Čovjek se igra dok je živ

Čovjek se igra dok je živ

Igre kaplara se nekako najbolje sjećam. Igrale smo je sestra i ja sa roditeljima, najčešće u večerima tokom restrikcija struje sredinom osamdesetih. Ne sjećam se razloga za restrikcije. Nisam zapamtila te “stvari za odrasle”. Ali se veselja kad dobijemo mamu ili tatu u igri jasno sjećam.

Igra jednostavna – na četiri papirića napišete četiri uloge: sudija, tužilac, krivac i kaplar . Preklopite papiriće da se ne vidi šta piše na njima, bacite, svaki igrač uzme jedan. Potom onaj ko je tužilac pogađa ko je krivac. Ako pogodi, sudija izriče kaznu krivcu, ako ne pogodi, on biva kažnjen. A kakva će biti kazna, to date mašti na volju. Kaplar izvršava kaznu.

Omiljena igra sa roditeljima: Kaplara
Omiljena igra sa roditeljima: Kaplara

Kako smo odrastali, igre su se mijenjale. Vani smo pravili logore (i jeli sve što je izgledalo jestivo i raslo oko zgrade), pravili predstave (sa kompletnim programom – ritmičke tačke, recitatori, pjevači…), igrali između dvije vatre, badminton, vozili rolšue i bicikla… Neko vrijeme smo se igrali trgovaca i prodavali odraslima sve i svašta, pa i poklopce od sladoleda u kornetu i čašicama. Ne znam odakle nam ideja da bi to neko kupio, čak su poklopci bili i prljavi, jer smo ih uglavnom sakupljali po naselju, ali naš trgovački poduhvat je urodio plodom. Nismo se obogatili, ali je sića za novi sladoled zveckala u džepovima. Onda smo se uozbiljili, pa smo od konca pleli narukvice. To su već bili proizvodi!

Sestra i ja smo posebno uživale u avanturi istraživanja po dvorištu mostarske Građevinske škole – bilo je tu svega, najboljih tehničkih olovaka, uglomjera, rapidografa, kreda…

Šah je bio za kućna druženja. Šahovske figure kralj i kraljica su bili mama i tata, pioni su bili djeca. Sestra ima jednu, ja drugu porodicu. A grad u kojem žive je naša devet metara dugačka terasa! Imali smo za njih i zubara, poštu, školu… Jednom sam tražila tati da mi da čekove da se igram sa njima. Nisam ih dobila.

Remi i Lora su bile omiljene igre kartama. Jamb. Domine. Čovječe ne ljuti se. Onda sam otkrila Tavlu (Backgammon). Ujutro bismo zauzeli klupu ispred zgrade i igrali po cio dan. Tavlu sam, od dolaska iz Mostara 1992, igrala veoma rijetko, samo sa sestrom. Onda se pojavila Adrijana i eto nas ČAK sedmoro u grupi igrača tavle!

Ne sjećam se gdje sam prvi put igrala Monopol. Bilo je to svakako u tim godinama života u Mostaru.

Crna Gora u novembru dobija svoju verziju Monopola, u toku je izbor lokacija
Crna Gora u novembru dobija svoju verziju Monopola, u toku je izbor lokacija

Devedesetih sam, ironično, baš u ratnim godinama, prvi put odigrala i Riziko (i ovdje se sjetih svog prastarog blog posta na Blogovanju).

Nisam nikad posebno voljela kompjuterske igre, Super Mario je tu za mene jedan, jedini. Uostalom, kod kompjuterskih igara ne vidim ozarena ili ljuta lica saigrača, nema komunikacije oči u oči.

U međuvremenu sam odrasla. To ako brojimo po godinama. Nedavno sam sa sestrom i društvom igrala opet kaplara! Pa pantomime. Pa asocijacija. I svi smo bili nasmijani. I nije nam se prestajalo sa igrom.

Put u tajanstveni svijet Brljoka

Neki dan sam upoznala novi svijet igara. One su kao Monopol i Riziko, ali za ove nećete čuti od prodavca u domaćim trgovinama, nećete ih vidjeti na policama u knjižarama, kioscima, gdje god da se društvene igre u Crnoj Gori mogu kupiti. Jer ih na našem tržištu nema. Možete ih nabaviti putem interneta, ako putujete bijelim svijetom. Ili poznajete Brljok ekipu.

Oni su doktori za igre. Oni će vas naučiti sve o društvenim igrama, uputiti vas u to šta su igre na tabli (Board Games), igre sa kartama (Card Games)  i igre uloga (Role Play Games) i otvoriti vam vrata svog kluba, gdje sa njima, ili svojom ekipom, možete da igrate neku od (zasad) šezdesetak igara iz Brljok kolekcije.

