Naš otpad nije smeće. Recikliraj!

Naš otpad nije smeće. Recikliraj!

Imam jednu igru za vas – prije nego pročitate ovaj tekst, zavirite u svoju kesu smeća, sadržaj prospite i rukama preturite po njemu, da vidite čega sve tu ima. Radije ne biste?

Iskreno, ne bih ni ja.

Ni ja ne volim svoje smeće. Iako ga svakodnevno odnosim do kontejnera, pa kao nema vremena da se usmrdi, odbija me njegov miris, ne sviđa mi se njegov sadržaj i radije ne bih preturala po njemu.

Ne bi ni zaposleni u podgoričkom Reciklažnom centru, ali ih niko ne pita.

U suštini, nismo im krivi vi i ja, već država koja nije riješila pitanje selektivnog odlaganja otpada, pa čak i da kući sve lijepo sortirate – jedna kanta za staklo ili limenke kad se popije pivo, jedna za plastiku, jedna za papir… ostatke hrane baciš u drugu, sve bi opet završilo u jednom kontejneru i sve bi opet iz kontejnera do deponije i reciklažnog centra, odveo jedan kamion. Govorim o našem, crnogorskom scenariju.

U našem smeću ima svega.

Svaki stanovnik Crne Gore dnevno proizvede oko 1,5 kilograma otpada, odnosno preko pola tone smeća godišnje“, podaci su Monstata za 2014. godinu.

Ovo je naše smeće...
Ovo je naše smeće…

Šta bacamo i koliko bacamo, da li se i koliko otpad iz gradova razlikuje od otpada iz prigradskih i seoskih sredina, znaćemo po završetku regionalnog projekta Prikupljanje podataka o čvrstom otpadu u zemljama Jugoistočne Evrope, u kojem učestvuje i Crna Gora i tokom kojeg se evidentira i analizira morfološki sastav čvrstog otpada sa po tri različita uzorka u Podgorici, te opštinama Pljevlja, Berane i Kotor.

U projekat su uključeni korisnici programa Stručnog osposobljavanja i stipendisti Ekološkog pokreta Ozon, organizacije koja u Crnoj Gori realizuje četiri sezonska mjerenja i analizira sastav i količne otpada u četiri opštine.

Nedavno sam u Regionalnom reciklažnom centru za čvrsti otpad u Podgorici upoznala njih četvoro, biologa Jasminu Rojević, te inženjere zaštite životne sredine Jelenu Baćović, Darka Golovića i Radovana Pervića.

Reciklazni centar Podgorica
Učesnici na projektu mjerenja i analize čvrstog otpada

Za njih je učešće na projektu, kako kažu, korisno jer se upoznaju sa metodologijom, koja se posebno razvijena za realizaciju ovog projekta i koja je za njih novina koju nisu imali priliku da upoznaju tokom studiranja i teorijskog učenja o oblasti upravljanja otpadom.

Šta to znači?

To znači da su samo tog jednog dana, kada sam i ja bila u Reciklažnom centru, rukama ispreturali, selektovali i izvagali tonu NAŠEG smeća.

E tako radnici u pogonima Reciklažnog centra svakodnevno rade. Jer država nije obezbijedila valjan sistem za selektivno odlaganje i prikupljanje otpada. I jer domaćinstva selektivno ne odlažu otpad, a i da odlažu… vrtimo se ukrug. Opet nema sistema za valjano prikupljanje selektivno odloženog otpada.

Šta sam toga dana naučila od učesnika na programu?

  • Da u otpadu ima najviše plastičnih kesa, onih u koje nam u trgovinama pakuju kupljene proizvode
  • Da bacamo mnogo hrane
  • Bez razmišljanja u kantu od smeća odlažemo medicinski otpad – kese mokraće, kese krvi od transfuzije, špriceve, igle… Upoznala sam ženu, bivšu radnicu u Reciklažnom centru, koja se radeći na traci za selekciju otpada ubola na iglu. Mjeseci su prošli prije nego što je dobila potvrdu da je zdrava. A to znači da je mjesece provela pod stresom i u neizvjesnosti. Imam HIV. Nemam HIV. Imam HIV. Nemam HIV… A to je samo jedna od dilema…
  • Da selektivno odlažemo, od smeća bismo mogli zaraditi više. OK, ne vi i ja, nego država. Srećna država, znači i srećne građane.
  • Selektivno odlaganje bi najmanje tri puta uvećalo zaradu podgoričke Deponije, u okviru koje posluje Reciklažni centar, i koja i sada, bez ozbiljne strategije o selektivnom odlaganju, te uprkos nelegalnim sakupljačima, završava godinu u plusu.

Baš prije nego sam sjela da napišem ovaj tekst, stigao je do mene još jedan video Davida Bojanića, da, onog Davida koji završava sedmi razred i koji nam je pokazao dva lica Crne Gore – ono prirodno lijepo, i ono koje smo joj mi “uredili”.

Recikliraj. Naš otpad nije smeće“, kaže u novom, kratkom filmu o reciklaži.

Prema podacima Čistoće, u Podgorici, te gradskim opštinama Tuzi i Golubovci, su na 104 lokacije postavljena 262 kontejnera za selektivno odlaganje otpada.

Otpad selektivno možeš odložiti i u jednom od tri reciklažna dvorišta u gradu:

  • Ulica Iva Vizina na Zabjelu
  • Bulevar Mihaila Lalića
  • Ulica Husinskih rudara, Konik

Na reciklažnim dvorištima obezbijeđene su posude za: papir, plastični krupni otpad, kartonsku ambalažu, PET ambalažu, Al limenke, polietilenske folije, ambalažno staklo, otpadno ravno staklo, gume, drvni otpad, stiropor, metalni krupni otpad, bijelu tehniku, jestiva i otpadna motorna ulja, stara ulja, stare akumulatore, uljne filtere, fluorescentne cijevi, otpadne boje i lakove, stare baterije, elektronski otpad, stare ljekove.

Odlaganje predviđenih vrsta otpada je besplatno svakog dana od 7.00 do 21.00 sat.

Da ponovimo onu igru sa smećem? Ali da sada poslušamo Davida i da vodimo računa gdje, šta i kako odlažemo?

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.