Hajle sada dio Kosova”.

Da će Rožaje ovakvom podjelom izgubiti najvrijedniji dio grada, smatra i alpinista Semir Kardović, koji sporazum između Crne Gore i Kosova naziva “jalovom trgovinom” premijera dvije zemlje, Hašima Tačija i Mila Đukanovića.

“Neka nam je sa srećom još jedno oduzimanje naše teritorije! I to ne bilo koje, već najvrjednijeg dijela našeg grada! Planinu kojom se svi dičimo. Najveći potencijal za skijašku stazu u cijelom regionu, pješačku stazu do vrha Hajle, glavnu i jedinu vezu planinskog vijenca Hajle sa Ahmicom, Žlijebom, Štedimom i Rusolijom! Izgubili smo jedini pristupni put Hajli za auto! Takoreći, otkinuli su nam noge! Neka nam je sa srećom i neka nas je stid, jer toliko toga nam se dešava ispred nosa, a ne vidimo. Nastavite i dalje da brinete samo o tome da vam neko slučajno ne uzme stolicu i pepeljaru sa stola dok ispijate dokone kafe i tračarite nebitne stvar, dok vas za drugo nije briga! Samo nemojte za 20 godina da se osvijestite i počnete da se žalite kao što to radite za Kacuber, Lokve i Cmiljevicu! Da kukate kao i za Gornjim Ibrom i svim drugim stvarima koje su nam nestale ispred nose i za koje niko nije podigao glas”, objavio je Semir juče na Facebooku.

Ja tog mladića lično ne poznajem. I ne moram. O Semiru znam da voli Hajlu, kao što se voli rod najrođeniji. Semir je na vrhu Hajle bio prvi put kao sedmogodišnjak. I Hajli se stalno vraća. O Hajli stalno priča, kao kad se čovjek zaljubi, pa poželi da cijelom svijetu govori o voljenom biću. I želi da svi čuju o toj ljubavi, da je svi vide.

Semir kaže da je Crna Gora potpisivanjem Sporazuma dobila nešto što građanima ne treba, a da im je oduzeto najvrjednije parče zemlje “bez kojeg cijela naša planinska regija gubi značaj i potpunu vrijednost”.

Hajlu, kako je rekao, svake godine posjeti sve veći broj planinara i turista, ljubitelja prirode.

“Hajla je jedna od najljepših planina u regionu, sa čijeg se vrha vidi pet država. Ovim sporazumom je Crna Gora dobila 12.000 hektara nove teritorije, nešto na rožajskoj strani, nešto u dijelu koje pripada Plavu i Murinama, ali dali su nam teritoriju koja nama ništa ne znači i koju ljudi iz našeg kraja nikada nisu koristili, već to oduvijek rade Kosovari. Oduzeli su nam najznačajniji dio planine u potezu Hajle, od Cafe Hajle do Brahim brijega, tako da smo ostali hendikepirani, jer gubimo i pristup planini, gubimo vezu između Hajle i Ahmice i ostalih planina”.

Dio teritorije koji je oduzet Crnoj Gori je jedini pristupni put za prevozno sredstvo sa crnogorske strane ka Hajli, dokle se sada, kaže Semir, može jedino pješke doći iz Bandžova do planinarskog doma ‘Grope’.

“Da bi se otišlo standarnom rutom na vrh, prema Sporazumu, mora se preći na kosovsku teritoriju. Postoji još jedna staza kojom bi se do vrha Hajle moglo doći bez prelaska na kosovsku stranu, ali je ona zahtjevnija i rizičnija”, kaže iskusni planinar i alpinista.

Vidjeću Hajlu još mnogo puta u životu. Akobogda. Ali ako ostane na Kosovu, hajra joj neće vidjeti moji Rožajci. I tu negdje propada njihov i moj san da Rožaje oživi i vrati sjaj starog Trgovišta…