Ovi ljubitelji društvenih igara organizovali su 11. aprila, na Dan društvenih igara, sjajno druženje i strpljivo objašnjavali pravila svake igre za koju se dohvatite. Poželjeh da se oprobam u igri Game of Thrones, ali su mi odmah rekli da može da potraje i do osam sati, a na objašnjavanje pravila nekom ko GOT nikad nije igrao, otići će cio sat. I više.

OK. Za prvi put ću onda probati nešto lakše – King of Tokyo i Jungle Speed. Tu nas je bilo četvoro. Ako igrate King of Tokyo, spremite se da izgubite ako ste Cyber Bunny. Ja izgubila.

Jungle Speed je nešto što bi svaka kuća morala da ima! Dinamična, super jednostavna igra, u kojoj igrači imaju kartice sa crtežima. Igrač izvlači karticu, prati šta imaju ostali i kada se kod igrača poklope oblik na kartici ili boja, hvataju totem. Ko prvi totemu, njemu djevojka. Totem, mislim.

Prešli smo na nešto složenije – Bang. Šest igrača. Kauboji, šerif, njegov zamjenik i negativci. Svi znaju ko je šerif, niko ne zna ko su njegov pomoćnik i negativci. U našoj partiji je pobijedilo zlo.

Igra koju u Brljoku svi vole – THE RESISTANCE. Igrača – deset. Opet negativci i dobri ljudi. Ide se u misije, spašava se svijet. Ko će pobijediti? Garantovani su smijeh i dobro zezanje. Niko ljut. Bilo je i zagrljaja.

Omiljena igra u Brljoku: The Resistance
Omiljena igra u Brljoku: The Resistance

Čas ekologije

Društvene igre nisu samo igra. U Brljoku to opisuju ovako:

“Kada sjedimo u istoj prostoriji za istim stolom, u interakciji, bez barijera, licem u lice, dešava se nešto magično, nešto što ni jedna vrsta zabave ne može da reprodukuje. Družimo se i socijalizujemo, kroz smijanje i podsmijavanje, prepirke i dokazivanja, udruživanje protiv zajedničkog neprijatelja, kovanje planova i mnoga uzbuđenja koje ove stvari donose. Isprobavanjem svojih sposobnosti uvijek učimo nešto novo, razvijamo logičko razmišljanje, kreativnost i zdrav takmičarski duh. Sve to nam može dodatno pomoći u običnom životu, školi ili na poslu, a uz to i ispuniti osjećajem kvalitetno utrošenog vremena”.

U Brljok kolekciji sam probala da nađem nešto od igara na temu ekologije. Boris mi je pokazao Pandemic. Može. Životna sredina utiče na zdravlje čovjeka. A u ovoj igri, svijetom se šire četiri zaraze, od kojih svaka prijeti da zbriše čitav region.

CO2 zvuči još bolje. Ali je u Brljoku nemaju. Uvijek ostane za neku narednu kupovinu. Nadam se igraćemo je uskoro :)

Kako spriječiti dalje zagađenje u svijetu: CO2
Kako spriječiti dalje zagađenje u svijetu: CO2

U toj igri, u sve zagađenijem svijetu, svaki igrač vodi energetsku kompaniju i njegov cilj je da odgovori zahtjevima za izgradnjom novih, zelenih elektrana i čistih izvora energije, da zaustavi povećanje zagađenja. I ujedno da zaradi.

GO GREEN sam našla guglajući. Najsličnija je Monopolu, jednostavna je i igrače uči na koji način mogu da utiču na smanjenje koncentracije ugljen-monoksida. Vozi biciklo. Koristi javni prevoz. Izađi vani i druži se, zaboravi TV i kompjuter. Recikliraj. Ugasi svjetlo kad ga ne koristiš…

Go Green, Foto: robinage.com
Go Green, Foto: robinage.com

R-Eco je igra o našoj svakodnevici – grad je suočen sa problemom neselektivnog odlaganja otpada. Zadatak igrača je da odvoje smeće i recikliraju ga.

Ako ste baš zainteresovani, uz malo guglanja ćete sigurno i sami naći svakojake linkove i environment themed eco friendly društvene igre…

Meni je druženje u Brljoku prijalo. Priželjkujem da se počnemo okupljati i na otvorenom, u parkovima, na Ćemovskom, Gorici, Ljuboviću, u Tološkoj…

Do tada, družimo se u Brljoku! Gdje i kada, o tome čitajte na sajtu brljok.me i zvaničnoj Facebook stranici kluba

FOTO Brljok okupljanje: Dejan Racković

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.