Ekološki poremećaj

Ekološki poremećaj

Možda većina nije čula za ovaj pojam i ne zna šta je, ali ekološki poremećaj itekako ima veze sa onim što nas okružuje i većina ne zna kako čovjek kao ljudsko biće može uticati tj. doprinijeti ekološkom poremećaju.

Ekologija kao nauka o životnoj sredini proučava interakcije između organizama i njihovog okruženja i kao takva ona ne propisuje šta je “ispravno”, a šta “pogrešno”.

Međutim, ekologija govori o tome da svaki živi organizam razvija neprekidnu i stalnu vezu sa svim drugim elementima životne sredine.

Jako čudno, ali istinito je da ta ista životna sredina može negativno djelovati na opstanak živih vrsta! Kako? Odgovor je jedna riječ: ČOVJEK!

Čovjek ne podrazumijeva plemena ili neke druge narode (Indijanci, Pigmeji…) već čovjeka kao jedno civilizacijsko biće koje nažalost ima svoje ambicije da prirodu podredi svojim potrebama. Dakle – za sopstvene potrebe, prirodu ne koristi, već je iskorišćava.

Kao takvo biće, čovjek pokreće brzinu i stvaranje ekološkog poremećaja!

Detalj sa Ćemovskog polja
Detalj sa Ćemovskog polja

Kada faktori životne sredine počnu da gube svoj kvalitet usljed pojave smanjenja kiše ili povećavanja temperature, prekomjernog ribolova, usljed porasta nivoa mora koji je posljedica globalnog zagrijavanja, izlivanje nafte i slično, dolazi do posljedica po ekosistem.

Svi ti uslovi, koji dovode do slabljenja kvaliteta okoline ili životne sredine, su prisutni i postoje zbog nesmotrenosti i nebrige samog čovjeka.

Ekološki poremećaj može biti veći ili manji, a posljedice mogu trajati duže ili kraće. Ali, bilo da je poremećaj duži ili kraći, manji ili veći, on dovodi do posljedica koje su završnog karaktera – nije moguć povratak na prethodno stabilno stanje. Tu spada na primjer nestanak određenih vrsta. Primjeri ekološkog poremećaja su i pojava rupe u ozonskom omotaču, krčenje šuma…

Sve te nus pojave djeluju na život i na sam kvalitet života živih bića!!!

Upravo zbog toga, čovjek mora da je svjesno biće, biće koje će voljeti okruženje u kojem živi.

Naš odnos i usmjerenost prema svijetloj i tamnoj strani života je važan. Ako hoćemo put ljubavi i svjetlosti, usmjerimo je ka nečemu što se zove zdravo okruženje.

Nemojmo da uništavamo kuću u kojoj živimo, već je njegujmo i ophodimo se prema njoj kao prema sebi!

Zar je to toliko teško?

Odlučite sami i dobro razmislite da li živite sa samim sobom, SVOJOM PRAVOM PRIRODOM!

Danijela Vidojević

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.