Marko Milačić: Sprave učvrstiti, neophodni voda i rasvjeta

Edina sam mogla upoznati bilo kada u mojih više od 30 godina života, poznavao je i mog oca, poznaje mog tetka, tetku, sestre, poznaje mnogo ljudi sa kojima sarađujem kroz posao… ali smo se našli – na Instagramu. Privukle su me fotografije koje je snimao u Indiji, na Kubi, u Brazilu… gdje god da upreš prstom na mapu svijeta, sigurno je tamo bio. Ili će otići.

Nisam u stvari htjela da pišem o njemu. Ali, način na koji sam povezana sa Markom me podsjetio na čudan početak prijateljstva sa Edinom.

Marko Milačić je novinar, kao i ja. Sarađuje sa redakcijom Vijesti, u kojoj radim više od 12 godina. I bili smo komšije. Kupovali smo hljeb u istoj prodavnici. Franca na Starom aerodromu. Pa se nikad nismo povezali. Bilo je protesta i ranije, i oboje smo bili na tim protestima. Oboje smo bili i na protestu koji je organizovan povodom infekcije beba u bjelopoljskoj Opštoj bolnici. Umro je Dušan Knežević star tek nekoliko dana. I dok smo stajali u grupici onih kojima je prag tolerancije izgleda prenizak za crnogorske standarde, pitao me jesam li ja ona što ima veze sa Ćemovskim.

Ta sam. Ćemovsko Connecting People.

Marko, rekoh, živi na Starom. Ćemovsko mu je praktično ispred zgrade. I to je jedan od osnovnih razloga što je taj prostor izabrao za treninge. Baš kao i Milan Radović.

I baš na tom Ćemovskom se Marko spremao i za polumaraton koji je nedavno istrčao: 21 kilometar, na dionici Danilovgrad-Podgorica. Tada je ostvario lični cilj – istrčati prvi polumaraton za manje od dva sata.

“Veličanstveno iskustvo: i psihičko, i fizičko. Lijepo je takmičiti se sa drugima, ali još ljepše – sa samim sobom. Ima li ljepših pobjeda“, napisao je tada na Facebooku.

Ćemovsko je, kako rekoh, najprije odabrao jer se nalazi blizu njegovog mjesta stanovanja. Ali… mislim da se onda počeo i zaljubljivati u taj prostor ;)

“Ubrzo sam shvatio da je to možda i najbolja vježbaona pod otvorenim nebom (nakon preuređenja – definitivno), u odnosu na ostale u Podgorici. Dovoljno udaljena od ulice, a ne previše daleko od grada, mirna, prostrana, puna zelenila, ali i ne toliko u modi (upravo zbog izmještenosti), pa, time, za razliku od recimo one u Tološima, nepristupačna za manekene i manekenke u treniranju i šetače sa cigaretama”.

Marko trenira redovno, skoro svakodnevno. Za njega je trening na otvorenom najzdraviji i najprirodniji izbor. Ali, nije protivnik ni teretane.

“Pretežno treniram na otvorenom, to je najzdravije i naprirodnije. Nije to samo stvar tijela, već duha i psihe, koji se u prirodi najudobnije osjećaju. Teretana je, nasuprot tome, zatvorena sredina, klaustrofobična, često – zagušljiva, time i nezdravija. Ipak, za vrhunske rezultate u sportu neophodna je kombinacija ova dva pristupa, modela treniranja: teretana je neizbježna zbog velikog broja korisnih metoda vježbanja, koje je nemoguće izvesti napolju, bez odgovarajućih sprava i pomagala. Ili, da se našalim malo, što bi ovi iz teretane, u podgoričkom žargonu, kazali: Ne može te ništa pogodit’ ka’ teretana!”

Marko je već probao i nove sprave na trim stazi, na Ćemovskom.

“Vidio i probao. Tu je ripstol, takozvana tarzanka, nekoliko prepreka na stazi za trčanje. Za jednu spravu ne znam tačno čemu je namijenjena – neka vrsta drvenog razboja, ili je riječ samo o spravi za istezanje. Poslužiće, svakako ;)”

Za sprave koje su postavljene u prvoj fazi uređenja parka, kada je rekonstruisana trim staza, kaže da su mogle biti bolje urađene. Prije svega tarzanka.

“Nije, rekao bih, dovoljno visoka, niti stabilna. Mislim da je dodatno treba ustabiliti, jer se klima prilikom izvođenja vježbi. Što se tiče razlike u treningu prije i poslije rekonstrukcije, svakako da su nove sprave i, naročito, uređena i utabana trim staza, donijele novi kvalitet”

Marko ima sina Vuka. Kada vrijeme to dozvoljava, dovodi ga da “za sada – vizuelno upija sport, udiše čist vazduh i trči za loptom”.

“Kasnije, kada malko odraste, potrudiću se da bude redovan na stazi, razboju, vratilu i ostalim spravama”, kaže.

Rasvjeta za bezbjedniji boravak u parku

Marko, kao i mnogi drugi korisnici prostora na Ćemovskom, koji povremeno pošalju poruku ili putem Facebook stranice Ćemovsko, ili direktno meni putem Facebooka ili Twittera, smatra da bi park bio dodatno obogaćen ukoliko bi bili uvedeni voda i rasvjeta.

“Ukoliko se to ne uvede, i ovo što je do sada (za svaku pohvalu) urađeno biće mnogo manje valorizovano, slabije pristupačno i iskorišćeno i manje bezbjedno za korišćenje”.

Voda je planirana u ovoj prvoj fazi realizacije uređenja parka. Prvenstveno je u planu bilo kopanje bunara, ali Zelenilo i Vodovod pregovaraju i o mogućnosti postavljanja česme. Umjesto bunara.

Rasvjeta nije planirana u ovoj fazi, ali je jasno da je ona neophodna, pa se već razmišlja o načinima kako obezbijediti sredstva za taj posao.

@rajkovicmilica nažalost, rasvjete nema. Ona će biti dio nekog drugog projekta, jer je baš neophodna. Staza je u šumi, do stadiona Mladost

— Damira Kalac (@damirakalac) November 29, 2014

Neki dan kad sam, nakon dodjele Iskra nagrada, podijelila vijesti o dobijenom priznanju za građanski aktivizam, baš zbog aktivnosti na Ćemovskom. Mnogo mojih prijatelja, kolega, članova porodice… mi je uputilo poruke čestitke. I Marko ne neće biti cenzure mi je poslao poruku:

“Puno hvala na tvom ličnom entuzijazmu i volji da ovaj prostor učiniš boljim za korišćenje, samim time i grad – ljepšim zaživljenje”.

Hvala tebi Marko, hvala svima – svi ste pozvani na žurku sljedeću akciju čišćenja :) Uživajte u NAŠEM prostoru ;) Možda i vi na Ćemovskom upoznate nove ljude. I povežete se. Jer, Ćemovsko Connecting People ;)